„Glas Istre“ o izložbi Marušića Klifa: Crtanje softwareom
S Ivanom Marušićem Klifom (1969.), umjetnikom koji je diplomirao 1994. godine u Visokoj školi za oblikovanje zvuka u Amsterdamu, a koji se bavi izradom kinetičkih, svjetlosnih i videoinstalacija, kazališnom glazbom i povremeno performansom, porazgovarali smo u povodu njegove pulske izložbe u galeriji Sveta srca, razgovarao je novinar „Glasa Istre“ Vedran Šilipetar. Donosimo dio razgovora.
- Promatrajući Vaš video - prostornu instalaciju stječe se dojam da ste na neki način imali tendenciju oprostoriti i preispitati kinetizam, ali i grafički pristup u vašem stvaralaštvu.
- Složio sam svoj sistem za generiranje ovakve vrste slike, a izložbe svaki put slažem na drugačiji način jer nisu isti radovi. Postoji poveznica koja u mojoj glavi djeluje kao jedan rad pri kojem se rado sjetim Šutejevih serija grafika u kojima on istražuje op artističke fenomene oka i podražavanje očnog živca. Sve je to povezano s fizikom oka i vrlo konkretnim stvarima kao što i ovaj rad ima veze s feedbackom i prirodom snimanja. Baš kao i slaganje, primjerice, grafičke mape, tako i u slučaju mojeg rada postoji zajednička tehnologija, pristup i metoda rada.
- Možemo li, dakle, ustvrditi da Vaš rad vuče korijene i referira se na ostavštinu zagrebačkih Novih tendencija?
- Pa, hvala ako to mislite. Ovo što radim vrlo su likovne stvari. Koncept je tehnološki, zanima me tehnologija medija. Koristim retro uređaje iz sedamdesetih godina, a to se također može povezati s Novim tendencijama. U ovom slučaju riječ je o kompjuterskoj potrebi kontroliranja procesa ili algoritmom u kojem koristim kompjuter da upravlja stvarima umjesto mene jer ne mogu biti nazočan dva tjedna u galerijskom prostoru. Kada ga programiram i kodiram, onda neke stvari izlaze kao što u slikarstvu neke stvari izlaze iz kista, četkice... Ovdje to izlazi iz softwarea.
- Svaki novi prostor drugačije tretira rad i obratno. Jeste li zadovoljni kako Vaš rad funkcionira unutar Svetih srca?
- Imam više metoda i pristupa generiranja slika, koje mogu prilikom postavljanja izabrati. Međutim, čim sam upalio kamere, napustio sam prvotne planove kada sam vidio kako se kamera ponaša prema prostoru. Svidjelo mi se što otvorena kamera prema prostoru multiplicira cijelu crkvu. Na kraju uključujem i arhitekturu u rad. Tome nisam mogao odoljeti i odlučio sam se za ovu kombinaciju u kojoj ne negiram, već uključujem prostor.
- Usporedili ste svoj rad s eksperimentalnom glazbom. Možete li to pojasniti?
- Uglavnom dolazim iz glazbene domene. Svirao sam eksperimentalnu glazbu i radio za kazalište. Način na koji sam je isprogramirao i osmislio u velikoj je mjeri vezan za iskustvo koje sam stekao u glazbi. Često nastupam kao potpora glazbenicima u vidu VJ-inga, a često u svoj rad ubacujem i zvuk. Paralelno sam se bavio likovnošću i zvukom, a izbjegavao sam raditi instalaciju sa zvukom i glazbu za nju, više me zanimaju integrirana rješenja gdje rad sam proizvodi zvuk.