Kunfini i zlamenja

Oznake granica i međa u Istri od srednjeg vijeka do našega doba

Autori projekta:

• mr. sc. Tatjana Bradara, viša kustosica, Arheološki muzej Istre, Pula
• prof. dr. sc. Slaven Bertoša, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli-Odjel za humanističke znanosti-Odsjek za povijest
• Nenad Kuzmanović, vanjski suradnik iz Rijeke

Povijesni pregled

U vrlo bogatom istarskom kulturno-povijesnom nasljeđu osobito značenje imaju do danas očuvani raznovrsni materijalni ostaci oznaka granica i međa. Ovim opsežnim interdisciplinarnim i multidisciplinarnim projektom Arheološkog muzeja Istre u Puli pokušat će se otkriti i detaljno opisati postojeće kunfinske oznake u Istri od srednjovjekovnog razdoblja na dalje. Prije svega, analizirat će se državne granične oznake, najviše one iz mletačko-austrijskog perioda istarske prošlosti (XIV.-XVIII. stoljeća), tj. do propasti Mletačke Republike 1797.

Osobitu važnost imaju kamene oznake kojima su se označavale granice područja od posebnog državnog interesa, primjerice, šuma, kojima se u doba Venecije posvećivala velika pozornost. Najznačajnija šuma u Istri bila je Motovunska šuma ili Šuma sv. Marka (Bosco di San Marco) u dolini rijeke Mirne. Postoje još šume Vidorno kod Baderne, Kontija kod Vrsara (na sjevernoj strani Limskog zaljeva), Kornarija kod Momjana, Kvanjke kod Pavićini, Kaval ispod sela Peruški, Prim kod Raklja, Sarancan kod Šišana, Magran kod Valture, te Ližnjemoro i Šijana kod Pule. S obzirom da je nakon propasti Venecije o istarskim šumama nastavila skrbiti Austrija, brojni graničnjaci potječu i iz perioda XIX. stoljeća. Mnogi od njih oštećeni su tijekom prohujalih stoljeća, neki su zatrpani ili čak potpuno uništeni naknadnim promjenama na terenu, a ima i ukradenih.

Do danas se o graničnim oznakama u Istri malo pisalo. Sadašnje stanje međaša opisali su dr. sc. Danilo Klen, mr. sc. Marino Budicin, Christian Gallo i Anton Meden. Katastik Vincenza Morosinija obradio je dr. sc. Vjekoslav Bratulić. Prema podacima iz ostavštine nekadašnjeg barbanskog načelnika Josipa Antuna Batela, stanje na međama Šumbera, Sutivanca, Barbana i Labina opisao je i autor ovog članka. Također prema arhivskoj građi, na temelju opsežnih istraživanja u Državnom arhivu u Veneciji, međašne je oznake opisao i prof. dr. sc. Miroslav Bertoša. U velikoj monografiji o Istri detaljno je analizirao stanje na tzv. diferencijama. Složeno pitanje mletačko-austrijske granice u Istri u novovjekovnom povijesnom kontekstu jasnije je kad se pronađu sve danas postojeće granične oznake između Venecije i Austrije, što omogućuje detaljno utvrđivanje njihove tadašnje međusobne granične crte.

Istarska je granica za Mletačku Republiku bila važna zato jer se tu ona doticala sa svojim stoljetnim konkurentom – Habsburškom Monarhijom. Radilo se o granici koja je bila značajna za Grad na lagunama, ali i za dio europskog Zapada. Nesigurne i pravno loše definirane mletačko-austrijske granice u Istri branile su obje strane, a najviše seljaci koji su služili u vojnim postrojbama ili se spontano okupljali u poluprivatne pljačkaške skupine, koje su se naoružane suprotstavljale uzurpaciji svojeg područja. Taktika tih seljačkih prepada u doba rata Cambraiske lige (1508.-1523.) i Uskočkog rata (1615.-1618.) svodila se na jurišne prodore preko granice.

Problematika graničnog pitanja u Istri može se detaljnije pratiti tek od XVI. stoljeća. Wormski kapituli iz 1521. i Tridentinska sentencija iz 1535. ostavili su mnoge nedefinirane granične prostore. Te nepodijeljene parcele, nazvane „diferencije“ (tal. differenze), bile su prirodni prostori za zajedničke gospodarske potrebe, ali su se brzo pretvorili u tzv. sporna mjesta (luochi contenziosi), odnosno u poprišta stalnih sukoba.

Materijalni ostaci graničnih oznaka

Granice postoje otkad i ljudi. Poznaju ih u starom Egiptu, Babilonu, Rimljani štuju boga Termina – boga međa i granica, zaštitnika posjeda. Granice su i prirodna obilježja: lokve, pećine, rijeke, potoci, planine, drveća.

Najstarija oznaka, i najjednostavnija za izradu, je križ uklesan na živoj stijeni. Križ se pojavljuje samostalno ili udružen sa slovima i/ili brojevima ili u kombinaciji s konjskim kopitom.

Na području Istre dosad je pronađeno osamnaest kvadratnih ploča, (cca 50 x 50 cm), s prikazom lava ili grbom, koje su označavale granicu između Venecije i Austrije. Prikaz lava je "in moleca"; frontalno postavljen lav s aureolom oko glave, okrenut na lijevu stranu, sa šapom koja drži otvorenu knjigu bez teksta i raširenim krilima. Upravo ovako prikazana krila sliče kliještima raka koji se na venecijanskom naziva "moleca". Lav je robusno rađen s antropomorfnim karakteristikama. Sve ploče su u gornjem redu datirane godinom 1755. (Sl. 1)

Ploče s grbom imaju štit srcolika oblika s vodoravnom gredom; štit prate dva „roga izobilja“, od kojih onaj na lijevoj strani sadrži palminu granu, dok iz desnog "izlazi" grana lovora (?). Na vrhu su dva široka lista iznad kojih je položena kruna na čijoj se sredini nalazi kugla s križem. Ploče su u dva reda datirane godinom MDCCLV. (Sl. 2)

Ploče su bile postavljene tj. pričvršćene željeznim spojkama na oblike većih dimenzija s pravokutnim tijelom, građenim od cigle ili kamena i piramidalnim gornjim dijelom; s austrijske strane bio je grb, a s mletačke lav. Polovicom 18. st. vode se pregovori između Austrije i Venecije oko definiranja lokalnih graničnih pitanja. Slične ploče s prikazom lava i austrijskim grbom pronađene su u Furlaniji i označavale su graničnu liniju.

Šume su bile označavane kamenim graničnim oznakama. U Motovunskoj šumi, koja je izravno bila pod Vijećem desetorice (Consiglio dei Dieci) danas vidljive granične oznake datiraju se u 1779. godinu kada je izvršeno treće označavanje šume. Najveći dio graničnjaka ima uklesana slova C X (Consiglio dei Dieci), godinu 1779 i slova C. F., (Confine Forestale ili Catastro Forestale) te broj iz serije. Pojedine oznake, koje su označavale predjel, imaju bademasti grb iznad kojeg se sa strane nalaze inicijali Z. P., i natpis predjela (Sl. 3). U šumi Kontija najveći dio graničnih oznaka pripada austrijskom periodu s uklesanim slovima K. K. (Kaiser und König) i brojem (po sistemu tekućih brojeva) (Sl. 4). Posebice su impozantne oznake iz šuma Kornarija i Farné koje uz prikaz lava imaju i natpis te su datirane godinom 1754.

Granice gospoštije Lupoglav i habsburške Istre do 1797. godine bile su označene graničnjacima s uklesanim inicijalima DHM (DOMINIUM HABSBURGENSIS MONARCHIAE) (Sl. 5). I određeni posjedi su označavani; ispod vrha Kupice (općina Lupoglav) nalazi se granična oznaka koja s dvije nasuprotne strane sadrži uklesana slova P i L iznad kojih se nalazi križ, a oznaka kod Savičente s jedne strane grb obitelji Grimani, s druge obitelji Avogadro iz Brescie s uklesanim inicijalima A, C i godinom MD·LXIIII.

Granične oznake najvećim su dijelom od kamena vapnenca, a manjim od pješčenjaka. Dimenzija su od 70 do 300 cm i na njima se može nalaziti godina, slova, broj, križ, grb, lav "in moleca", tekst. Pojedina serija nosi uvijek istu godinu tj. vrijeme označavanja, a brojevi su po sistemu tekućih brojeva i mogu ispred imati slovo N˚. Najčešće, na ravnom gornjem dijelu granične oznake, nalaze se urezane linije koje označavaju smjer pružanja granice (dosta često na kamenim oznakama šuma). Pojedine granične oznake su reutilizirane u kasnijim razdobljima pa tako nije neobično na graničnom kamenu susresti oznake iz razdoblja Venecije i kasnije iz austrijskog perioda.

Konačni je cilj projekta prvenstveno očuvanje od uništenja i zaborava onih graničnih kamenih oznaka kojima dosad nije posvećen nikakav interes, koje su zanemarene, nepoznate i nedovoljno obrađene. Danas ih pronalazimo ugrađene u razne građevine kao pragove, dovratnike, u fasadama, kao klupe ispred kuća, na ulicama. Nažalost, jedan je dio uništen atmosferilijama, a najveći je dio stradao prilikom gradnje cesta, raznim zemljanim radovima regulacije toka rijeke Mirne te ostalim zemljanim radovima po poljima, šumama ili urbanizacijom.