Reljefni prikazi na dvama primjerima korintskih zdjela
_______________________________________________________________
Prema mjestu proizvodnje i mjestu na kojemu je pronađen veliki broj ulomaka, Korintu, nazvan je tip rimske reljefne posude cilindričnog oblika s reljefnim frizom na sredini stijenke. Korintske posude proizvodile su se od druge polovice 2. st. do prvih godina 4. st. Standardnim trgovačkim rutama tog vremena proširile su se Mediteranom, a brojnim arheološkim istraživanjima potvrđena je njihova široka rasprostranjenost. Osim samog Korinta i okolice, ulomci ovog tipa posuda u većem su broju pronađeni na zapadnim obalama Mediterana: obalama Jonskog mora, južne Italije, Francuske i Španjolske, a poglavito s obje strane Jadranskog mora. U manjem broju pronađeni su u sjevernoj Grčkoj, na istočnim obalama Mediterana (Maloj Aziji i Cipru) i u sjevernoj Africi. Zastupljene su kako unutar naselja: kultnih prostora i svetišta, stambenih kompleksa, vila i termi; tako i izvan, odnosno unutar nekropola, kao prilog u grobovima, gdje se često pojavljuju zajedno s korintskim svjetiljkama.
Rađene su u kalupu, od fine i pročišćene gline, te dorađivane na kolu. Prilikom
utiskivanja gline u kalup, matricama su u kalup utiskivani i motivi na frizu. Nakon što su posude izvađene iz kalupa rukom su se dorađivali završni detalji dekoracije. Prije pečenja takva se posuda, od još uvijek vlažne, mokre gline, uranjala u posudu s bojom do visine ruba, a unutrašnja se strana dorađivala kistom. Glina je dobro pečena, žućkaste, sive ili crvenkaste boje dok boja vanjskog premaza varira od narančaste i crvene do smeđe.
Daniele Malfitana je oblike ovih posuda preciznije svrstao u tri skupine. Prvu skupinu čine čaše/pikside (zdjele cilindričnog oblika, najsličnije su tipu Dragendorff 30); drugu čaše/tanjuri (lat. catinus/catillus); treću tave (lat. patera/trulla). S obzirom na to da veličina ovih posuda varira (promjer ruba od 6 do 15 cm) tako se i terminologija prilagođava. Posebno to vrijedi za prvu skupinu gdje se manju posudu može nazivati čašom, a veću istog oblika zdjelom (piksidom)
_______________________________________________________________
Posude su ukrašene frizom sa scenama u niskom profiliranom reljefu. S gornje strane friz je od oboda odvojen profiliranim rebrom, a s donje strane friza nalazi se reljefna traka. Izvedba reljefne trake varira, od jednostavne profilirane trake do trake ukrašene različitim vrstama i kombinacijama krugova (gumba). Scene (motivi) na frizu izrađeni su utiskivanjem matrice u kalup. Mogu se prepoznati razlike u kvaliteti otisaka, a uzrok tomu pronalazi se u višestrukoj uporabi istih matrica. Neki dekorativni detalji koji nisu bili izvedeni u pojedinačnoj matrici dodavali su se ručno upotrebom štapića, kao na primjer u izvedbi travnjaka i detaljima odjeće nekih figura. Za svaku scenu izrađena je zasebna matrica pa se relativni položaj scena u frizu mogao mijenjati, uparivati i kombinirati, dok je na nekim posudama redoslijed bio isti. Scene su mogle biti odvojene jedna od druge umetanjem biljnih motiva, najčešće malih stabala s uskim i visokim deblom između matrica. Redoslijed scena većinom je potpuno slučajan, bez narativne logike tako da su se na nekim posudama mogle i ponoviti iste scene. Iznimka su jedino scene s prikazom Herkulovih djela gdje postoje dvije serije s pravilnim redoslijedom scena. Na svakoj posudi pojavljuju se samo scene koje pripadaju istoj figurativnoj skupini.
Motive, odnosno scene koje se pojavljuju na reljefnom frizu korintskih posuda
Malfitana je podijelio u sedam figurativnih skupina:
1. Herkulova djela
2. Scene borbi (amazonomahija?)
3. Ritualne (dionizijske) scene
4. Gozba bogova (teoksenija)
5. Prikazi krajolika
6. Vegetabilni motivi
7. "Homerske" scene
_________________________________________________________________
________________________________________________________________
Pretpostavlja se da su korintske posude služile kao posude za piće ili za serviranje čvrste hrane i umaka. Izgled samih posuda i dekorativni elementi: Herkulova djela, dionizijske scene i teoksenija (gozba bogova), mogli bi se povezati u kontekstu namjene ovih posuda - za piće. Jedan od Herkulovih atributa je i scyphus – posuda za piće (šalica) s dvije ručke koje se nalaze ispod ruba posude. Dionizov atribut je cantharus – duboka posuda za piće, pri dnu uža, a pri vrhu šira, s dvije ručke koje počinju nisko blizu dna i u luku se uzdižu iznad ruba posude. Sve su ove scene povezane s konzumacijom pića, i to u kontekstu simpozija. U Staroj Grčkoj symposium je bila gozba na kojoj se pjevalo, sviralo, recitiralo i raspravljalo, a sve popraćeno ispijanjem velikih količina vina. S druge strane, pronalasci korintske keramike u stambenim objektima zajedno s ostalim tipovima stolnog posuđa navode na zaključak da su se mogle koristiti i u svakodnevnoj upotrebi za piće, ali i za serviranje hrane i umaka. Također, postoji i mišljenje kako su mogle služiti i čuvanju mirisnih tekućina, masti ili praha (pudera). Tijekom arheoloških istraživanja u četvrti sv. Teodora, u Kandlerovoj ulici u Puli, u proljeće 2005. g. pronađeni su i ulomci dviju korintskih posuda. Nedugo nakon pronalaska posude su rekonstruirane, a sada predstavljene ovom izložbom.Obje posude pripadaju prvoj skupini koje je izdvojio Malfitana - čaše/pikside, tip 3. Većih su dimenzija pa ih možemo nazivati zdjelama (piksidama). Imaju izvijen pravokutni rub i gotovo okomite stijenke. Ispod ruba nalazi se glatka traka, s donje strane naznačena profilacijom, na mjestu gdje počinje reljefni friz.
Na spoju tijela i dna, ispod reljefnog friza nalazi se traka omeđena dvama rebrima koju ispunjavaju reljefni krugovi (gumbi). Dno je gotovo ravno s prstenastom nogom. Reljefni friz na zdjeli A-42191 prikazuje scene borbi (amazonomahije?) koje prema Malfitani pripadaju drugoj figurativnoj skupini.
Na prvoj sceni s lijeva nadesno (sl. 1) prikaz je ratnika na konju ulijevo (Malfitana Scena D). Lijevom rukom drži uzde dok desnom visoko iznad glave drži koplje, koje je spreman u tom trenutku izbaciti. Na sebi ima kratku tuniku, oklop i vojnički plašt koji vijori na vjetru. Konj je prikazan u galopu, s podignutim i savijenim prednjim nogama. Sastavni dio ove scene je i stablo iza jahača, a može ga se vidjeti u gornjem desnom uglu, iza vojničkog plašta.
Sl. 1 Ratnik na konju ulijevo.
__________________________________________________________________
Desno od ove scene (sl. 2) prikaz je ratnika koji podiže palog suborca (Malfitana Scena A). Ratnik je odjeven u široku naboranu odjeću, lijevom podignutom rukom drži štit, braneći tako sebe i suborca. Desnom spuštenom rukom pokušava uhvatiti desnu ruku suborca kako bi mu pomogao da ustane. Dimenzija prostora dočarana je prikazom stabla u drugom planu, na reljefu smještenom iznad ležeće figure.
Sl. 2 Ratnik podiže palog suborca.
___________________________________________________________
Sljedeća scena (sl. 3) identična je prvoj - prikaz ratnika na konju ulijevo (Malfitana Scena D). Ranije je već spomenuto kako su se na nekim posudama iste scene mogle i ponoviti. Također, za ove scene ratnika na konju ulijevo karakteristično je da su imale neznatna odstupanja. Razlike su toliko male da nisu morale biti izrađene u dvije različite matrice, već se ovdje vjerojatno radi o jednoj te istoj sceni, koja je, nakon vađenja posude iz kalupa, ručno dorađena.
Sl. 3 Ratnik na konju ulijevo.
________________________________________________________________
Iako je samo dijelom očuvana, jasno se prepoznaje sljedeća scena (sl. 4) koja prikazuje ranjenog ratnika i trubača (Malfitana Scena I). Manja, lijeva figura predstavlja nagog i vjerojatno ranjenog ratnika. Desnom rukom oslanja se na štap. Desna figura prikazuje još jednog ratnika višeg rasta kako puše u dugačku trubu koju pridržava objema rukama. Odjeven je u dugačku tuniku koja mu visi s podignute lijeve ruke.
Sl. 4 Ranjeni ratnik i trubač.
_______________________________________________________________
Jedan se vrlo mali segment iduće scene (sl. 5) sačuvao stoga je teško odrediti što je ona predstavljala. Najvjerojatnija je pretpostavka da se tu radi o prikazu balčaka mača (bodeža) i dijela desne ruke ratnika na konju udesno, u trenutku kada je spreman zadati udarac mačem ili dugim bodežom (Malfitana Scena K ili njezina varijanta Scena O). Na tim scenama ratnik jaše konja u trku udesno. Na sebi ima oklop (lorica squamata) i kratku naboranu tuniku, a na glavi vjerojatno kacigu. Lijevom rukom drži uzde, a u desnoj mač ili dugi bodež.
Sl. 5 Moguća rekonstrukcija scene koja nedostaje – ratnik s bodežom na konju udesno.
____________________________________________________________
Na zdjeli A-42193 prikazani su ritualni prizori odnosno dionizijske scene koje prema Malfitani pripadaju trećoj figurativnoj skupini. Sačuvana su dva segmenta reljefnog friza. Na jednom segmentu, prva scena s lijeva nadesno (sl. 6) prikazuje dvije žene u profilu okrenute jedna prema drugoj (Malfitana Scena N). Odjevene su u dugački hiton. Žena s lijeve strane blago je nagnuta prema naprijed, a u spuštenim rukama drži košaru punu voća. U središtu prizora, na tlu, nalazi se predmet, vjerojatno košara (liknon?). Desna figura je potpuno sagnuta, s obje ruke ispružene prema košari. U pozadini se nalazi naborani zastor kojeg po sredini podupire središnji stup, a sa strana dva mala tirsa. Tirs je jedan od Dionizovih atributa, štap pokriven listovima vinove loze ili bršljana s borovim češerom na vrhu. Nosio ga je sam Dioniz, Menade i drugi sudionici Dionizova kulta. Ova je scena od sljedeće scene udesno odvojena prikazom uskog visokog stabla, moguće čempresa.
Sl. 6 Dvije žene u profilu okrenute jedna prema drugoj s košarom punom voća u sredini.
______________________________________________________________
Desno od stabla (sl. 7) prikaz je Menade i satira (Malfitana Scena C). Menada je prikazana u hodu ulijevo. Na sebi ima dugu lepršavu haljinu. U lijevoj ruci nosi tirs, a desna u kojoj nešto drži joj je spuštena. Satir je prikazan s leđa kako korača udesno. Nag je, samo s kratkim pojasom na leđima. Na lijevom ramenu nosi mijeh za vodu.
Sl. 7 Menada i satir.
______________________________________________________________
Na suprotnoj strani posude nalazi se drugi segment reljefa s ukupno 4 scene. Prva scena s lijeva nadesno (Sl. 8) prikazuje dionizijsku procesiju (Malfitana Scena I). Lijevo je prikazan nagi mladić kako hoda udesno i objema rukama drži malo sjenilo (suncobran) s dugačkom drškom iznad glave drugog golog muškog lika desno (vjerojatno Dioniza). Dioniz se lijevom rukom oslanja na dugačak štap, a desna, s koje vise nabori haljine, oslonjena mu je uz bok.
Sl. 8 Dionizijska procesija.
_____________________________________________________________
Sljedeća scena udesno (sl. 9) je scena žrtvovanja na oltaru (Malfitana Scena B). Muški lik (svećenik?), odjeven u tuniku (exomìs), okrenut profilom udesno, priprema se za žrtvovanje na kružnom oltaru ispred njega. Podignutom lijevom rukom drži pladanj pun voća, dok u spuštenoj desnoj ruci drži oinohou. Sprijeda na maloj podlozi nalazi se kružni oltar na čijem se vrhu vjerojatno nalazi nešto voća. Scenu omeđuju dva stabla s obiju strana koja su sastavni dio te scene.
Sl. 9 Prizor žrtvovanja na oltaru.
________________________________________________________________
Treća scena (sl. 10) prikazuje jarce kako vuku kola, u profilu ulijevo (Malfitana Scena A). Kolima upravlja muški lik desnom rukom držeći uzde. Lijevo rame mu je prekriveno jarećom kožom, a svinuta lijeva ruka drži teško prepoznatljiv predmet (možda rog obilja?). Kola su natovarena hrpom grožđa i košarom (liknon) na vrhu, a iz hrpe strši dugački tirs. Na stražnjem dijelu kola, na izbočenoj platformi stoji mladoliki muški lik, vjerojatno Dioniz. Prikazan je nag, u profilu udesno, s tirsom naslonjenim na desno rame.
Sl. 10 Dioniz na kolima koje vuku jarci.
______________________________________________________________
Iako posljednja scena (sl. 11) nije potpuno sačuvana, jasno se može prepoznati da se radi o prikazu Satira koji pridržava pijanog Herkula (Malfitana Scena M). Vidljiva je samo lijeva polovica Herkulove figure. Na spomenutoj sceni Herkul je prikazan kao mišićavi mladić gledan s leđa i kako tetura u lijevo. U lijevoj ruci drži skifos (scyphus) prema kojemu je nagnuo glavu, kao da želi piti iz njega. Druga figura u pozadini, gotovo zaklonjena Herkulom, je Satir. Objema rukama pridržava Herkula. Također, u pozadini je prikazana i naslonjena Herkulova toljaga.
Sl. 11 Satir pridržava pijanog Herkula.
_______________________________________________________________
Katalog
____________________________________________________________
1. Rekonstruirana korintska zdjela (piksida) s reljefnim frizom na kojemu su prikazane scene borbe.
Narančaste je boje s crvenim mat premazom. Dno s nožicom nije pronađeno pa je u potpunosti rekonstruirano.
Inventarna oznaka: A-42191
Materijal/tehnika: keramika; izrada u kalupu i dorađena na lončarskom kolu
Dimenzije: visina 8,3 cm; promjer ruba 14,3 cm
Nalazište: Pula, Kandlerova ulica, četvrt sv. Teodora, 6. 5. 2005.
Datacija: kraj 2.-3. st.
2. Rekonstruirana korintska zdjela (piksida) s reljefnim frizom na kojemu su prikazane religiozne (dionizijske) scene. Narančaste je boje s crvenim mat premazom. Dno s nožicom nije pronađeno pa je u potpunosti rekonstruirano.
Inventarna oznaka: A-42193
Materijal/tehnika: keramika; izrada u kalupu i dorađena na lončarskom kolu
Dimenzije: visina 8,5 cm; promjer ruba 16,4 cm
Nalazište: Pula, Kandlerova ulica, četvrt sv. Teodora, 6. 5. 2005.
Datacija: kraj 2.-3. st.
_______________________________________________________________
Literatura
_________________________________________________________________
HILGERS, W. 1969. Lateinische Gefässnamen, Bezeichnungen, Funktion und Form römischer Gefässe nach den antiken Schriftquelle, Dusseldorf.
MALFITANA, D. 2007. La ceramica “corinzia” decorata a matrice. Tipologia, cronologia ed iconografia di una produzione ceramica greca di età imperiale, Rei Cretariae Romanae Fautorum Acta, Supplementum 10, Bonn.
MARDEŠIĆ, J. 2009. Neki oblici istočnomediteranske reljefne keramike iz Arheološkoga muzeja u Splitu, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku (VAPD) 102, 93-108.
SPITZER, D. C. 1942. Roman Relief Bowls from Corinth, Hesperia Vol. 11, No. 2, Apr. - Jun. 1942, 162–192, Princeton, New Jersey.
________________________________________________________________
Reljefni prikazi na dvama primjerima korintskih zdjela
Izložba
Prozor u prošlost
Carrarina ul. 4, Pula
1. 10. 2024. – 28. 1. 2025
Autor izložbe i teksta: Tomislav Franić
Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre
Za organizatora i izdavača: Darko Komšo
Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović
Autor postava, grafičko oblikovanje: Vjeran Juhas
Autor crteža: Ivo Juričić
Autori fotografija: Vjeran Juhas, Tomislav Franić
Prijevod na talijanski: Elis Barbalich-Geromella
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić
Lektura hrvatskog jezika: Milena Špigić
Korektura: Irena Buršić, Giulia Codacci-Terlević, Adriana Gri Štorga, Milena Špigić
Tisak: MPS Pula
Naklada: 500
Pula, 2024.