Bazilika Sv. Marije Formoze u Puli

Povijest Bazilike sv. Marije Formoze

Bazilika sv. Marije Formoze je uz Eufrazijev kompleks u Poreču najznačajniji ranokršćanski spomenik paleobizantske sakralne arhitekture u Hrvatskoj. Biograf Agnellus iz prve pol. IX. st. bilježi u "Vita S. Maximiniani" pri "Liber Pontificalis ecclesiae Ravennatis", da je Istranin Maximianus (546. - 556. g.), Justinijanov štićenik rodom iz Vistra, današnjeg Veštra kod Rovinja, mudro stolovao kao nadbiskup Ravenne i postupno postao stožerna osoba carske politike na sjevernom Jadranu. Kada je dovršio predivna zdanja u Ravenni poput bazilika S. Vitale (imenom i likom ističe se u carskoj pratnji na zidnom mozaiku) i S. Apollinare in Classe, odlučio je u gradu, gdje je služio kao mladi đakon, izgraditi Baziliku sv. Marije.    

Bila je to velebna, trobrodna bazilika (19 x 32 m), na jugu starogradske jezgre s parom kružnih sakristija i parom mauzoleja (tlocrtni obris grčkog križa), te tipičnim paleobizantskim poligonalnim apsidama na začelju i “gljivastim” vratima. Ritam stupova i lukova u unutrašnjosti crkve ponavljao se i na vanjskoj strani perimetralnih zidova, raščlambom prozora i lezena koje su završavale slijepim lukovima, što je stvaralo živost sjena na fasadama i mistični ambijent svjetlosnih kontrasta.

Bazilika je bila najznačajniji simbol velikog zemljoposjeda ravenatske crkve, koji se kao feud S. Appolinare do XII. stoljeća bilježi na prostoru pulske biskupije. Nekada bogato ukrašena mramorom, mozaikom i štukaturom, bazilika zvana "Formosa" (krasna), zbog svoje zapuštenosti u srednjovjekovnoj močvari prozvana je "del Canneto" (od trstike). Naročito je bila oštećena u požaru 1242. godine pri mletačkom osvajanju Pule, a vjerojatno je arhitekt J. Sansovino 1547. godine. otpremio mramorne stupove za venecijanska zdanja (Libreria S. Marco, Sala delle quattro porte Duždeve palače). Tradicija uvjetno tvrdi da su i alabastreni stupovi ciborija Bazilike sv. Marka u Veneciji porijeklom iz Formoze.

Arheološki park

U sklopu višegodišnjeg programa Arheološkog muzeja Istre “Bazilika sv. Marije Formoze u Puli (istraživanje – zaštita – prezentacija)”, idejni projekt arheološkoga parka prirodni je slijed k ambijentalnom predstavljanju ovog sakralnoga spomenika kulture. Dosadašnja povijesna i posljednja istraživanja potrebno je radi kvalitetne realizacije parka nadopuniti rezultatima budućega arheološkoga – sustavnog i revizijskog istraživanja unutrašnjosti, pročelja bazilike i južnoga zida.           

Cilj je projekta predstavljanje crkve “in situ”, ne samo kao nalazišta njezinih danas vidljivih i konzerviranih arhitektonskih ostataka, već kao velebnu baziliku - reprezentativnog spomenika Justinijanove rekonkviste. Predstavljanjem se naglašava prostiranje kompleksa (svetište, sakristije, kapele), monumentalnost volumena i bazilikalna trobrodnost, te osnovne graditeljske paleobizantske osobitosti (poligonalne apside, “gljivasti luk”, lezene). Stoga su osnovne smjernice predstavljanja: naglašavanje istočnoga volumena svetišta i sakristija višim zidom te iscrtavanje nižim zidovima pročelja i južnoga perimetralnog zida s cenzurama na pozicijama originalnih ulaza, zatim, otvaranje pogleda prema vanjskom ritmu lezena sjevernoga perimetralnog zida, rekonstruiranje sjevernoga lateralnog ulaza te naglašavanje ritma kolonade koja dijeli brodove (kopije baza stupova). Tako bi zidarskim i klesarskim zahvatima tradicionalnim materijalom bili konzervirani i predočeni okvirni arhitektonski ostaci.

Priređivanje dokumentacije idejnog rješenja projekta Arheološkog parka zahtijeva interdisciplinarnu autorsku suradnju (Ž. Ujčić, dipl. arheolog  – A. Percan, dipl. ing. arhitekture). Nove multimedijske tehnologije su razvile suradnju arheološke i arhitektonske struke u stvaranju projekta. Posebno je vrijedna mogućnost noćnoga virtualnoga prikaza cjelokupnog volumena bazilike futurističkom tehnologijom – hologramom. Hologram je trodimenzionalna rekonstrukcija objekta uz pomoć laserske svjetlosti. Mehanizam holograma tako može projicirati trodimenzionalnu, virtualnu izgradnju, kao svijest o izvornom izgledu, povijesnom značaju i grandioznosti bazilike u urbanom sklopu ranokršćanske Pule. Bio bi to imaginarni pandan arkadama amfiteatra, posebno naglašena „mliječna“ postaja od bedema s antičkim ulazima (Dvojna vrata, Herkulova vrata, Slavoluk Sergijevaca) na putu do Foruma. Svakako, naravni prikaz bazilike u sfumatu moguć je kao prigodna - blagdanska ili didaktičko-turistička atrakcija.

Klasični “dnevni arheološki prikaz” svojim će zidovima ocrtati gabarite ranokršćanske bazilike stvorivši okvir za zatvoreni novouređeni park. Prostor sada nije samo prolazno otvoreno šetalište, već blago izolirano okupljalište na zelenom travnjaku, mjesto mogućih društevnih događanja i predaha, kao duhovni smiraj suprotan okolnom parkiralištu, izuzetno prometnoj Flaciusovoj ulici i masivnoj vertikali zida Uljanikova Arsenala. Osim toga, očuvana kapela - jugoistočno uporište parka bit će opet dio izvorne cjeline, odnosno bit će joj vraćen smisao doslovne memorije izvorne bazilike. Istovremeno ona, zajedno s novopodignutim zidovima apsida, začelja svetišta i sakristija, zatvara prigodnu dubinsku skenu - pozornicu prostornog parka. Začelje bazilike s poligonalnim apsidama kapele i novopodignutog zida upotpunjuje izvornu ritmičku skulpturu kao najslikovitiji dojam rekonstruirane paleobizantske arhitekture. Sjevernu križnu kapelu nije moguće prikazati na izvornome mjestu jer su danas njezini skromni tragovi uklopljeni u povijesni stambeni sklop, zajedno s građevinskim ostacima zvonika i samostana. Međutim, tema o samostanu otvara novo, arheološki nepoznato poglavlje, izazov novog istraživanja i cjelovitiju pripovijest o Bazilici sv. Marije Formoze u doba srednjeg vijeka.

3D vizualizacija Bazilike Sv. Marije Formoze u Puli