70 GODINA DJELOVANJA ARHEOLOŠKOG MUZEJA ISTRE - Priča o djelatnicima

Prije točno 70 godina Arheološki muzej Istre započinje s radom nakon pauze u poslijeratnom razdoblju. U svjetlu novih nacionalnih propisa muzejska i dokumentacijska građa zaštićena je zakonom pa se skidanjem pečata prvi ravnatelj ustanove prof. Boris Baćić ozbiljno posvećuje daljnjem razvoju Muzeja i muzejske djelatnosti općenito. Zakonima unatoč, očuvanje ostataka kulturne baštine nije bila primarna društvena briga, stoga jedna od prvih zadaća postaje  i senzibilizacija javnosti. Vrlo brzo postaje jasno da će za razvoj djelatnosti na propisanom nivou biti potreban veći broj djelatnika, pa se u narednim godinama kolektiv AMI-ja širi za još 4 stručna i 4 pomoćna djelatnika. Primarno to bivaju asistenti prof. Branko Marušić (1948.), prof. Štefan Mlakar (1949.), prof. Josip Mladin (1955.) te preparatorica Ljubica Horvat (1951.). U godinama poslijeratnog društveno-gospodarskog oporavka financijska sredstva potrebna za istraživanja i obnovu bila su ograničena, no unatoč tome rješenja nisu izostajala. Uz intenzivan angažman i svesrdnu želju da se od muzeja napravi više od onoga što je ikada bio pioniri AMI-ja nadjačali su onodobne okolnosti te tako nakon više od desetljeća duge bitke, 1961. g., AMI uspijeva restituirati važnu arheološku građu koja je kao ratni plijen bila odnesena prilikom kapitulacije Italije i povlačenja Savezničke uprave. Uz novu građu koja tijekom godina biva sakupljana na novim nalazištima diljem Istre, stari predmeti iz povrata uvrštavaju se u prvi sustavno koncipiran i detaljno izveden stalni postav u povijesti pulskih muzeja na kojemu su od 1968. do 1973. neumorno radili navedeni djelatnici zajedno s preparatorima Gallianom (1961.) i Idom (1969.) Zanko, Ljerkom Krležom (1965.) te radnicima stolarima i zidarima iz radionice AMI-ja. Uredio se tako stalni postav lapidarija, prahistorije, antike i srednjega vijeka po svim kriterijima struke: sistematiziran, zaštićen, legendiran i osvijetljen po propisima. Na postavu su djelatnici laboratorija, u kasnije nadopunjenom sastavu, Jolanda Bilić (1969.), Majda Petelin (1970.), Josip Ferri (1973.), Hana Filiplić (1977.), Jadranka Homoky (1979.) i Aldo Monfardin (1980.) vršili nadopune i tekuća održavanja tijekom 1970-ih i 1980-ih, a osobito početkom Domovinskog rata kada je postav muzejskih zbirki bilo potrebno, zbog ratne ugroze, sustavno demontirati i pohraniti na sigurno mjesto. Tada se laboratoriju pridružuju i restaurator Slobodan Božičković (1993.) te naknadno i Zoran Grbin (1999.), muzejski preparator. Istovremeno navedenih godina dolazi do otkrića mnogih nalazišta na kopnu i u podmorju poluotoka što dovodi do rasta ukupnog broja zaposlenih. Kustosi Vesna Girardi Jurkić (1968.), Kristina Mihovilić (1974.), Fina Juroš (1974.), Robert Matijašić (1979.), Klara Buršić (1981.) i Željko Ujčić (1984.),arheolozi naredne generacije, istraživanjima i objavama novih spoznaja dobivenih obradom povijesnih ostataka doprinose razvoju i popularizaciji AMI-ja koji tijekom godina izrasta u ustanovu od osobitog značaja za regiju. Muzealci su u ovim godinama već opremili izložbene postave i arheološke zone in situ na mnogim lokacijama u gradu, paralelno vodeći istraživanja u gradu i diljem Istre. Dobiveni rezultati rada redovno su promovirani kroz objave u domaćim i stranim stručno-znanstvenim publikacijama ali i kroz pripremu domaćih i putujućih izložbi koje se s  velikim zanimanjem prate u zemlji i svijetu. Arheolozi Tatjana Bradara (1994.), Kristina Džin (1989.), Romuald Zlatunić (1996.), Alka Starac (1989.), Darko Komšo (2000.), Ida Koncani (2005.), Maja Čuka (2007.), Silvana Petešić (2008.) i Aska Šopar (2016.) primljeni su u službu narednih godina. Tijekom godina razvoja djelatnosti njihov istraživački doprinos potaknut strašću nastavlja širiti spoznajne margine arheologije kroz koji se raspliće klupko kulturno-povijesnih prilika ovoga podneblja. 

Kao okosnicu razvoja matične djelatnosti valja posebno istaknuti rad stručne knjižnice, danas Knjižnični odjel, koja je također od dana otvorenja muzeja 1947. g. svoju građu morala ponovo sakupljati. U njoj su od početka rada djelovale Marija Čakić (1970.), Višnja Kuzmanović (1985.), Adriana Gri Štorga (1993.) te Milena Špigić (2009.). Muzej svoj procvat doživljava 1970-ih godina kada se na inicijativu Vesne Girardi Jurkić započinje s izdavanjem vlastitih publikacija (5 različitih serija i monografija te 1 časopis) što omogućava razmjenu s drugim srodnim institucijama koja nadalje obogaćuje fundus biblioteke. Danas je ponosni vlasnik gotovo 47.000 svezaka s tendencijom rasta

Dokumentacijski odjel čija je zadaća prikupljanje i inventarizacija sekundarne muzejske dokumentacije danas radi i na digitalizaciji staroga i novoga inventara. Za potrebe struke, ali i javnosti, pohranjuje građu klasificiranu po fondovima: Fototeka, Knjiga negativa, Dijateka, Evidencija terenskih izvještaja, Planoteka, Dokumentacijski crteži, Medijateka, Zbirka grafika, Zbirka razglednica, Izdavačka djelatnost, Izložbe, Posebna događanja te Dokumentacija o osnivanju i povijesti muzeja. Prva voditeljica odjela, koji je formiran 2009. donošenjem Statuta ustanove, bila je Ondina Krnjak (1985.) do umirovljenja 2016. g. kada vodstvo preuzima Katarina Zenzerović (2007.). Danas pri odjelu djeluju dokumentaristica Irena Buršić (2005.) te muzejski tehničari Ivo Juričić (2002.) i Davorka Žufić-Lujić (2006.). 

Katalog