Glazba na škrinjici Prikazi glazbe i plesa na pulskoj koštanoj škrinjici iz 10. stoljeća Darko Komšo

Ona pripada grupi od 40-ak srednjovjekovnih škrinjica od kosti i bjelokosti, izrađenih u bizantskim radionicama u Konstantinopolu. Pravokutnih su oblika i poznate su kao »škrinjice s rozetama«, nazvane tako po cvjetnim ornamentima kojima su uokvirene pločice s reljefnim prikazima na stranicama kutije. Na pločicama su uglavnom prikazane pojedinačne mitološke figure – božanstva, heroji ili putti (debeljuškasti dječaci s krilima ili bez njih), a rjeđe grupni prizori ili mitološke scene. U ovu drugu skupinu spada i pulska škrinjica.

Pulska škrinjica ima izuzetno zanimljivu povijest. Izrađena je sredinom 10. stoljeća u bizantskim radionicama u Konstantinopolu. Ne zna se kada je točno stigla na područje sjevernog Jadrana. Na samoj je škrinjici 1846. godine zabilježeno da je otkrivena 18. siječnja 1592. godine pod oltarom sv. Katarine, koji je nekoć stajao u crkvi sv. Jurja u Piranu, i da su u njoj bile pohranjene relikvije nepoznatih svetaca. Od 1884. godine nalazila se u Kunsthistorisches Museumu u Beču, a 1921. godine vraćena je Italiji, ali nije završila u Piranu, već u muzeju u Puli. Tijekom Drugog svjetskog rata prenijeta je u Museo Civico u Trstu, a nakon 1945. godine konačno je vraćena u Arheološki muzej Istre u Puli, gdje se čuva pod inventarnim brojem S-344.

Pulska je škrinjica dobro uščuvana pravokutna drvena škrinjica s kliznim poklopcem, čije su stranice obložene s dvije veće i dvije manje koštane pločice s reljefima, obrubljene koštanim trakama s rozetama. Koštani su dijelovi s drvenom podlogom spojeni pomoću malih kružnih čepića. Izvorno je na škrinjicu bila ugrađena i malena brava na desnoj kraćoj strani. Između figuralnih polja i traka s rozetama nalaze se pojedinačni umetci od bjelokosti. Na rezbarijama se još vide tragovi pozlate, kao i tragovi crvene, zelene i plave boje. Izvorno je na stražnjoj strani škrinjice postojala i treća velika koštana pločica. Na njezino je mjesto 1846. godine umetnuto svjedočanstvo o povijesti škrinjice na latinskom jeziku. Dimenzije škrinjice su 31,0 cm x 17,0 cm x 13,1 cm, i teži 2300 grama.

Ikonografski, pulska škrinjica izuzetno nalikuje najpoznatijoj škrinjici ove vrste, koja se čuva u Victoria and Albert Museumu u Londonu, a dolazi iz Verolija. Očito je da su motivi nastali po istom predlošku, možda iz jedinstvene knjige slikarskih prijedloga, koju su koristili različiti majstori prilikom izrade škrinjica, ali i različitih oslikanih rukopisa. Može se pretpostaviti da je kupac, odnosno naručitelj odabrao pločice po svom ukusu.

Na pulskoj škrinjici nalazimo više različitih scena. Prikazi glazbenih i plesnih scena nalaze se na velikoj pločici s prednje strane, te djelomično na manjoj pločici s desne strane. Općenito, glazbenici su čest motiv na »škrinjicama s rozetom«. Na reljefu na prednjoj stranici prikazana je pseudo-dionizijska svita u stanju ekstaze, s rasplesanim menadama koje prati grupa svirača. Na krajnjoj lijevoj strani nalazimo krilatog mladića s poprečnom flautom (grč. plagiaulos). Do njega se nalazi plesni par kojeg čine menada s dvije upaljene baklje i krilati kentaur. Desno od njih vidimo tri figure: dvije obnažene rasplesane menade, od kojih lijeva u rukama ima lepršavi plašt, a desna dvije upaljene baklje, te između njih, krilatu osobu koja svira panovu frulu sa 6 spojenih cjevčica (hrv. trstenice, grč. syrinx). Na krajnjoj desnoj strani nalazi se krilati Heraklo, koji svira žičani muzički instrument naslonjen na lijevu nogu, tip male harfe s 11 žica i poprečnom dodatnom ručkom. 

Ova se scena nastavlja i na desnom bočnom reljefu, gdje se na lijevom rubu nalazi djelomični prikaz kentaura koji svira panovu frulu s 5 spojenih cjevčica. Njega je zajahao putto koji svira cimbal. Kako je razvidno iz opisa, glazbeni instrumenti vidljivi na prednjoj i desnoj bočnoj pločici pulske škrinjice jesu: poprečna flauta, panova frula, harfa i cimbal.