Povijest kolokvija
Niz međunarodnih kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjetnosti otpočeo je krajem osamdesetih godina XX. st. u okrilju srednjoeuropskih zemalja.
Potaknuti potrebom da se nadupuni katalog CSIR, posvećen studiju rimske umjetnosti u provincijama, osnivači kolokvija pokrenuli su u Austriji prvi skup na ovu temu. Nadahnuli su se radom Erne Diez pod naslovom: „Studien zum provinzialrömischen Kunstschaffen: Grabplastik in Noricum und Pannonien”. Prvi kolokvij održan je 1989. u Grazu, a glavna tema bio je pokušaj da se riješe problemi povezani sa studijem rimske provincijalne umjetnosti, poglavito u srednjoeuropskim provincijama.
Drugi kolokvij, već ustanovljen kao bijenalno događanje, održan je u Veszprému (Mađarska) 1991. Posvećen je studiju kamenih spomenika u srednjoeuropskim podunavskim provincijama Noricum, Raetia, Pannonia, i njihovom odnosu s Italijom.
Treći kolokvij, održan u Bonnu (Njemačka), posvećen je barbarskim invazijama i njihovom utjecaju na rimsku likovnu umjetnost. Svaki od ta tri prva kolokvija imao je gotovo trideset govornika, a teme su bile koncentrirane pretežno na srednjeeuropske krajeve.
Četvrti kolokvij otvorio je vrata istočnijim rimskim provincijama, privukavši velik broj stručnjaka. Održan je 1995. u Celju, Slovenija, a fokusirao se na probleme datiranja spomenika i objašnjenja simboličkog značenja likovnih prikaza.
Godine 1997. kolokvij je preselio u Nizozemsku, proširivši se na veći broj rimskih provincija. Glavni predmet diskusije u Maastrichtu bila je tipologija, ikonografija i društvena pozadina nadgrobnih spomenika, te putevi ikonografskih utjecaja.
Šesti kolokvij vratio se 1999. ponovo u Mađarsku, ovog puta u Budapest. Do tada je već postigao međunarodni značaj, te su njemački, francuski i engleski ustanovljeni kao službeni jezici. Te se godine raspravljalo o dvije teme, kronologiji i ikonografiji nadgrobnih slika i nadgrobnih kiparskih ostvarenja, te o dekorativnim arhitektonskim elementima.
Njemačka je pružila gostoprimstvo sedmom kolokviju, koji je održan u Kölnu i gdje je nastupilo više od 60 govornika. Rasprave su posvećene romanizaciji i opstojnosti u kiparskoj umjetnosti, arhitekturi i epigrafiji Rimskog carstva.
Održavajući duh prethodnih skupova, osmi kolokvij održan je u Zagrebu 2003. Internacionalizacija projekta izrasla je kao odgovor na pitanja vezana uz određeni dio rimskog svijeta, a talijanski jezik dodan je među službene jezike kolokvija. Te godina tema je bila religija i mit kao inspiracija za rimsku provincijalnu kiparsku umjetnost.
Deveti kolokvij vratio se u zemlju svoga početka, Austriju, gdje je održan u Innsbrucku s temom prikaza vlastitog lika i djela u rimskom društvu u provincijama. Sudionici su se posvetili refleksu osobnog prikaza u kamenoj plastici. Tom prigodom, broj sudionika bio je višestruko uvećan u odnosu na ranije kolokvije.
Jubilarni, deseti kolokvij održan 2007. u gradovima Arles i Aix-en-Provence označio je prekretnicu u povijesti ove znanstvene inicijative. Tada se kolokvij otvorio arheološki bogatim zapadnim provincijama i spektakularnim azijskim provincijama, dosegnuvši značaj ne samo među istraživačima i znanstvenicima najvišeg međunarodnog nivoa, nego i među širom publikom zainteresiranom za rimsku umjetnost. Uz brojne predavače po prvi put iz Španjolske te iz širokog kruga koji je pokrio udaljene rimske provincije, kolokvij se razvio u veliki skup s više od stotinu govornika i preko dvije stotine učesnika. Veliki značaj kolokvija odrazio se na regiju domaćina pretvorivši je na tjedan dana u središte zbivanja svjetskog značaja u svojoj vrsti. Tema kolokvija odnosila se na lokalne kiparske radionice, tehnike, stil i ikonografiju.
Slijedeći prethodnike kao uzor, jedanaesti kolokvij o rimskoj provincijalnoj umjetnosti priređen u Méridi, Španjolska, proširio je svoje ime svijetom ne samo u znanstvenim krugovima, nego i u cijeloj španjolskoj regiji Extremaduri koju je obilježio dolaskom vrhunskih poznavalaca rimske umjetnosti iz raznih zemalja i kontinenata.
Kolokviji su se razvili u izvrstan instrument za znanstvena istraživanja i širenje znanja, budući da su predavanja i diskusije uvijek popraćeni i dopunjeni posjetama rimskim arheološkim lokalitetima i muzejskim zbirkama. Ovaj put slijedi se i dalje prema zahtjevima koje novim tehnologijama postavlja dvadeset i prvo stoljeće.
MJESTO | GODINA | ORGANIZATORI | NASLOV | |
---|---|---|---|---|
I | GRAZ (Austria) | 1989 | Erwin Pochmarski & Manfred Hainzmann | Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens |
II | VESZPRÉM (Hungary) | 1991 | Sylvia Palágyi | Die Steindenkmäler der Provinzen, Noricum,Raetien und Pannonien und ihre Beziehungen zu Italien |
III | BONN (Germany) | 1993 | Gerhard Bauchhenß | Barbareninvasionen und ihre Auswirkungen auf das provinzialrömische Kunstschaffen |
IV | CELJE (Slovenia) | 1995 | Vera Kolšek | 1. Probleme der Datierung des provinzialrömischen Kunstschaffens 2. Die Symbolik auf den Grabmonumenten |
V | MAASTRICHT (Holland) | 1997 | Titus Panhuysen | Typologie, lkonographie und soziale Hintergründe der provinzialen Grabdenkmäler und Wege der ikonograpischen Einwirkung |
VI | BUDAPEST (Hungary) | 1999 | Paula Zsidi | 1. Chronologie und lkonographie der Grabmäler und Grabplastik 2. Elemente der repräsentativen Baukunst |
VII | KÖLN (Germany) | 2001 | Peter Noelke | Romanisation und Resistenz in Plastik, Architektur und Inschriften des Imperium Romanum |
VIII | ZAGREB (Croatia) | 2003 | Mirjana Sanader & Ante Rendić-Miočević | Religion und Mythos als Inspiration der provinzialrömischen Plastik |
IX | INNSBRUCK (Austria) | 2005 | Elisabeth Walde | Die Selbstdarstellung der römischen Gesellschaft in den Provinzen im Spiegel der Steindenkmäler |
X | ARLES/AIX-EN-PROVENCE (France) | 2007 | Vassiliki Gaggadis-Robin, Antoine Hermary, Michel Reddé & Claude Sintés | Les ateliers de sculpture régionaux: technique, style et iconographie |
XI | MÉRIDA (Spain) | 2009 | Trinidad Nogales Basarrate & Isabel Rodà de Llanza | Roma y las Provincias: Modelo y Difusión |
XII | PULA (Croatia) | 2011 | Alka Starac | 1. Dating of Stone Monuments and Criteria for Determination of Chronology 2. Representations of women and family |