NEOLITIČKI NAKIT OD SPONDILUSA

Od morske školjke zvane kopito u neolitiku se izrađivao najdragocjeniji nakit cijele onovremene Europe.  Na obali Istre nalazili su se glavni centri prikupljanja ove školjke, a tu se izrađivao i dragocjeni nakit. Na taj je način istarska obala postala jedna od polaznih točaka prve velike mreže razmjene luksuznih proizvoda u povijesti čovječanstva, koja se javlja usporedo s počecima poljoprivrede, označavajući tako novi ekonomski poredak koji počinje u doba neolitika. 

Morska školjka kopito poznatija je po svom latinskom imenu spondilus (Spondylus gaederopus). Danas za nju znaju samo rijetki ljubitelji školjaka. Međutim, prije 7.500 godina, početkom srednjeg neolitika, od ove su se školjke izrađivale perle, narukvice, privjesci i pojasne garniture, odnosno čitav niz ukrasnih predmeta, veoma popularnih i zastupljenih diljem europskog kontinenta. Mnogi znanstvenici vjeruju da je nakit od spondilusa predstavljao oznaku bogatstva i prestiža, a nisu rijetki oni koji misle da su ga kao ritualni predmet koristili neolitički šamani. 

U nedostatku pisane riječi i usmene predaje, glavni izvor za poznavanje povijesti uporabe ove školjke predstavljaju materijalni ostaci. Danas je poznato više od 200 neolitičkih nalazišta na području Europe na kojima je pronađen nakit od spondilusa. Ta su nalazišta uglavnom smještena duboko u unutrašnjosti kontinenta, izuzetno udaljena od priobalnih zona prikupljanja i proizvodnje. Nalaze spondilusa možemo pratiti na područjima udaljenim više od 3.000 kilometara od jadranskih i egejskih obala, gdje su bila mjesta prikupljanja, sve do centralne Europe, gdje su ove školjke pronađene među arheološkim ostacima naselja i grobalja. Zanimljivo je napomenuti kako se količina nalaza nakita izrađenog od spondilusa povećava kako se udaljavamo od jadransko-egejskih obala, gdje je bilo njihovo ishodište.

Dugo se pretpostavljalo da su se glavni centri za proizvodnju nakita od spondilusa nalazili na području obala Crnog mora, ali nova istraživanja su pokazala da to područje nije pogodno za rast ove školjke uslijed temperature i saliniteta njegovih voda. To ukazuje da su se centri za proizvodnju nalazili na obalama Egejskog i Jadranskog mora. Konačno, s iščezavanjem neolitičkih tradicija i početkom metalnog doba, nakit od spondilusa prestaje biti dragocjena roba i nestaje s arheoloških nalazišta.

MORSKA ŠKOLJKA SPONDILUS

Kopito, odnosno spondilus (Spondylus gaederopus) pripada obitelji kopitnjaka (Spondylidae) koji žive u toplim morima. Živi pričvršćena za morsko dno u priobalnom području, na dubinama od 2 do 30 metara. Može narasti do 15 centimetara u duljinu. Ljušture su joj nesimetrične. Gornja ljuštura je blago zaobljena i pokretna, dok je donja udubljena i pričvršćena za podlogu. Vanjska površina ljušture može biti ljubičaste, odnosno crveno-purpurne boje. Ova školjka se danas, kao i u neolitičko doba, koristi za prehranu na obalama Sredozemlja. Relativno je rijetka. Ukoliko se izloži na obali, gubi svoju prekrasnu purpurnu boju; zato se za proizvodnju ornamenata ove školjke moraju prikupljati ronjenjem. To je težak pothvat, jer ih nije lako uočiti i otrgnuti s podloge.

KARGADUR

Uporaba nakita izrađenog od spondilusa u vrijeme srednjeg neolitika na području Istre osvjedočena je na dvama nalazištima: u velikom broju spomenuti su nalazi prisutni na nalazištu Kargadur, te u manjim količinama na Pradišelskom rtu. 

Nalazište Kargadur smješteno je na jugoistočnoj obali istarskog poluotoka, nedaleko od mjesta Ližnjan. Sadrži očuvane ostatke ljudske djelatnosti iz razdoblja ranog neolitika, srednjeg neolitika i bakrenog doba. Otkriveno je 2000. godine tijekom arheološkog pretraživanja južne Istre. Probno arheološko istraživanje provedeno je 2002. godine, a bogati prikupljeni nalazi inicirali su sustavno istraživanje koje je Arheološki muzej Istre pod vodstvom Darka Komše proveo u razdoblju od 2005. do 2007. godine. Istražena je površina od 52 m2, te je ustanovljeno da se nalazište proteže na oko 900 m2. Pretpostavlja se kako se nalazište prostiralo na preko 3.000 m2, ali je velikim dijelom uništeno erozivnim djelovanjem mora. Prilikom istraživanja zabilježene su brojne strukture kao što su jame, suhozidne konstrukcije, nakupine oblutaka i grobovi. Istraživanjem su prikupljeni brojni arheološki nalazi: ogromne količine keramike, kremen, koštane alatke, životinjske kosti i ostaci biljaka, a posebno treba istaknuti nalaze udica, opsidijana, kultnih posuda ritona, privjesaka izrađenih od kostiju te morskih školjaka i puževa.

Privjesci od probušenih školjaka i puževa prikupljeni su u svim arheološkim slojevima. Najčešći su privjesci izrađeni od čančica (Cerastoderma lamarcki / Cardium edule) i oni su prikupljeni u svim slojevima. Nalazi od spondilusa zabilježeni su samo u slojevima datiranim u srednji neolitik. Pronađen je samo jedan dovršeni i konačno oblikovani primjerak nakita: probušeni spondilus zarezan u obliku slova V. Slični nalazi nađeni su diljem Europe, najčešće u grobovima, smješteni u blizini struka pokojnika. To ukazuje da su ovi ukrasi bili dijelovi pojasne kopče. Osim ovog nalaza, prikupljeno je i nekoliko spondilusa s vidljivim tragovima rezanja i glačanja, te velika količina cijelih školjaka. Ovo ukazuje kako je, tijekom srednjeg neolitika, prikupljanje spondilusa i izrada nakita od tih školjaka bila jedna od glavnih djelatnosti na tom nalazištu. 

Nalazi nekoliko obrađenih, ali nedovršenih spondilusa, kao i jedan slomljeni privjesak s dvije perforacije, pronađeni su tijekom zaštitnih istraživanja 70-ih godina 20. stoljeća na neolitičkom nalazištu Pradišelski rt, smještenom na istočnoj obali Istre. Ovi nalazi ukazuju da je prikupljanje i proizvodnja nakita od spondilusa bila zastupljena na širem području Istre.

MREŽA RAZMJENE

Brojni nalazi egzotičnih i luksuznih materijala i proizvoda, kao što su izrađevine od opsidijana, poliranih sjekira i kamenih izrađevina od visokokvalitetnog rožnjaka iz udaljenih područja, počinju se javljati u arheološkim nalazištima na području Istre od početka srednjeg neolitika. Ti predmeti nisu dostupni lokalno, već dolaze iz udaljenih krajeva, što ukazuje na postojanje razgranate i aktivne velike mreže razmjene koja se počela odvijati na području Sredozemlja i Europe.

Brojni nalazi završenih i/ili odbačenih ornamenata, poluzavršeni proizvodi i ostaci proizvodnog ciklusa, te velike količine cijelih spondilusa ukazuju kako su na obalama Istre tijekom srednjeg neolitika postojali važni proizvodni centri za proizvodnju nakita od spondilusa, kojim su se istarske neolitičke zajednice aktivno uključile u sustav razmjene neolitičke Europe. Proizvodeći nakit od spondilusa, najcjenjenijeg ukrasa neolitičke Europe, Istra je postala jedan od najvažnijih centara i ishodišta u prvoj velikoj mreži razmjene i trgovine egzotičnim i luksuznim proizvodima u ljudskoj povijesti.

Katalog

 1. Probušeni spondilus zarezan u obliku slova V mjesto izrade: Kargadur, srednji neolitik mjesto čuvanja: Arheološki muzej Istre, Pula, P-53180 materijal: morska školjka kopito (Spondylus gaederopus) dimenzije: 65,5 x 41,3 x 15,2 mm, perforacija 8,8/4,6 mm težina: 38,26 gr

2. Spondilus s tragovima obrade mjesto izrade: Kargadur, srednji neolitik mjesto čuvanja: Arheološki muzej Istre, Pula, P-53183 materijal: morska školjka kopito (Spondylus gaederopus) dimenzije: 65,5 x 44,6 x 12,4 mm težina: 43,67 gr

3. Spondilus s tragovima obrade mjesto izrade: Kargadur, srednji neolitik mjesto čuvanja: Arheološki muzej Istre, Pula, P-53181 materijal: morska školjka kopito (Spondylus gaederopus) dimenzije: 71,3 x 60,3 x 6,1 mm težina: 45,75 gr

4. Neobrađeni spondilus mjesto izrade: Kargadur, srednji neolitik mjesto čuvanja: Arheološki muzej Istre, Pula, P-53182 materijal: morska školjka kopito (Spondylus gaederopus) dimenzije: 89,1 x 71,3 x 16,1 mm težina: 53,24 gr

LITERATURA:

Borello, M. A. & Micheli, R. (2004) - Spondylus gaederopus, gioiello dell’Europa preistorica. Preistoria Alpina 40 (Supl. 1), 71 - 82, Trento.

Dimitrijević, V. & Tripković, B. (2006) - Spondylus and Glycymeris bracelets: trade reflections at Neolithic Vinča-Belo Brdo. Documenta praehistorica XXXIII, Ljubljana.

Ifantidis, F. (2006) - Enigmatic’ notched Spondylus ornaments from the Neolithic: new evidence from the Aegean. The Archaeo+Malacology Group Newsletter 9.

Komšo, D. (2006) - Kargadur - eine Siedlung aus dem fruhen und mittleren Neolitikum. Mitteilungen der Berliner Gesellschaft fur Antropologie, Ethnologie und Urgeschichte 27, 111 - 118, Berlin.

Komšo, D. ( 2007) - Body ornaments in Istria from Paleolithic to Neolithic Period. Situla 44 (Scripta praehistorica in honorem Biba Teržan), 31-40, Ljubljana.

Milišić, N. (2007) – Glavonošci, školjke i puževi Jadrana. Marjan tisak, Split.

Seferiades, M. L. (2009) – Spondylus and Long-Distance Trade in Prehistoric Europe, In (Eds.: Anthony, D.W. and Chi, J.Y.): The Lost World of Old Europe. The Danube Valley 5000-3500 BC, Princeton University Press, 178-189.

Blago iz dubina. Spondylus gaederopus – najdragocjeniji nakit neolitičke Europe

Izložba: Carrarina ul. 4, Pula, Prozor u prošlost 10.03. - 11.04.2017.

Autor izložbe i teksta : Darko Komšo

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre 

Za organizatora i izdavača: Darko Komšo

Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović

Autor postava, grafičko oblikovanje: Vjeran Juhas

Autor fotografija: Tanja Draškić Savić, Enzo Morović, Darko Komšo 

Tehnički postav izložbe: Andrea Sardoz

Prijevod na talijanski: Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski: Neven Ferenčić

Korektura: Adriana Gri Štorga, Milena Špigić, Katarina Zenzerović

Tisak: MPS Pula

Naklada: 700

Pula, 2017.

Typo3 site by Ulisys d.o.o. , 2010.