Numizmatička zbirka Frane Radića

__________________________________________________________

Frano Radić rođen je 1857. godine u Bolu na Braču. U životu je imao mnogo vokacija te je ostao upamćen kao polihistor, pedagog, arheolog, prevoditelj i prosvjetar. Ljubav prema starinama javila se za vrijeme studija u Splitu te je Radić već u mladosti postao strastveni kolekcionar. Za vrijeme boravka u Korčuli sve je angažiraniji na području arheologije. Bavi se spomenicima koji se datiraju od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka. U Puli ga pamtimo kao velikog numizmatičara čija se numizmatička zbirka danas čuva u Arheološkom muzeju Istre. U povodu 70. godišnjice donacije zbirke Frane Radića Arheološkom muzeju, predstavljamo nekoliko najljepših primjeraka iz njegove kolekcije.

_________________________________________________________

________________________________________________________

Numizmatička zbirka Frane Radića za njegova je života brojila oko 2000 primjeraka. Bila je to impozantna kolekcija grčkog, rimskog, bizantskog, srednjovjekovnog, mletačkog, dubrovačkog i austrijskog novca. Nažalost, Radić nije sačuvao podatke o provenijenciji materijala. Velik dio kolekcije zasigurno je s otoka Korčule, gdje je Radić dugi niz godina radio kao učitelj brodogradnje i kamenoklesarstva, a ostatak je u zbirku vjerojatno dospio raznim kupovinama i donacijama. S obzirom na to da je kolekcija nastajala u Dalmaciji, sadrži novac koji je specifičan za to područje.

Sudbinu numizmatičke zbirke nakon smrti Frane Radića, 1933. godine, otkrivaju nam dokumenti o donaciji koji su pohranjeni u Arheološkom muzeju Istre. Zbirku su naslijedile Radićeve dvije kćeri koje su živjele u Puli, a 1953. godine odlučile su predati zbirku Arheološkom muzeju Istre. U prvoj verziji dokumenta govori se o kupovini 263 komada novca za iznos od 80 000 dinara, međutim već u idućem dokumentu govori se o donaciji zbirke. Na kraju su sestre svojom donacijom obogatile muzej s 280 primjeraka novca, 2 kameje od karneola, nekoliko numizmatičkih knjiga i časopisa na čemu im zahvaljuje potpisnik dokumenta, tadašnji ravnatelj muzeja, Boris Baćić.

Danas je u muzeju inventirano i sačuvano 215 numizmatičkih nalaza iz Radićeve zbirke. Dvanaest primjeraka svrstavamo u grčko-helenističko razdoblje, među kojima se ističe novac Dirahija. Iako pisma Koste Hermana potvrđuju da je dio zbirke vezan uz grčku koloniju u Draču (Dyrrachium) trebao otkupiti Zemaljski muzej u Sarajevu, u Arheološki muzej Istre dospjelo je 10 primjeraka tog novca. Osim toga, sačuvano je 20 komada bizantskog, 8 srednjovjekovnog i 18 primjeraka dubrovačkog novca. Najveći dio zbirke zauzimaju rimski (76 komada) i venecijanski (78 komada) primjerci.

____________________________________________________________

____________________________________________________________

Klasifikacija grčkog novca bazira se na zemljopisnoj podjeli. Dakle, ovisi o regiji i gradu u kojem je novac iskovan. Sukladno tome jasno je da u tom periodu razlikujemo velik broj različitih kovanica diljem Europe, Afrike i Azije. Iako najveći dio grčko-helenističkog dijela zbirke zauzima već spomenuti novac Dirahija, najljepše sačuvani primjerak iz te kategorije zasigurno je novac kralja Prusije II. iz Bitinije (kat. 1). Datira se u 1. pol. 2. st. pr. Kr., a njegov revers krasi prikaz kentaura Hirona koji svira liru. Hiron je u mitologiji poznat kao najmudriji i najpravedniji među kentaurima, a ujedno je bio učitelj mnogih grčkih junaka kao što su Ahilej i Jazon.

Rimski je novac vrlo raznolik. Kao velesila koja je postojala više od jednog tisućljeća, logično je da je prolazila kroz različite reforme koje su uključivale i monetarni sustav. Prema tome, u zbirci Frane Radića prepoznajemo republikanske i carske kovove. U Rimu je kovan zlatni, brončani/mjedeni i srebrni novac. Primarna srebrna valuta bio je denar kojeg od 215. godine polako istiskuje antoninijan. Od brončanih kovova treba spomenuti sestercije, dupondije i aseve, a iz razdoblja kasnog Carstva sitne centenionale. Sve su to primjerci koje, uz brojne druge nominale koje u ovom radu nisu spomenute, nalazimo u „Zbirci Radić“.

Iz razdoblja Rimske Republike izdvajamo srebrni denar Marka Antonija (kat. 2). Riječ je o legijskom denaru kojim su se financirale legije koje su se borile na strani Marka Antonija za vrijeme građanskog rata protiv Oktavijana. Ovaj denar kovan je 32. – 31. g. pr. Kr., neposredno pred bitku kod Akcija. Marko Antonije, tada gospodar na istoku, nije bio u mogućnosti kovati novac u Rimu, koji je bio pod Oktavijanovim nadzorom, pa su novac kovale tzv. putujuće kovnice. Opskrbljivale su i osiguravale lojalnost različitih legija, u ovom slučaju 5. (V) legije.

Kada je 27. g. pr. Kr. August proglašen rimskim carem, započinje nova era u Rimu. Carstvo je tradicionalno trajalo sve do 476. godine i svaki rimski car kovao je svoj novac. Među rimskim carskim kovovima Radićeve zbirke ističu se dva novca. Prvi je sestercij cara Maksimina I. (kat. 3). Maksimin je bio zapovjednik IV. legije (Legio IV Italica), a 235. godine vojska ga je proglasila carem. Vladao je do 238., „godine 6 careva“, kada su se javili novi pretendenti na prijestolje. Maksimin je krenuo put Rima, grad u koji nikad nije i nikad neće kročiti, kako bi ugušio ustanak uzurpatora. Ubijen je kod Akvileje gdje su ga izdali vlastiti vojnici. Na reversu sestercija vidimo božicu Fides s dva vojna standarda te natpis FIDES MILITVM koji prevodimo kao „odanost vojske“. To nam potvrđuje značaj vojske u tom turbulentnom periodu rimske povijesti. Iako je Senat formalno proglašavao cara, vojska je mogla nekoga dovesti do vlasti, ali isto tako ga je mogla i smijeniti, baš kao u slučaju Maksimina I.

__________________________________________________________

__________________________________________________________

___________________________________________________________

Drugi carski novac je centenionalis, sitni brončani novac Konstantina II., prvorođenog sina Konstantina I. (kat. 4). Novac se datira u 321. – 324. godinu. Na reversu je jasno naznačena poruka VOT X (Votis Decennalibus), svojevrsni zahtjev tj. molitva za uspješnih 10 godina vladavine. Ovaj je komad posebno zanimljiv jer je u egzergu, odsječku na dnu reversa, navedena oznaka kovnice, Siscije. To je jedina kasnoantička kovnica unutar granica današnje Hrvatske, a nalazila se na području Siska. Kovnica je bila u funkciji od 262. do početka 5. stoljeća, kada je proizvodila veliku količinu zlatnog, srebrnog i brončanog novca. Za vrijeme Konstantina I. bila je na svom vrhuncu. Tada je u kovnici radilo čak 5 radionica (officina). Oznaka radionice najčešće se nalazila pored oznake kovnice u egzergu. Na ovom primjeru vidljivo je grčko slovo Δ (delta) prema čemu kovanje ovog centenionala možemo pripisati četvrtoj oficini.

Zbirka Frane Radića iznimno je bogata venecijanskim novcem. Sačuvano je više valuta srebrnog i brončanog novca kao što su soldi, bagattini, gazzette i grossi. Zbog svoje fine obrade i sačuvanosti donosimo jedan grosso matapan kovan 1205. – 1229. godine za vrijeme vladavine 42. venecijanskog dužda Pietra Zianija (kat. 5). Grosso ili groš srebrni je novac čiji je postotak srebra čak 98,5 %. Prvi put se kuje 1193. godine za vrijeme dužda Enrica Dandola. Na aversu novca uvijek su prikazani dužd i sv. Marko sa zastavom ispod koje piše DVX, a na reversu je prikazan Krist Pantokrator, dok su u poljima inicijali IC-XC.

Dubrovačka Republika kovala je srebrni i bakreni novac. Odsustvo zlatnih kovova uvjetovalo je uvođenje inozemnih zlatnika kao mjerilo vrijednosti na područje Republike. U ranijoj dobi cirkuliraju bizantski zlatnici da bi ih nakon pada Bizantskog Carstva zamijenio mletački dukat. Osim zlatnika, Republikom cirkuliraju i strani brončani i srebrni novac koji je polako istiskivan jačanjem dubrovačke kovnice. Dubrovački novac vrlo je rijedak pronalazak na području Istre kada govorimo o sustavnim istraživanjima. Srećom, ovom donacijom Numizmatička zbirka Arheološkog muzeja Istre obogaćena je s nekoliko primjeraka novca Dubrovačke Republike. Možemo spomenuti samo nekoliko minci, solada, dinarića i poludinarića kao sastavni dio Radićeve zbirke. Izdvajamo jedan dobro sačuvani solad (kat. 6) s karakterističnim prikazima dubrovačkog novca. Na aversu je poprsje sv. Vlahe i prikaz dubrovačkih zidina, koje su i danas najupečatljiviji spomenik grada. Okolo je legenda CIVITAS RAGVS. U egzergu je naznačena godina kovanja, u ovom slučaju 1793. Na reversu je prikazan Krist koji blagoslivlja, a flankiran je s dvama dubrovačkim grbovima i četirima zvijezdama u lijevom i desnom polju.

Opisani novac zbirke Radić kronološki nam prikazuje dominantne velesile na području današnje južne Hrvatske i podsjeća nas na nevjerojatnu strast koju je imao njezin sakupljač. Iako je izdvojeno samo nekoliko komada koji su reprezentativni za pojedine kategorije, ova je zbirka prepuna značajnih primjeraka. Zahvaljujući kćerima Mariji i Anđeliji koje su spoznale značaj ove zbirke i nesebično ju donirale Arheološkom muzeju Istre, danas, 70 godina nakon, i dalje se divimo, pišemo i izlažemo numizmatičku zbirku Frane Radića.

___________________________________________________________

___________________________________________________________

____________________________________________________________

                                            KATALOG

__________________________________________________________

_______________________________________________________________

_________________________________________________________

________________________________________________________

_________________________________________________________

___________________________________________________________

Literatura

BRITISH ACADEMY, 1931. Sylloge Nummorum Graecorum, (http://www.sylloge-nummorum-graecorum.org/), 16. 1. 2023.
BRUUN, M. P., 1966. The Roman Imperial Coinage vol. VII. Constantine and Licinius, London, 1966.
CRAWFORD, M., 1974. Roman Republic Coinage, Cambridge
Dokumentacijski odjel Arheološkog muzeja Istre u Puli: Dokument: Numizmatička zbirka, od 3. 6. 1953.; Dokument pod brojem 396/25. 6. 1953.
GJURAŠIN H., 2008. Frano Radić – u povodu 150. obljetnice rođenja, Starohrvatska prosvjeta, III. serija, svezak 35/2008
MATTINGLY, H., SYDENHAM, E., SUTHERLAND, C. H. V., 1938. The Roman Imperial Coinage vol. IV. Part II. Marcinus to Pupienus, London
MIMICA, B., 1994. Numizmatička povijest Dubrovnika, Rijeka
MIMICA, B., 1997. Numizmatička povijest Istre i Kvarnera, Rijeka
OREB, F., 2019. Frano Radić – životopis. KARMELIĆ, J., NEJAŠMIĆ, J. (ed.) Frano Radić, Život i djelo, 207 – 273. Naklada Bošković, Split
PAPADOPOLI, N., 1893. – 1919. Le monete di Venezia, Venezia, Milano
PETEŠIĆ, S., 2019. Numizmatička zbirka i ostavština Frane Radića. KARMELIĆ, J., NEJAŠMIĆ, J. (ed.) Frano Radić, Život i djelo, 295 – 303. Naklada Bošković, Split
REŠETAR, M., 1905. Le monete della Repubblica di Ragusa, Milano
WADDINGTON, W., BABELON, E., REINACH, T., 2012. Recueil Général des Monnaies Grecques d’ Asie Mineure, Part 4: Bithynie: Prusa, Prusias, Tius, Paris

__________________________________________________

Numizmatička zbirka Frane Radića

Izložba
Carrarina ul. 4,
Prozor u prošlost
6. 6. – 26. 9. 2023.

Autorica izložbe i teksta: Erika Trbojević
Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre
Za organizatora i izdavača: Darko Komšo
Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović
Autor postava, grafičko oblikovanje: Vjeran Juhas
Autorica fotografija: Erika Trbojević
Koordinatorica izložbe: Monika Petrović
Prijevod na talijanski: Elis Barbalich-Geromella
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić
Lektorica za hrvatski jezik: Milena Špigić
Korektura: Irena Buršić, Adriana Gri Štorga, Milena Špigić
Tisak: MPS Pula
Naklada: 700
Pula, 2023.