Car i drevni bogovi - Priča o jednom reljefu

Arhaizirani stil u rimskoj skulpturi

U Arheološkom muzeju Istre čuva se ulomak reljefa ritualne povorke izrađen od sitnozrnatog bijelog mramora (sl. 1). Štefan Mlakar opisao je reljef kao prikaz scene iz mitološkog ciklusa Artemide iz I.-II. stoljeća. Vesna Girardi-Jurkić odbacila je identifikaciju s Artemidom/Dijanom, interpretiravši reljef u ranijim radovima kao klasični prikaz povorke satira i nimfi iz II.-III. stoljeća, a u posljednjoj obradi kao prikaz dviju nimfi i Silvana s kozjim nogama iz I. stoljeća. Reljef predstavlja jedini poznati primjerak rimske skulpture u arhaiziranom stilu na hrvatskoj obali Jadrana. Arhaizirani stil oponaša i odražava stari arhaički likovni stil strogih, krutih linija i ukočenih pokreta koji je dominirao grčkom umjetnošću u periodu od VIII.-VI. st. pr. Kr. Prepoznaje se u plitkom volumenu, u profilnom prikazu stopala čvrsto položenih na tlo i okrenutih u istom smjeru te u ravno padajućim naborima tkanine koji na rubovima oblikuju geometrijski pravilne, vijugave linije. Arhaizirani stil Grci su ponekad koristili za religiozne namjene kroz klasično i helenističko razdoblje, sve dok ga nije prihvatila rimska umjetnost. Strogi, svečani i ozbiljni arhaički stil, simetričnog i ujednačenog ritma, uvjerljivo je izražavao očuvanje tradicije, snagu, stabilnost, dostojanstvo i neprikosnoveni autoritet drevnih bogova. Rimska ranoaugustovska umjetnost prihvatila je arhaizirani stil u kultnoj skulpturi i arhitektonskoj dekoraciji hramova i svetišta. Arhaizirani stil izražavao je važan dio Augustova političkog programa, milost (pietas). Često je eklektički pomiješan s klasicističkim novoatičkim i etrursko-italskim elementima, a zadržao se u skulpturama božanstava tijekom čitavog I. st. pos. Kr.

Sl. 1 Mramorni reljef povorke, Pula, Arheološki muzej Istre.

Brojni reljefi s povorkom bogova u arhaiziranom stilu pronađeni su u gradovima u Italiji, a nastali su u I. st. pr. Kr. u novoatičkim radionicama i pod njihovim utjecajem. Nalaze se na pravokutnim pločama koje su oblagale podije ili zidove u hramovima i sakralnim kompleksima te na bazama ili žrtvenicima pravokutnog ili cilindričnog oblika. Obično su reljefi oštećeni na oba kraja te nije poznat ukupan broj likova, no uglavnom se pretpostavlja da ih je moglo biti dvanaest. Kao primjer reljefnog prikaza povorke više od četiriju božanstava u arhaiziranom stilu može se navesti mramorni reljef s povorkom dvanaest bogova iz Taranta iz I. st. pr. Kr. – I. st. pos. Kr. (sl. 2). S reljefom iz Pule može se usporediti skupina rimskih kitarednih reljefa. Kitaredni reljefi sadrže četiri arhaizirane božanske figure, a nazvani su po Apolonu s njegovim omiljenim muzičkim instrumentom, kitarom (Apollo Citharoedus). Prikazuju tri figure iz apolonske trijade, blizance Apolona i Artemidu/Dijanu i njihovu majku Letu/Latonu okrenute nadesno kako u povorci pristupaju žrtveniku pred kojim stoji krilata Viktorija. Apolon predvodi povorku u ritualu prinošenja žrtve, slijedi ga sestra i na kraju majka. Apolon nosi kitaru i prinosi zdjelicu u koju Viktorija izlijeva žrtvu ljevanicu. U ovoj grupi reljefa arhaizirani elementi uglavnom uzmiču pred slobodnijim i realističkim elementima novoatičkog stila. Ponajveću likovnu sličnost s pulskim reljefom pokazuju dva reljefa iz Vile Albani u Rimu, jedan datiran oko 30. pr. Kr. i drugi koji se danas nalazi u Berlinu (sl. 3). Sličnost se odražava u položaju stopala cijelom dužinom oslonjenih na podlogu i u padu nabora odjeće. Niti jedan od kitarednih reljefa, međutim, nema prikaza srne ili slične životinje. S pulskim reljefom usporediva je značajna skupina arhaiziranih reljefa bogova iz Herkulana (Herculaneum), iz Augustova doba. Četiri pravokutne reljefne mramorne ploče ukrašavale su hramski podij ili druge arhitektonske strukture posvećene zone s hramovima, a prikazuju svaka po jedno božanstvo, Hermesa, Atenu, Hefesta i Posejdona (sl. 4).

__________________________________________________________________

Akcijski žrtvenik s povorkom bogova

Pravi predložak za pulski reljef predstavlja prikaz bogova u arhaiziranom stilu pronađen 2001. godine na sjeveru Grčke, u sklopu monumentalnog pobjedničkog spomenika Oktavijana Augusta kod Nikopolisa (sl. 5-6). Monumentalni kompleks podignut je u razdoblju od 29.-27. godine pr. Kr. u čast Oktavijanove pomorske pobjede nad snagama Marka Antonija kod rta Akcija (sl. 5). Nakon vojne pobjede nad suparnikom u borbi za vlast kod Akcija 31. godine pr. Kr., Oktavijan je postao neprikosnoveni gospodar rimske države (princeps). Godine 27. pr. Kr. prihvatio je od Senata naziv Augustus, u prijevodu Uzvišeni, čime je obilježen početak Rimskog Carstva. Pobjednički spomenik Oktavijana Augusta (sl. 6) izvršio je velik utjecaj na oblikovanje spomenika širom Rimskog Carstva, pa tako i na tlu Hrvatske. Na gornjoj terasi, na kojoj se nalazio veliki pravokutni žrtvenik okružen trokrilnim trijemom, pronađen je mramorni polucilindrični žrtvenik s povorkom deset bogova i heroja grčkog panteona u arhaiziranom stilu (sl. 7-10). Sedam figura okrenuto je nadesno, tri nalijevo. Grupu usmjerenu nadesno predvodi Apolon s kitarom i trzalicom (plectrum). Slijedi ga Artemida s lukom u lijevoj ruci, koja desnom rukom vuče za prednju lijevu nogu jelena propetog na stražnje noge. Jelen je prikazan u neproporcionalno malim dimenzijama. Iza Artemide s jelenom korača njezina majka Leta pokrivene glave, slijedi Hermes, tri figure u kojima se mogu prepoznati Gracije ili nimfe, zatim tri figure okrenute na suprotnu stranu: Heba ili Hera pokrivene glave, bradati Heraklo s toljagom i Atena s kopljem u lijevoj i šljemom u desnoj ruci. Reljef pokriva samo polovicu plašta cilindra. Nalazi ulomaka jednake reljefno ukrašene profilacije i arhaiziranog reljefa mogli su pripadati drugoj polovici žrtvenika, ili drugom polucilindričnom žrtveniku, odnosno bazi. Dva polucilindrična reljefa mogla su zajedno sadržavati likove svih dvanaest Olimpskih bogova, popraćenih sporednim božanstvima.

__________________________________________________________________

Što drevni Olimpski bogovi rade na spomeniku u slavu prvog rimskog cara?

Rimska religija preuzela je grčka božanstva i povezala ih s vlastitima, a arhaizirani stil davao je snažan naglasak upravo drevnom grčkom porijeklu. Inspiracija za prikaz grčkih bogova u arhitektonskom spomeniku u čast vladara-osnivača potječe iz helenističke Aleksandrije u Egiptu. Koncept prikaza dvanaest grčkih Olimpskih bogova prisutan je u Tihajonu (Tychaion) u Aleksandriji. Helenističko svetište boginje sreće grada, Tyche, sačuvano je jedino u opisu nastalome približno oko godine 400. pos. Kr., u djelu Pseudo-Libanija (Psuedo-Libanius). Tihajon se nalazio u središtu grada pored Agore, a sastojao se od kružnog hrama u ograđenom temenosu. Pretpostavlja se da je kružni hram bio natkriven kupolom s kružnim otvorom u sredini. Antički izvor opisuje rimsku građevinu koja je nadomjestila izvornu helenističku, stradalu u požaru 181. godine pos. Kr. U opisu svetišta navodi se da su dvije grupe po šest kipova Olimpskih bogova bile raspoređene u dva arhitektonski koncipirana polukruga, svaki kip u svojoj niši između stupova. Podrazumijeva se da su polukrugovi bili simetrično postavljeni. Prema tradicionalnoj interpretaciji teksta, u središtu jedne grupe nalazio se kip osnivača i Spasitelja grada, Ptolemeja Sotera s rogom izobilja (cornucopia), a u središtu druge grupe Gracija (Charis) koja predstavlja izdašnost zemlje. Prema novijoj interpretaciji, kip tradicionalno poistovjećen s Ptolemejem Soterom zapravo je predstavljao njegova neposrednog prethodnika i istinskog osnivača Aleksandrije, Aleksandra Makedonskog. Središte građevine zauzimala je kompozicija kipova u kojoj dvije Nike/Viktorije krune dominantnu Tihe/Fortunu. Tihe kruni boginju Zemlje Geju (Gaea), a Geja kruni Aleksandra Makedonskog, osnivača i eponima grada. U Tihajonu su se, pored grupe kipova kojom je dominirala Tihe, čuvale brončane ploče s tekstom gradskog zakonika. U istom hramu nalazila se slavna grupa skulptura koja je simbolizirala univerzalni kozmički poredak. Sastojala se od velikog lovorova vijenca kojeg pridržavaju dva filozofa, jedan sjedeći i drugi nag, koji je nosio kuglu nebeske sfere. Cjelokupni složeni ikonografski program imao je za svrhu opravdanje božanske potpore zakonitom nasljednom nizu kojim je Ptolemej Soter naslijedio Aleksandra, proglašenog Zeusova sina. August je preuzeo ikonografiju Aleksandrova kulta u svom programu izražavanja univerzalne božanske opravdanosti vlastite vladavine putem arhitekture i likovnih umjetničkih djela. Tihe/Fortuna s krunom od gradskih zidina, odnosno Oikoumene, predstavnica cjelokupnog naseljenog svijeta, kao stvoriteljica i kruniteljica vladara kruni vijencem Augusta na takozvanoj Augustovoj kameji (Gemma Augustea). Povorka arhaiziranih grčkih bogova u spomeniku Akcijskoj pobjedi imala je istu ulogu kao kipovi Olimpskih bogova u Tihajonu u Aleksandriji, a to je božanska potvrda zakonitosti političke vlasti koja je predstavljala bitan religiozni element u početcima izgradnje carskog kulta. Arhitektonsko-ikonografski koncept ostvaren u Tihajonu nadahnuo je druge građevine Augustova doba, među kojima je najznačajnija Agripin Panteon u Rimu.

__________________________________________________________________

Na kakvom se spomeniku mogao nalaziti reljef drevnih Olimpskih bogova iz Pule?
Prema usporedbi sa srodnim arhaiziranim reljefima, vidljivo je da je pulski reljef predstavljao varijantu povorke bogova sa žrtvenika iz Akcijskog pobjedničkog spomenika. Sačuvan je samo dio apolonske trijade (sl. 11-12). Na prvom mjestu zdesna morao se nalaziti predvodnik Apolon s kitarom i trzalicom, koji nije sačuvan. Desni, bolje sačuvani lik predstavljao je Artemidu, a lijevi Letu, majku blizanaca Apolona i Artemide. Time je konačno potvrđena prvotna interpretacija reljefa koju je predložio Štefan Mlakar. Stav Artemide i Lete, lijeva noga obnažena do sredine bedra kod obje figure, identično raspoređeni nabori odjeće te propeti jelen kojeg vuče Artemida potpuno su jednaki kao na žrtveniku iz Akcijskog spomenika kod Nikopolisa. Reljef iz pulskog muzeja prikazivao je likove visoke oko 45 cm, što odgovara veličini figura na žrtveniku iz Akcijskog spomenika. Razlike su primjetne u oblikovanju jelenovih nogu koje su na pulskom reljefu manje vitke te u izostanku sandala kod likova apolonske trijade na pulskom reljefu, za razliku od akcijskog reljefa na kojemu su vidljivi potplati. Zbog odgovarajućih dimenzija, plasticiteta i identičnog nacrta, može se ustvrditi da je pulski reljef izveden prema uzoru na reljef iz Nikopolisa i da prikazuje Artemidu i Letu kao dio povorke bogova i heroja, uključujući Herakla. Osnovna razlika između dvaju spomenika sastoji se u tome što je reljef iz Akcijskog spomenika izveden na polovici cilindričnog plašta, a onaj iz pulskog muzeja na ravnoj ploči. U pogledu datacije reljefa iz pulskog muzeja, moguća je datacija od ranog Augustova doba najdalje do kraja I. st. pos. Kr. S najviše vjerojatnosti može se pripisati augustovskom razdoblju između 27. godine pr. Kr. i prvih dvaju desetljeća I. st. pos. Kr. Nadahnut je grčkom novoatičkom umjetnošću i ukazuje na izravan utjecaj grčke radionice koja je radila na stvaranju Akcijskog pobjedničkog spomenika.

Postavlja se pitanje kojem je arhitektonskom sklopu rimske Histrije (Histria) mogao pripadati arhaizirani reljef s povorkom bogova. Reljef se ne može dovesti u vezu niti s jednim izvangradskim svetištem rimskog razdoblja, te preostaje mogućnost da se radilo o javnoj građevini snažnog sakralnog značaja u urbanoj cjelini. Arheološki muzej Istre prikupio je značajne nalaze iz rimskih urbanih središta Nezakcija (Nesactium), Parentija (Parentium) i Pole (Pola). Rimska kolonija Pola bila je najveći i najvažniji grad Histrije, i ima najbolje očuvanu urbanu strukturu augustovskog razdoblja s kojom se reljef može povezati. Simbolika arhaiziranog prikaza grčkih glavnih i sporednih bogova preuzeta je izravno iz Akcijskog pobjedničkog spomenika i ima ulogu javnog slavljenja Augustove neprikosnovene vladavine, uz podršku svih bogova. Ovaj ikonografski program primjeren je razdoblju Augustove vladavine, potkraj kojega je obnovljen i monumentaliziran forum Pole. S lijeve i desne strane postojećeg središnjeg hrama na sjevernoj strani foruma Pole izgrađena su dva manja simetrična hrama tipa tetrastil prostilos. Zapadni hram posvećen je Romi i Augustu između 2. godine pr. Kr. i 14. pos. Kr., o čemu svjedoči natpis na arhitravu, a istočni je sačuvan samo u začelnom dijelu te nije poznato kojem je božanstvu bio posvećen. Lokalna eruditska tradicija pripisuje ga Dijani bez nekog očiglednog razloga, budući da nema sačuvanog natpisa koji bi se mogao dovesti u vezu s istočnim forumskim hramom. Hram je mogao biti pripisan Dijani zbog postojanja, odnosno pronalaska reljefa s prepoznatljivim likom Artemide/Dijane s jelenom na tom mjestu. U nedostatku podatka o mjestu nalaza reljefa, ova pretpostavka očekuje potvrdu od nekih budućih arheoloških nalaza.

Nije isključeno da je čitav ikonografski program sadržavao dvadeset božanskih likova, uključujući dvanaest Olimpskih bogova i niz sporednih božanstava raspoređenih u dvije grupe. Svaka grupa u tom bi slučaju sadržavala šest Olimpskih bogova praćenih s četirima božanstvima nižeg reda. Pulski reljef mogao se nalaziti na bazi pravokutnog postolja ili na obložnoj ploči iz sakralnog kompleksa. Cjelina prikaza mogla je biti podijeljena u dvije simetrično postavljene ploče, svaka s deset figura, koje su u sklopu ikonografskog programa veličanja carskog kulta sadržavale dvanaest glavnih Olimpskih božanstava praćenih sporednima. S obzirom na ikonografsku poruku koja svjedoči sveopću božansku podršku legitimitetu rimske carske vlasti, reljef se potpuno uklapa u obnovljeni kasnoaugustovski forumski sklop kolonije Pole s dvama novoizgrađenim hramovima, od kojih je zapadni bio posvećen Romi i Augustu, a istočni se tradicionalno pripisivao Dijani.

__________________________________________________________________

Katalog

__________________________________________________________________

Literatura

GIRARDI-JURKIĆ, V. 2005. Duhovna kultura antičke Istre - kultovi u procesu romanizacije antičke Istre, Zagreb.

GUIDOBALDI, M. P. (ed.) 2008. Ercolano: tre secoli di scoperte, Catalogo della mostra (Napoli, 2008-2009), Milano.

MARUŠIĆ, B. - MLAKAR, Š. 1969. Pula – Forum, Vodič 1, Pula.

STARAC, A. 2018. Arhaizirani reljef iz Arheološkog muzeja Istre u Puli i utjecaj Oktavijanove Akcijske memorijalne građevine / The archaized relief from the Archaeological Museum of Istria in Pula and the influence of Octavian's Actium Monument, Diadora 32, 89-104.

ΖΆΧΟΣ, K. Λ. 2007. Τα γλυπτά του βωμού στο Μνημείο του Οκταβιανού Αυγούστου στη Νικόπολη: Μια πρώτη προσέγγιση, in: Zachos, K. L. (ed.) Nicopolis B. Proceedings of the Second International Nicopolis Symposium (11-15 September 2002), Actia Nicopolis Foundation, Preveza, volume 1, 411-434; volume 2, 307-321.

ZACHOS, K. L. 2015. An Archaeological Guide to Nicopolis. Rambling through the historical, sacred, and civic landscape, Monuments of Nicopolis 10, Athens.
ZACHOS, K. L. - KALPAKIS, D. - KAPPA, H. - KYRKOU, T. 2008. Nicopolis. Revealing the City of Augustus' Victory, Athens.

__________________________________________________________________

Car i drevni bogovi - Priča o jednom reljefu

Izložba
Carrarina ul. 4, Pula
Prozor u prošlost
26. 1. 2021. – 26. 4. 2021.

Autorica izložbe i teksta:
Alka Starac

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre

Za organizatora i izdavača : Darko Komšo

Uredništvo:
Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Irena Buršić

Autor postava, grafičko oblikovanje :
Vjeran Juhas

Koordinatorica izložbe:
Monika Petrović

Prijevod na talijanski
Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski:
Neven Ferenčić

Korektura :
Irena Buršić, Giulia Codacci-Terlević, Adriana Gri Štorga, Alka Starac, Milena Špigić

Tisak: MPS Pula

Naklada: 500

Pula, 2021.