Pula je mediteranski grad tritisućljetne povijesti, naseljen od početka željeznog doba. Veliki uzlet doživljava u doba rimske vladavine, kada su izgrađeni arhitektonski spomenici od kojih su neki ostali očuvani te danas predstavljaju glavnu turističku atrakciju grada. Kolonija rimskih građana Iulia Pola Pollentia Herculanea, najveći i najznačajniji grad Istre u antici, osnovana je 46.-45. pr. Kr., u doba Cezarove diktature na mjestu starijeg histarskog gradinskog naselja, smještenog na obali usred zaljeva na južnom kraju istarskog poluotoka. Pulski je zaljev toliko prostran da sadrži četiri otočića; zbog pogodnosti za sidrište bio je na glasu među antičkim moreplovcima. Smješten na zapadnoj obali Istre i okrenut prema italskim lukama, predstavljao je pogodno mjesto za osnutak nove rimske kolonije. Bedemi su okruživali podnožje gradinskog brežuljka sve do obale. Na kopnenoj strani imali su niz gradskih vrata, danas poznatih pod imenima: vrata sv. Ivana, Dvojna vrata (porta Gemina), Herkulova vrata (porta Herculia) i Zlatna vrata (porta Aurea). Herkulova vrata jedina su sačuvana u najstarijem obliku, onakva kakva su podignuta krajem rimske republike. Na vrhu luka prikazane su u dubokom reljefu bradata Herkulova glava i toljaga okovana čavlima, a pored toljage s lijeve strane uklesan je natpis s imenima dvojice prvih duumvira, Kalpurnija Pizona i Kasija Longina, dvojice rimskih senatora i pripadnika Cezarova najužeg osobnog kruga prijatelja i rođaka. Zlatna vrata dobila su ime po tome što su predstavljala glavni ulaz u rimsku koloniju. S unutrašnje strane Zlatnih vrata bio je prislonjen slavoluk obitelji Sergii, privatni memorijalni spomenik podignut u Augustovo doba. Izgradila ga je udovica udana u pulsku dekurionsku dinastiju Sergii koja se uspela do senatorskog staleža. Većina rimskih ulica nalazi se prosječno metar do metar i pol ispod današnjih ulica starog grada. Rimske ulice bile su popločane većim kamenim pravokutnim ili peterokutnim pločama, a ispod njih po sredini nalazio se odvodni kanal koji je prikupljao oborinske i otpadne vode i vodio ih u more. U starom gradu je vrlo dobro očuvana mreža antičkih ulica koje se većinom poklapaju s današnjim rasterom. Rimska je kolonija naslijedila gradinsku topografiju i prilagodila joj se na taj način da su koncentrične ili spiralne ulice preuzele ulogu glavnih prometnica (decumani), a poprečne, radijalno raspoređene ulice (clivi) zrakasto su se uspinjale uzbrdo sastajući se s gornjim dijelom spiralne ulice koja se zavojito penjala do samog vrha. Glavni trg, forum, nalazio se sasvim blizu bedema uz luku. U prvo doba kolonije, imao je na sjevernoj kraćoj strani jedan hram. U Augustovo je doba stari kasnorepublikanski forum obnovljen kao monumentalni kompleks na kojemu je sve evociralo carski kult. Na sjevernoj strani foruma podignuta su dva simetrična, podjednako velika hrama tipa tetrastil prostilos. Zapadni od ta dva hrama, hram posvećen Romi i Augustu, pripada među najstarije hramove uopće posvećene carskom božanstvu. Izgrađen je i posvećen u kasnijem razdoblju Augustove vladavine (g. 2. pr. Kr. – 14. pos. Kr.). Istočni hram očuvan je samo u začelju, a nije poznato kojem je božanstvu bio posvećen. Kip cara s klečećim robom u julijevsko-klaudijevskom razdoblju krasio je troapsidalnu zgradu pri vrhu foruma. S foruma potječe niz ulomaka drugih mramornih kipova, koji su predstavljali careve i pripadnike njihovih obitelji. Reljefi na arhitektonskim elementima foruma prikazivali su simbole obilja i sreće u službi carskog kulta. Forumski portici, ili građevine otvorene prema forumu, sadržavali su stupove od sivog mramora iz Carrare. Mozaici očuvani u Puli pripadali su privatnim kućama. Najljepši pulski mozaik prikazuje kažnjavanje Dirke, a nalazio se u trikliniju privatne kuće smještene nedaleko foruma.

Pula je kroz ranocarsko razdoblje imala dva teatra. Manji, ujedno i stariji, smješten je na brežuljku unutar gradskih bedema. Plan kazališne zgrade i arhitektonska dekoracija otkrivaju da je teatar izgrađen u Augustovom razdoblju. Veliki teatar smješten je izvan grada, a podignut je krajem I. st. Fasada s portikom bila je duga 120 metara i visoka 32 metra. Sačuvani elementi scenske zgrade svjedoče da je imala tri etaže. Veliki teatar je stoljećima privlačio arhitekte, putopisce i arheologe svojom veličinom i bogatstvom mramornih ukrasa koji su postupno raznošeni i ugrađivani u drugim reprezentativnim objektima u Puli i Veneciji. U XVII. st. konačno je raznesen prilikom izgradnje kaštela. Pula je imala jednu još veću građevinu: amfiteatar smješten izvan grada uz glavnu cestu, koji se gradio tijekom cijelog I. st. Pulski je amfiteatar opremljen podzemnim hodnikom ispod arene, a jedinstven je po svoja četiri vanjska tornja. Od unutrašnje dekoracije ostala je jedino mramorna reljefna glava egipatske božice Hathor, s pozlatom.

Nekropole su bile smještene izvan grada, uz prilazne ceste. Iz nekropola potječe najviše kamenih natpisnih spomenika, čiji se broj penje preko tisuću. Najistaknutiji društveni sloj zauzeo je sjevernu nekropolu uz cestu prema amfiteatru. Oktogonalni mauzolej, čiji su temelji očuvani nedaleko Dvojnih vrata, pripadao je gradskoj eliti ranog julijevsko-klaudijevskog razdoblja. U II. st. na otočiću Uljanik svoje je posljednje počivalište pronašao Rasparagan, pobijeđeni kralj besarabskog plemena Roksolana, koji je osuđen na doživotno progonstvo na tom otočiću u pulskoj luci. Nova istraživanja u sjevernom dijelu starog grada, uz vrata sv. Ivana, promijenila su uvelike topografsku sliku antičke Pule. Uz glavnu gradsku prometnicu otkriveno je Herkulovo svetište s posvećenim izvorom, te zgrada javnog kupališta.

U kasnoantičkom razdoblju Pula se razvila u sjedište biskupije, koje osobit procvat  doživljava sredinom VI. st., u vrijeme ravenskog nadbiskupa Maksimijana koji je bio rodom iz Vistra (Vistrum) na teritoriju pulske biskupije. Tijekom srednjeg vijeka, gradski su bedemi bili više puta obnavljani. Uz stari, dodan je i vanjski zid u čije su temelje ugrađeni brojni elementi rimskih nadgrobnih spomenika, ulomaka stupova, arhitrava, vijenaca, te sjedišta iz amfiteatra i teatra. Padom pod vlast Venecije u XIV. st., grad gubi značaj. Stanovništvo se prorijedilo a grad je zapušten. Herkulova i Dvojna vrata tijekom XVIII. st. zatrpana su do vrha ruševinama bedema, izgubivši potpuno svoju funkciju. U XIX. st. pod austro-ugarskom vlašću Pula doživljava ponovni uzlet i izgradnju. Pri tome su porušeni gradski bedemi, kao i ruševne crkve i druge građevine: obrnuti proces otkopavanja i valoriziranja arheološke baštine otpočeo je početkom XX. st.

Više pogledajte na stranicama:    www.pulainfo.hr/hr/ , www.pula.hr