Crkva sv. Stjepana
Trobrodna crkva sv. Stjepana (s. Stefano) nalazila se na najistočnijem rubu starogradske jezgre. Bila je pravilno orijentirana, s tri istaknute polukružne apside na istoku. Brodovi su bili ritmički podijeljeni s po tri mramorna stupa. Bočni brodovi su izrazito skraćeni, za bočna izdužena svetišta ili sakristije, vjerojatno odvojene lukovima na pilastrima.
Tijekom vremena crkva je uništena nadgradnjama i podaci koje imamo o njenoj dataciji skromni su. Titular sv. Stjepan (ranokršćanski mučenik) i lezene na južnoj fasadi možda je datiraju u ranokršćansko ili ranosrednjovjekovno razdoblje. Pregrađivana je ili možda u potpunosti nadograđena kao romaničko zdanje (kraj XI. – XII. st.).
Crkva sv. Stjepana spominje se posredno u opisu pokolja istaknute pulske plemićke obitelji Castropola na Veliki petak 1271. godine, premda se to možda zbilo u svibnju 1331., kada je u gradu vlast preuzela Venecija. Bratovština sv. Stjepana u Puli bilježi se u XV. st., a sama crkva je na popisu apostolske vizitacije 1580. godine.
Crkva je bila očuvana do krova još 1782. godine (1) pa je grafička veduta prikazuje dominatno oslonjenu na gradske bedeme, ali sa svega jednom apsidom na začelju. Početkom XIX. st. od urušenog zdanja bolje se očituje samo svetište s lukovima (2), a 1845. g. još su vidljivi tragovi zidnih fresaka. Tada je zabilježen i tlocrt crkve (3).
Željko Ujčić - voditelj ranosrednjovjekovne zbirke AMI
