Povijest kolokvija

Niz međunarodnih kolokvija o rimskoj provincijalnoj umjetnosti otpočeo je krajem osamdesetih godina XX. st. u okrilju srednjoeuropskih zemalja.

Potaknuti potrebom da se nadupuni katalog CSIR, posvećen studiju rimske umjetnosti u provincijama, osnivači kolokvija pokrenuli su u Austriji prvi skup na ovu temu. Nadahnuli su se radom Erne Diez pod naslovom: „Studien zum provinzialrömischen Kunstschaffen: Grabplastik in Noricum und Pannonien”. Prvi kolokvij održan je 1989. u Grazu, a glavna tema bio je pokušaj da se riješe problemi povezani sa studijem rimske provincijalne umjetnosti, poglavito u srednjoeuropskim provincijama.

Drugi kolokvij, već ustanovljen kao bijenalno događanje, održan je u Veszprému (Mađarska) 1991. Posvećen je studiju kamenih spomenika u srednjoeuropskim podunavskim provincijama Noricum, Raetia, Pannonia, i njihovom odnosu s Italijom.

Treći kolokvij, održan u Bonnu (Njemačka), posvećen je barbarskim invazijama i njihovom utjecaju na rimsku likovnu umjetnost. Svaki od ta tri prva kolokvija imao je gotovo trideset govornika, a teme su bile koncentrirane pretežno na srednjeeuropske krajeve.

Četvrti kolokvij otvorio je vrata istočnijim rimskim provincijama, privukavši velik broj stručnjaka. Održan je 1995. u Celju, Slovenija, a fokusirao se na probleme datiranja spomenika i objašnjenja simboličkog značenja likovnih prikaza.

Godine 1997. kolokvij je preselio u Nizozemsku, proširivši se na veći broj rimskih provincija. Glavni predmet diskusije u Maastrichtu bila je tipologija, ikonografija i društvena pozadina nadgrobnih spomenika, te putevi ikonografskih utjecaja.

Šesti kolokvij vratio se 1999. ponovo u Mađarsku, ovog puta u Budapest. Do tada je već postigao međunarodni značaj, te su njemački, francuski i engleski ustanovljeni kao službeni jezici. Te se godine raspravljalo o dvije teme, kronologiji i ikonografiji nadgrobnih slika i nadgrobnih kiparskih ostvarenja, te o dekorativnim arhitektonskim elementima.

Njemačka je pružila gostoprimstvo sedmom kolokviju, koji je održan u Kölnu i gdje je nastupilo više od 60 govornika. Rasprave su posvećene romanizaciji i opstojnosti u kiparskoj umjetnosti, arhitekturi i epigrafiji Rimskog carstva.

Održavajući duh prethodnih skupova, osmi kolokvij održan je u Zagrebu 2003. Internacionalizacija projekta izrasla je kao odgovor na pitanja vezana uz određeni dio rimskog svijeta, a talijanski jezik dodan je među službene jezike kolokvija. Te godina tema je bila religija i mit kao inspiracija za rimsku provincijalnu kiparsku umjetnost.

Deveti kolokvij vratio se u zemlju svoga početka, Austriju, gdje je održan u Innsbrucku s temom prikaza vlastitog lika i djela u rimskom društvu u provincijama. Sudionici su se posvetili refleksu osobnog prikaza u kamenoj plastici. Tom prigodom, broj sudionika bio je višestruko uvećan u odnosu na ranije kolokvije.

Jubilarni, deseti kolokvij održan 2007. u gradovima Arles i Aix-en-Provence označio je prekretnicu u povijesti ove znanstvene inicijative. Tada se kolokvij otvorio arheološki bogatim zapadnim provincijama i spektakularnim azijskim provincijama, dosegnuvši značaj ne samo među istraživačima i znanstvenicima najvišeg međunarodnog nivoa, nego i među širom publikom zainteresiranom za rimsku umjetnost. Uz brojne predavače po prvi put iz Španjolske te iz širokog kruga koji je pokrio udaljene rimske provincije, kolokvij se razvio u veliki skup s više od stotinu govornika i preko dvije stotine učesnika. Veliki značaj kolokvija odrazio se na regiju domaćina pretvorivši je na tjedan dana u središte zbivanja svjetskog značaja u svojoj vrsti. Tema kolokvija odnosila se na lokalne kiparske radionice, tehnike, stil i ikonografiju.

Slijedeći prethodnike kao uzor, jedanaesti kolokvij o rimskoj provincijalnoj umjetnosti priređen u Méridi, Španjolska, proširio je svoje ime svijetom ne samo u znanstvenim krugovima, nego i u cijeloj španjolskoj regiji Extremaduri koju je obilježio dolaskom vrhunskih poznavalaca rimske umjetnosti iz raznih zemalja i kontinenata.

Kolokviji su se razvili u izvrstan instrument za znanstvena istraživanja i širenje znanja, budući da su predavanja i diskusije uvijek popraćeni i dopunjeni posjetama rimskim arheološkim lokalitetima i muzejskim zbirkama. Ovaj put slijedi se i dalje prema zahtjevima koje novim tehnologijama postavlja dvadeset i prvo stoljeće.

  MJESTO GODINA ORGANIZATORI NASLOV
I GRAZ (Austria) 1989 Erwin Pochmarski & Manfred Hainzmann Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens
II VESZPRÉM (Hungary) 1991 Sylvia Palágyi Die Steindenkmäler der Provinzen, Noricum,Raetien und Pannonien und ihre Beziehungen zu Italien
III BONN (Germany) 1993 Gerhard Bauchhenß Barbareninvasionen und ihre Auswirkungen auf das provinzialrömische Kunstschaffen
IV CELJE (Slovenia) 1995 Vera Kolšek 1. Probleme der Datierung des provinzialrömischen Kunstschaffens 2. Die Symbolik auf den Grabmonumenten
V MAASTRICHT (Holland) 1997 Titus Panhuysen Typologie, lkonographie und soziale Hintergründe der provinzialen Grabdenkmäler und Wege der ikonograpischen Einwirkung
VI BUDAPEST (Hungary) 1999 Paula Zsidi 1. Chronologie und lkonographie der Grabmäler und Grabplastik 2. Elemente der repräsentativen Baukunst
VII KÖLN (Germany) 2001 Peter Noelke Romanisation und Resistenz in Plastik, Architektur und Inschriften des Imperium Romanum
VIII ZAGREB (Croatia) 2003 Mirjana Sanader & Ante Rendić-Miočević Religion und Mythos als Inspiration der provinzialrömischen Plastik
IX INNSBRUCK (Austria) 2005 Elisabeth Walde Die Selbstdarstellung der römischen Gesellschaft in den Provinzen im Spiegel der Steindenkmäler
X ARLES/AIX-EN-PROVENCE (France) 2007 Vassiliki Gaggadis-Robin, Antoine Hermary, Michel Reddé & Claude Sintés Les ateliers de sculpture régionaux: technique, style et iconographie
XI MÉRIDA (Spain) 2009 Trinidad Nogales Basarrate & Isabel Rodà de Llanza Roma y las Provincias: Modelo y Difusión
XII PULA (Croatia) 2011 Alka Starac 1. Dating of Stone Monuments and Criteria for Determination of Chronology 2. Representations of women and family