Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea - Mramorna ploča s nazivom kolonije Pule
Svoju pozornost prema istočnoj obali Jadrana Rimljani usmjeravaju u 3. st. pr. Kr. S ciljem osiguranja nesmetane plovidbe sjevernim Jadranom, odnosno suzbijanja gusarstva, Rimljani pokreću vojne pohode protiv Histra, Liburna i Delmata na prostoru današnje Istre i Dalmacije. Padom utvrđenih gradinskih naselja Mutile, Faverije i Nezakcija 177. g. pr. Kr. započinje romanizacija Istre, postupno se šireći od zapadne obale prema unutrašnosti. Osnivaju se nova naselja, ali se život odvija i u obnovljenim starim gradinskim naseljima kao što je i Pula.
Pula je nastala kao željeznodobna, histarska gradina (11.-10. st. pr. Kr.), u dubokom i dobro zaštićenom zaljevu i u neposrednoj blizini izvora pitke vode. Pretpostavlja se da je u početku ovdje bila smještena manja vojna posada, a da se razvojem trgovine razvija i civilni život.
Nakon 177. g. pr. Kr. Istra je pod upravom rimskog namjesnika koji upravlja Cisalpinskom Galijom. Nakon Cezarove pobjede nad Pompejem u građanskom ratu, u Puli se osniva kolonija rimskih građana (colonia civium Romanorum), upisana u tribus Velina, u koju se smještaju Cezarovi veterani za nagradu za dugogodišnju vojnu službu. Kolonija je najviši oblik mjesne samouprave (gradske općine), zajednica punopravnih rimskih građana, s vlastitim teritorijem i upravnim uređenjem. Osnutak kolonije Pule, punog imena Colonia Pietas Iulia Pola, prema najnovijim istraživanjima datira se za vrijeme Cezarova života, u razdoblje od 48. do 44. g. pr. Kr.
U Maksimijanovoj ulici u Puli, 19. 10. 1867. g. pronađena je fragmentirana ploča od bijelog mramora s reljefnim ukrasom s jedne strane i koja je naknadno iskorištena za natpis s druge, u kojemu se spominje službeno ime kolonije Pule, Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea (CIL V 8139, IIt X/1 85) što je i jedini sačuvani spomen tog naziva. Prema načinu pisanja datira u 2. st. i čuva se u Arheološkom muzeju Istre u Puli.
Ploču s natpisom u kojemu je spomenut puni naziv kolonije Pule postavlja gradsko vijeće kolonije Pule u čast Setidiju Abaskantu (Settidius Abascantus) kao zahvalu za njegovu službu u Minervinu kultu. Nije poznato od kada je taj službeni naziv kolonije u upotrebi, ali se iz spomena Herkula iščitava kako je on bio zaštitnik kolonije Pule, vjerojatno još od njezina osnutka, odnosno od vremena gradnje Herkulovih vrata iz 1. st. pr. Kr.
Ploča s punim nazivom kolonije Pule, 2. st., AMI Pula
_________________________________________________________________________
U natpisu ploče spominju se dva tadašnja gradska duovira (duumviri): Publije Mutijen Prisk (Publio Muttieno Prisco) i Gaj Marcije Hister (Caio Marcio Histro). U rimskom razdoblju izvršnu vlast u gradu imali su gradski dužnosnici – magistrati: dva duovira, dva edila (aediles) i kvestor (quaestor). Duoviri su bili pravosudni magistrati, predsjedali su gradskim vijećem i po hijerarhiji su bili najviši gradski magistrati. Birani su na godinu dana, s tim da nisu mogli biti birani dvije godine za redom. Službu duovira mogli su obavljati slobodni rimski građani (u slobodi rođeni), imućni te nikad osuđivani, s navršenih 25 godina starosti, pod uvjetom da su prethodno obavljali službu kvestora i edila. Edili su bili zaduženi za nadzor prometa, trgovine, javne čistoće i sigurnosti, komunalnih djelatnosti i javnih priredbi, dok je kvestor bio zadužen za nadzor gradske blagajne i financija.
Svaka općina u svojoj službi zapošljavala je određeni broj robova kojima je potom mogla pokloniti slobodu pa su takvi oslobođenici dobivali gentilno ime prema tom toponimu ili božanskom zaštitniku grada. Takav je i primjer Polencije Procese (Pollentia Processa) (IIt X/1 104), oslobođenice Pulske općine, koja je nakon oslobođenja preuzela jedno od gradskih imena kao svoje obiteljsko ime (Pollentia).
Nadgrobna ara Polencije Procese, kraj 2.-3. st., AMI Pula
_________________________________________________________________________
HERKUL – ZAŠTITNIK RIMSKE KOLONIJE PULE
Puni naziv kolonije jasno ukazuje da je Herkul bio nominalni zaštitnik Pule. Herkul (lat. Hercules) je latinski oblik imena grčkog heroja Herakla (grč. Ἡρακλῆς). Sin je vrhovnog boga Zeusa i tirintske kraljice Alkmene. Herkul je kod Rimljana štovan ne samo kao heroj već i kao božanstvo uspjeha, dobitka, sretnog ishoda i pobjede pa su ga štovali putnici, trgovci i vojnici. Također, štovan je i kao iscjelitelj, zaštitnik obitelji, pomoraca, stočara, zdravlja i plodnosti stoke te podzemnog svijeta mrtvih, rudnika, kamenoloma i svega onog što se iskopa, odnosno svega što je ispod zemlje. Herkula je, kao zaštitnika rimske države i državnog poretka prihvatila i službena rimska religija.
Najvažniji i najmonumentalniji spomenik Herkulu u čast, u Puli su Herkulova vrata. Izgrađena su četrdesetih godina 1. st. pr. Kr. od masivnih blokova klesanog vapnenca na mjestu starog ulaza u pulsku gradinu koji ju je povezivao s Nezakcijem. Gradska su vrata postavljena zakošeno, pod kutom od 68 stupnjeva u odnosu na gradski bedem. Širina vrata iznosi 3,58 m, a današnja visina je 5,37 m, 70 cm viša nego u rimsko doba. Luk vrata čine klinasto klesani blokovi debljine 2 m, dok su piloni s utorima vratnica debljine 2,5 m. Ime gradskih vrata dolazi od reljefa toljage i Herkulove bradate glave s vratom, uklesanih u kamene blokove s lijeve i desne strane zaglavnog kamena. Toljaga je, uz kožu nemejskog lava i jabuke (zlatne jabuke iz vrtova Hesperida) bila glavni Herkulov atribut, simbol s kojim je prikazivan.
Herkulova vrata, 1. st. pr. Kr.
Figurice Herkula, 1.-2. st., AMI Pula
_________________________________________________________________________
Prikazivan je u stojećem položaju na više načina: obučen u kožu nemejskog lava, s glavom lavlje kože na glavi kao kapuljačom, ispod vrata u čvor prekriženim lavljim šapama i ostatkom kože spojenim na prsima; zagrnut njome, odnosno prebačenom kožom preko tijela ili je bio nag, a kožu imao prebačenu oko ruke. Kao i na Herkulovim vratima, prikazivan je s bradom i kovrčavom kosom, iako se prikazuje i golobrad i mladoliko, ovisno o političkom stanju u carstvu i carevoj volji, u periodu kada neki carevi naročito štuju Herkula i kada se prikazuju u njegovu liku. Ponekad se prikazuje i s drugim motivima vezanim uz njegova djela kao što je to slučaj na zavjetnom žrtveniku Tita Anija Filargira (Titus Annius Philargyrus) (CIL V 3, IIt X/1 4) s prikazom toljage i vepra, koji simbolizira borbu i pobjedu nad erimantskim veprom.
Tragovi Herkulova kulta u Puli pronalaze se na kamenim žrtvenicima i religioznim natpisima, u brončanim zavjetnim figuricama i u kamenoj skulpturi. Pronađen je natpis posvećen Herkulu Augustu (Herculi Aug(usto) Sacrum) (IIt X/1 6), kao i natpis na ari od vapnenca, datiran u 1. st., kao zavjetni dar Herkulu jedne privatne osobe čije se ime nije sačuvalo ([…]rus Herculi Sacr(um)) (AMI Pula, Inv. br. A-26732). Natpis o odluci gradskog vijeća kojim se dopušta podizanje Herkulova svetišta (IIt X/1 5) govori u prilog pretpostavci da se u Puli nalazilo svetište posvećeno Herkulu. Smatra se da se nalazilo unutar četvrti sv. Teodora, u Kandlerovoj ulici te se datira kada i ovaj natpis, u treću četvrtinu 1. st. pr. Kr. Kompleks Herkulova svetišta činili su hram, ograđeno dvorište oko hrama i bunar. U sjeverozapadnom uglu hramskog dvorišta na klesanom bloku od vapnenca pronađen je reljef toljage ravno odrezanog vrha s rupama umjesto izbočina.
Žrtvenik Tita Anija Filargira, 2. st, AMI Pula
_________________________________________________________________________
MINERVA
Ploča s punim nazivom kolonije Pule postavljena je u čast Setidija Abaskanta (Settidius Abascantus) kao zahvala za njegovu službu u Minervinu kultu. Minerva je božica mudrosti, rata, medicine, trgovine i obrta, a Rimljani su je proglasili zaštitnicom Rima. Setidije Abaskant je obnašao neku službu u insula Minervae, što se povezuje sa svetištem Minerve i prema čemu se pokušava odrediti njezina lokacija. Iako arheoloških potvrda Minervina svetišta nema, prema broju pronađenih epigrafskih spomenika njoj u čast pretpostavlja se da je u Puli postojalo. Kako još nema potvrde postojanja hrama Kapitolinske trijade, možda je Minerva na ovom mjestu čak štovana i samostalno. S obzirom da su u blizini pronalaska ove ploče s punim nazivom kolonije Pule pronađeni i nadgrobni spomenici koje servi Minervae (pomoćnici svećenika ili hramsko osoblje) (IIt X/1 158, IIt X/1 160) podižu svojim suprugama, negdje na tom prostoru moglo bi se smjestiti i Minervino svetište. Neke su kršćanske crkve građene na mjestima ranijih, poganskih hramova nastavljajući kontinuitet kultnog mjesta, što je možda i ovdje slučaj, pa bi prema iznesenim tvrdnjama Minervino svetište trebalo tražiti na mjestu same bazilike sv. Marije Formoze ili na prostoru između nje i Monte Zara.
Figurica Minerve, 1.-2. st., AMI Pula
_________________________________________________________________________
Katalog
Opis predmeta: Fragmentirana ploča od bijelog mramora s reljefnim ukrasom s jedne i natpisom s druge strane. Nedostaje joj donji lijevi ugao. S jedne strane ukrašena je biljnim frizom ispod kojega se nalaze dva uokvirena kasetirana polja odvojena utorom postavljenim u obliku slova T. Kasetirana polja ukrašena su rombom, čije su stranice također izvedene s utorom u sredini. Rombovi su s unutarnje strane ukrašeni cvijetom, a s vanjske strane, u kutovima kaseta ukras čine akantovi pupoljci. Na drugoj strani mramorne ploče nalazi se natpis u 17 redova: visina slova iznosi od 4 cm na početku teksta, do 1,4 cm pri kraju odnosno pri dnu ploče.
Inventarna oznaka: A-6384
Materijal/tehnika: mramor, klesanje
Dimenzije: visina 56 cm, širina 42 cm, debljina 4 cm
Nalazište/datum: Pula, Maksimijanova ulica, 19. 10. 1867. g.
Datacija: 2. st.
Tekst natpisa s ploče:
In colonia Iulia Po/la Pollentia Herculanea, / referentibus P(ublio) Muttieno Pris/co et C(aio) Marcio Histro duoviris, / 5 Non(is) Sept(embribus). / Quo[d v]erba facta sunt Settidium / Abas[ca]ntum praeter probita/tem
v[itae c]um ea sollicitudine / adq[u]e in[dus]tria delegatum sibi / 10 officium [in] insula Minervia
tueri / ut non [tan]tum contentus sit cura ac / dilige[ntia r]eligioni publicae satisfa/cere verum [et]iam quaedam proprio sum/[t]u suo ad excolendum locum excogitet / 15 [et ei i]mpenda[t] et propter hoc talis adfecti/[onis merita decret]o publico remuneranda / [esse ---] illis por(?) public(e?) gra(tias) [---]
Secundum CIL V, 8139 supplevit et in linguam Croatam transtulit Milena Joksimović
Tekst natpisa u prijevodu na hrvatski:
U koloniji Juliji Poli Pollentiji Herculanei, na prijedlog duovira, Publija Mutijena Priska i Gaja Marcija Histra, 5. rujna. Temeljem toga što je rečeno da Setidije Abaskant, pored toga što pošteno živi, do te mjere brižno i vrijedno obavlja povjerenu mu službu u Minervinu stanu, da ne samo da nastoji skrbno i marljivo služiti javnom kultu, već i osmišljava izvjesne stvari za unaprjeđenje mjesta o svom trošku i u njega ulaže, pa (su) stoga (smatrali kako) takvu odanost zasluženo treba nagraditi javnim dekretom i javno zahvaliti (podizanjem ploče)...
_________________________________________________________________________
Literatura
CIL V – ed. MOMMSEN, T. 1877. - Corpus Inscriptionum Latinarum Vol. V, Inscriptiones Galliae Cisaplinae Latinae, Pars II, Berlin.
GIRARDI JURKIĆ, V. 1988. Istra u rimsko doba, u: Arheologija i umjetnost Istre, (ur.) Girardi Jurkić, V., Monografije i katalozi br. 3, Arheološki muzej Istre, Pula.
GIRARDI JURKIĆ, V., DŽIN, K. 2003. Sjaj antičkih nekropola Istre, Monografije i katalozi 13, Arheološki muzej Istre, Pula.
IIt X/1 – FORLATI TAMARO, B. 1947. Inscriptiones Italiae, volumen X, regio X, – Pola et Nesactium, Roma.
MATIJAŠIĆ, R. 1996. Antička Pula s okolicom, Pula.
MATIJAŠIĆ, R. 2005. Od Iskona do prevlasti Serenissime, u: Pula: tri tisućljeća mita i stvarnosti: tri tisuće godina povijesti Pule, (ur.) Miroslav Bertoša, Pula, 9-45.
SANADER, M. 1995. O kultu Herkula u Hrvatskoj, Opuscula Archaeologica 18, Zagreb, 1994, 87-114.
SANADER, M. 2008. O antičkim kultovima u Hrvatskoj, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, vol. 101, 2008, Split, 157-186.
STARAC, A. 1998. Rimska Pula – društveni život, Histria archaeologica 27/1996, Pula, 93-152.
STARAC, A. 1999. Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji: društveno i pravno uređenje prema literarnoj, natpisnoj i arheološkoj građi: Histrija: I Monografije i katalozi br. 10/1, Arheološki muzej Istre, Pula.
STARAC, A. 2000a. Istraživanja kod Herkulovih vrata, Antički epigrafski spomenici, Opuscula Archaeologica 23-24, Zagreb, 1999-2000., 133-142.
STARAC, A. 2000b. Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji, Društveno i pravno uređenje prema literarnoj, natpisnoj i arheološkoj građi II, Liburnija, Monografije i katalozi 10/II, Arheološki muzej Istre, Pula.
STARAC, A., MIHOVILIĆ, K. 2001. Pula – iza Herkulovih vrata, Arheološka istraživanja 1997.- 1998. godine, Pula.
STARAC, A. 2009. Nalaz rimskog svetišta u četvrti Sv. Teodora u Puli, Arheološka istraživanja 2008., Histria archaeologica 38-39/2007-2008, Pula, 123-168.
ZAMAROVSKY, V. 2004. Bogovi i junaci antičkih mitova, Zagreb.
ZOVIĆ, V 2014. Minervin kult na području rimskodobne Histrije, Histria archaeologica 44/2013, Pula, 63-82.
_________________________________________________________________________
Colonia Iulia Pola Pollentia Herculanea: Mramorna ploča s nazivom kolonije Pule
Izložba
Carrarina ul. 4, Pula
Prozor u prošlost
4. 4. – 4. 6. 2019.
Autor izložbe i teksta: Tomislav Franić
Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre
Za organizatora i izdavača: Darko Komšo
Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović
Autor postava, grafičko oblikovanje: Vjeran Juhas
Autori fotografija: Tanja Draškić Savić, Silvana Petešić, Tomislav Franić
Prijevod s latinskog: Dr. sc. Milena Joksimović
Koordinatorica izložbe: Monika Petrović
Prijevod na talijanski: Elis Barbalich-Geromella
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić
Korektura: Irena Buršić, Adriana Gri Štorga, Milena Špigić, Katarina Zenzerović
Tisak: MPS Pula
Naklada: 500
Pula, 2019.
_________________________________________________________________________