Vinogradarstvo i maslinarstvo Istre u antici
Izložba "Vinogradarstvo i maslinarstvo Istre u antici" u podzemlju amfiteatra posvećena je proizvodnji visokokvalitetnog maslinovog ulja i vina, koja se tradicionalno od rimskih vremena nalazila među najvažnijim čimbenicima u istarskom gospodarstvu. Postupci dobivanja ulja iz maslina prikazani su kroz rekonstruirane rimske uređaje, mlinove za masline i tijesak.
Drugi dio izložbe donosi prikaz prometa amforama na sjevernom Jadranu u rimsko doba i glavnih trgovačkih pravaca. Trgovina se odvijala najvećim dijelom pomorskim putem. Velika i sigurna luka Pule bila je značajna postaja u transportu robe Jadranom. Privatna gospodarstva na zapadnoj obali Istre, koja su proizvodila veće količine maslinovog ulja, imala su vlastita manja pristaništa. Arheološka svjedočanstva o razmjeni dobara pokazuju da je Pula gajila osobito intenzivne gospodarsko-trgovačke veze s obje obale Jadrana, s gradovima sjeverne Italije, Panonije i Norika. Od udaljenijih područja Rimskog Carstva, Istra je održavala najintenzivniju trgovačku razmjenu s priobaljem Jonskog i Egejskog mora te s bliskoistočnim i sjevernoafričkim provincijama, također smještenim uz obale Mediterana.
Tekućine su se prevozile u amforama, velikim keramičkim posudama s dvije ručke. Amfore su obično imale zaobljeno dno završeno šiljatom nožicom koje je osiguravalo veću nosivost; ponajviše su korištene za prijevoz i držanje ulja i vina, iako su mogle sadržavati i druge namirnice, poput ribljeg umaka, plodova, meda. Napunjena amfora bila bi začepljena okruglim pločastim poklopcem, koji se učvršćivao smolom. Velika nalazišta amfora na morskom dnu nastala su potonućem brodova koji su ih prevozili, a u Sredozemlju ih ima mnogo jer se najveći dio prometa amforama odvijao upravo morskim putem. Kopnom su amfore prevožene zaprežnim kolima. Prazne amfore korištene su kao drenažni materijal pri uređenju velikih građevinskih terasa, osobito često u doba Augusta.
Amfore su često bile označene pečatom s imenom voditelja keramičarske radionice ili vlasnika velikog imanja u čijem se sastavu radionica nalazila. U Istri su u počecima Rimskog Carstva djelovale dvije velike radionice amfora, u vlasništvu rimskih senatorskih obitelji: u Lorunu kod Tara u posjedu konzula Statilija Taura Sisene (Statilius Taurus Sisenna) i u Fažani kod Pule u posjedu konzula Lekanija Basa (Laecanius Bassus). Za Vespazijana radionice prelaze u carski fisk te se na pečatima istarskih amfora nalaze imena rimskih careva I. i II. st., od Vespazijana do Hadrijana.
