Jantar

__________________________________________________________

Mit o Phaethonu, sinu boga sunca Heliosa

Ljubomorni Zeusov sin Epaf nije mogao podnijeti da Phaeton, sin boga sunca Heliosa, blistav i sjajan poput oca, zrači ljepotom. U svađi ga je nazvao potomkom ništavnog smrtnika. Phaeton se jako uvrijedio. Njegova majka Klimena uvjeravala ga je u njegovo božansko porijeklo, a ako ne vjeruje, neka ode Heliosu i pita ga. Phaeton je otišao Heliosu koji ga je ljubazno primio i javno potvrdio da mu je otac. Međutim, ni ta izjava nije umirila Phaetona. Helios se na to, kraj svetih voda rijeke Stiksa, zakleo da će mu u znak dokaza očinstva i ljubavi ispuniti bilo koju želju. Phaeton je zatražio od oca da mu na samo jedan dan prepusti upravljanje krilatim brzonogim konjima i zlatnim kolima kojima Helios svaki dan prevozi Sunce preko nebeskog svoda. Helios se uplašio i počeo je razuvjeravati Phaetona. Unatoč tome što je znao da je Phaeton nespreman, neiskusan, preslab i premlad da upravlja kolima, obećanje je bilo dano i više nije bilo povratka. Helios je svoju zlatnu krunu s užarenim zrakama stavio na glavu Phaetona i objasnio mu upravljanje kolima. Phaeton je potjerao Heliosova kola i ubrzo izgubio nadzor nad konjima koji su osjetili da njima ne upravlja poznata i čvrsta ruka. Skrenuli su sa svoje svakodnevne staze. Najprije su zlatna kola odvukli previše visoko, pa se Zemlja smrznula, a kad su se našli pred Kentaurom prestrašili su se njegova nategnutog luka i sletjeli su nisko prema Zemlji. Od žara sunčevih kola uzavreli su Eufrat i Oront, Ister i Tiber. Nil je pobjegao na kraj svijeta i sakrio svoj izvor. Oganj Heliosovih kola spržio je plodne ravnice Arabije, Nubije i Sahare i pretvorio ih u pješčane pustinje. Stanovnicima Afrike spržio je kožu tako da su zauvijek ostali crni. Od sunčane žege počelo je sahnuti more, zemlja je popucala i otvorilo se Hadovo podzemno carstvo. Tada se podigla gnjevna majka zemlje Gea i prijeteći pozvala boga Zeusa da svemu tome učini kraj, inače će izgorjeti svijet, srušiti se nebesa i sve će se sunovratiti u prvobitni kaos. Zeus je poslušao Geu: munjom je oborio Phaetona i on je, kao sjajna zvijezda, dok mu je plamen izgarao riđu kosu preletio preko neba i strmoglavio se u rijeku Eridan i umro. Njegove sestre Helijade, ožalošćene njegovom smrću, četiri su mjeseca tugovale i plakale nad njegovim grobom te se polako počele pretvarati u drveće. Iz kore drveća potekle su krvave suze koje su padale u hladne vode rijeke Eridan te se pretvarale u jantar.

_________________________________________________________

O jantaru

Riječ jantar dolazi iz ruskog jezika koji ju je preuzeo iz litvanskog (gintâras) i ugrofinskog (mađ. gyanta). Stari Grci jantar su nazivali electron zbog svojstva elektriciteta, ali i zbog sjevernog otočja Elektrida odakle je stizao. U antičko doba Rimljani su za jantar koristili izraze succinum ili glaesum. Pojam succus povezuje se uz nastanak jantara koji predstavlja sok - snagu živog drveta, dok se riječ germanskog podrijetla glaesum koristi kad se spominje narod sa sjevera koji je skupljao jantar (u nekim jezicima sačuvao se kao osnova za glass - staklo). Za jantar se koristi i naziv ćilibar ili ćelibar od turskog kehlibar -"koji privlači slamu". Engleski naziv amber vjerojatno dolazi od arapske riječi anbar ili ambergris koja se vezuje uz mirisne izlučevine iz probavnih organa ulješure ili pak mirisnu tvar sličnu vosku.

Jantar je fosil koji obuhvaća više vrsta fosiliziranih biljnih smola starih nekoliko desetaka milijuna godina. Često se ubraja u kategoriju minerala, međutim on to nije jer nema kristalnu strukturu. Njegov prosječni kemijski sastav sadržava 67-87 % ugljika, 8,5 - 11 % vodika, 15 % kisika i do 0,4 % sumpora.

Zabilježeno je više od 350 vrsta jantara. Najpoznatiji i najcjenjeniji je baltički koji ima samo 3-8 % jantarne kiseline što ga razlikuje od ostalih, a njegova starost utvrđena je na temelju fosilnog sadržaja (30 - 40 milijuna godina).

Za jantar je specifično da se njegova boja može mijenjati kemijskim putem, mehaničkom i termičkom obradom. Kreće se od svijetložute (gotovo bijele) do crvenkasto smeđe. Rijetko se javlja zelen i plavi, a najrjeđi je sivi i crni. Može biti proziran, poluproziran, neproziran ili fluorescentan. U prirodi se pronalazi u obliku nepravilnih gruda, u obliku „kapljice“, stalaktita ili džepova smola. Na dodir je gladak i topao, gori bijelim plamenom i ponekad oslobađa blag smolast miris četinara.

Prirodni procesi kojima se smola transformira u jantar su dugotrajni, a da bi bili uspješni potrebni su brojni klimatski, geološki, kemijski i fizički uvjeti. Oštećeno drveće se na ozlijeđenom mjestu liječi stvarajući smolu koja curi niz drvo te pada na zemlju. Na zemlju često padne i cijela grana ili drvo puno smole. Odumrla stabla, nošena riječnim ili morskim strujama, stizala su do priobalnih područja gdje su, prekrivana raznim sedimentima zemlje, prolazila kroz brojne fizičke i kemijske promjene te se nakon milijuna godina drvo pretvorilo u lignit (ugljen koji se koristi kao gorivo), a smola u jantar.

Budući da je smola ljepljiva u njoj se često zalijepi kukac ili manja životinja, dio lista ili sjemenke. Zbog posebnog kemijskog sastava jantara primjerci flore i faune u njemu se mumificiraju te njihov DNK ostaje očuvan. Upravo zbog toga brojne znanstvene grane (npr. paleobotanika i paleozoologija) raznovrsnim analizama dobivaju pregršt korisnih podataka o životu na Zemlji milijunima godina prije sadašnjosti, a sam jantar se često naziva „prozorom u prošlost“.

_____________________________________________________

Jantarni put

Zbog svoje ljepote, lakoće obrade, ljekovitih i pridodanih natprirodnih svojstva, jantar je od prapovijesti do danas važan i dragocjen predmet trgovine. Trgovina „zlatom sa sjevera“, kako se još naziva baltički jantar, postoji još od starijeg kamenog doba. Na početku je trgovina bila lokalnih razmjera, a tek od brončanog doba postaje organizirana. Upravo tada nastaje vjerojatno najstariji prometni i trgovački pravac koji je spajao sjever i jug Europe, a naziva se jantarni put.

Njegovi glavni pravci išli su od obala Baltičkog mora preko europskog kontinenta sve do Sredozemlja, pratili su veće europske rijeke i planinske prijevoje do važnijih trgovačkih centara na ušću rijeke Po. Od sjevernog Jadrana, jantar je pomorskim putevima dolazio do Grčke i istočnog Sredozemlja, a od Crnog mora trgovina se mogla nastaviti prema Aziji. Osnovni i najkraći pravac izbjegavao je alpska područja i vodio je iz sjeverne Poljske prema jugu te kroz Podunavlje i Dinaride povezivao sjevernu i južnu Europu.

Određeni pravci u različitim vremenima imali su različit značaj i vrijednost. Od srednjeg brončanog doba postojala su tri osnovna pravca. Najvažniji, tzv. zapadni put, spajao je gornji tok Rajne s gornjim tokom rijeke Ticino (izvire u švicarskim Alpama), spuštao se u Lombardiju i duž rijeke Po dolazio do sjevernog Jadrana. Od iznimne važnosti bile su i pomorske komunikacije kojima je jantar cirkulirao po Jadranu i istočnom Sredozemlju. Upravo u pomorskim trgovačkim rutama, od starog vijeka pa do danas, značajnu ulogu imali su kvarnerski otoci Cres i Lošinj s pripadajućim otocima i hridima (najvjerojatnije se u grčkoj mitologiji, u priči o Argonautima, otočje Elektridi - Jantarski otoci, grč. ἤλεκτρον - jantar, odnose na njih).

_______________________________________________________

Prapovijesni jantar u Istri

Na području Mediterana trgovina jantarom započinje od brončanog doba, a već u kasnom brončanom dobu postaje uobičajena. Povoljan geografski položaj brončanodobnih zajednica omogućavao je nadzor nad trgovinom i prometom dobara, a zamah trgovinom jantara na obalnom području Hrvatske u kasnom brončanom dobu vidimo prema brojnim pronađenim predmetima. Najveći broj jantarnih nalaza pronađeno je na područjima koje su zauzimali Liburni, Histri i Japodi, koji ovim prostorima počinju dominirati u kasno brončano doba.

Povoljan geografski položaj Istre uvjetovao je da se njezine brončanodobne zajednice bave i trgovinom jantara. Položaj Istre na sjecištu trgovačkih putova omogućio im je nabavku jantara kopnenim i morskim pravcima. To dokazuju brojni jantarni nalazi koji se čuvaju između ostalog i u Prapovijesnoj zbirci Arheološkog muzeja Istre u Puli. Najstariji jantarni predmeti na području Istre javljaju se početkom brončanoga doba (na nalazištima Žamnjak kod Rovinjskoga Sela i Škicini kraj Vodnjana). Također ih nalazimo i na lokalitetima iz srednjeg i kasnog brončanog doba te željeznog doba (Monkodonja, Mušego, Pula, Beram, Picugi, Nezakcij, Sv. Rok kod Roča, Laganiši, Novi Grad kod Krmeda i Kaštel kraj Buja). Najveća količina zabilježena je na nalazištu Vrčin gdje je pronađeno pedesetak jantarnih zrna. Nedavnim analizama uzoraka jantara utvrđeno je da većina brončanodobnih jantarnih nalaza u Istri potječe sa sjevera Europe, tj. da je riječ o baltičkom jantaru.

Pronađeni jantarni predmeti u Istri najvećim su dijelom nalazi iz nekropola, kao prilozi pokojniku u zagrobnom životu. Uglavnom je riječ o jantarnim perlicama različitih boja, oblika i promjera, koje su najčešće bile dijelovi bogatih ogrlica. Osim za ogrlice, perlice su se koristile kao ukras na naušnicama i fibulama.

Svojom jedinstvenošću i lakoćom obrade jantar je zaokupljao pažnju čovjeka od najstarijih razdoblja čovjekova postojanja. Koristio se za izradu amuleta, perlica i različitih figurica, a zbog svoje ljepote i povezanosti s prirodom često su mu se pridavala natprirodna, zaštitnička i iscjeliteljska svojstva. Njegova ekskluzivnost stavljala ga je u kategoriju jednog od najcjenjenijih dobara na pozornici Europe, a trgovina njime smatra se jednom od najstarijih. Pronalasci jantarnih predmeta u Istri svjedoče da je i naše područje imalo značajnu ulogu u trgovini „zlata sa sjevera“.

_______________________________________________

_______________________________________________________

KATALOG

____________________________________________________

____________________________________________________

______________________________________________________

___________________________________________________________

_________________________________________________________

Literatura

BAKARIĆ, L., BORUT, K., ŠOUFEK, M. 2006. Pretpovijesni jantar i staklo iz Prozora u Lici i Novog Mesta u Dolenjskoj, Katalog izložbe, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb.

BAKARIĆ, L., IVKANEC, I., LOHER, I. 2012. Jantar i koralji, Katalog izložbe, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb.

BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, K. 2005. Jantarski put, Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, urednici Bertoša, M., Matijašić, R., Zagreb, 354.

BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ, K., ŽERIĆ, H. 2013. Pogrebni obredi i ukopi na istarskim gradinama u brončano doba, Tabula 11, Pula, 67-92.

CWALIŃSKI, M., KAUR, S., STOUT, E. 2022. Podrijetlo brončanodobnih nalaza jantara u Istri, Monkodonja 4, Monografije i katalozi 34, Arheološki muzej Istre, Pula, 329-347.

FORENBAHER, S. 1995. Trade and exchange in Late Bronze and Early Iron Age Croatia, Handel, Tausch und Verkher bronze- und früheisenzeitlichen Südosteuropa, Herausgegeben Bernard Hänsel, München - Berlin, 269-282.

PALAVESTRA, A. 1993. Praistorijski ćilibar na centralnom i zapadnom Balkanu, Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanološki institut, Beograd.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Faeton (31. 1. 2023.)

https://nova-akropola.com/znanost-i-priroda/priroda/jantar-zlato-sjevera/ (30. 1. 2023.)

https://www.matica.hr/vijenac/341/jantar-i-zad-6287/ (30. 1. 2023.)

___________________________________________________________

Jantar

Izložba,
Carrarina ul. 4, Pula
Prozor u prošlost
7. 3. 2023. – 6. 6. 2023.

Autorica izložbe i teksta: Maja Čuka

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre

Za organizatora i izdavača: Darko Komšo

Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović

Autor postava, grafičko oblikovanje: Vjeran Juhas

Autor fotografija: Vjeran Juhas

Restauratorski zahvati: Đeni Gobić-Bravar

Koordinatorica izložbe: Monika Petrović

Prijevod na talijanski: Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski: Neven Ferenčić

Lektorica za hrvatski jezik: Milena Špigić

Korektura: Irena Buršić, Adriana Gri Štorga, Đeni Gobić-Bravar, Milena Špigić, Katarina Zenzerović

Tisak: MPS Pula

Naklada: 500

Pula, 2023.