Herkulovo svetište u Puli

____________________________________________________________

NALAZ HERKULOVA SVETIŠTA

Arheološka istraživanja 2005. - 2009. godine otkrila su temelje rimskog hrama s dvorištem i trijemovima u sjeveroistočnom dijelu Pule, pored gradskih bedema (Slika 1). Nalaz kamenog bloka s reljefom Herkulova atributa toljage svjedoči o lokaciji Herkulova kulta (Slika 2). Svetište se nalazilo u sklopu gradske četvrti koja je sadržavala svetište, javne terme, bogatu kuću i komunalnu infrastrukturu, a izgrađena je neposredno po osnutku rimske kolonije Pole.

__________________________________________________________

HISTARSKO I KASNOREPUBLIKANSKO SVETIŠTE

U dvorištu hrama (temenos) dokumentiran je slijed struktura s kultnim obilježjima koje su se izmjenjivale tijekom četiri stoljeća prije izgradnje hrama na istom mjestu, pored prirodnog izvora u stijeni. Najprije je u histarskom razdoblju, početkom mlađeg željeznog doba, podignuto veliko pravokutno ognjište ograđeno škrilama od vapnenca koje oblikom i veličinom odgovara histarskoj grobnici, moguće žrtvenik (eschara) u slavu neimenovanog heroja (Slika 3). Antički pisci povezali su s Pulom heroja Kadma i njegovu ženu Harmoniju. U razdoblju prvih oružanih kontakata s Rimljanima, na istom mjestu, na višoj razini, izgrađen je pravokutni kultni objekt s popločenim podom i izljevom za žrtvene tekućine (Slika 4). Pri tome je starije ognjište ostalo sačuvano. Objekt se koristio barem 170 godina, sve do osnutka rimske kolonije i do početka gradnje rimskog svetišta. Uništen je u požaru. Prilikom izgradnje rimskog hrama četrdesetih godina I. st. pr. Kr., iznad ruševine pravokutnog objekta izgrađena je podzemna prostorija (hypogeus) s ostacima žrtve. Izvor štovan u histarsko doba po osnutku rimske kolonije uobličen je u srce monumentalnog sakralnog kompleksa povezanog s kultovima vode, plodnosti, zdravlja i čistoće te kultovima predaka, heroja, osnivača i vođe zajednice.

_________________________________________________________

____________________________________________________________

_____________________________________________________________

HERKUL, HEROJ OSNIVAČ GRADOVA I ZAŠTITNIK IZVORA

Niz Herkulovih svetišta u Italiji i alpskim provincijama smješten je na izvoru vode, ponekad termalne. „Zlatno“ razdoblje izgradnje monumentalnih Herkulovih svetišta koja su uključivala hram, temenos i trijemove na konstruiranoj terasi proteže se od kraja II. st. pr. Kr. do kraja Augustove vladavine. Herkulovo svetište u Puli pripada tom nizu. Veza Herkula s božanstvima zdravlja bila je vrlo snažna. U Puli je dokumentirana mozaikom posvećenim boginji zdravlja Salus u kući uz terasu Herkulova svetišta. Rimski kult Salus uz Herkula nadovezao se na histarski kult prethodno štovan na istom mjestu uz izvor vode.

Izgradnja hramske terase odvijala se tijekom treće četvrtine I. st. pr. Kr., a različite stupnjeve izgradnje obilježili su sakralni rituali nakon kojih su zakopani žrtveni darovi. Pravokutni ožbukani hipogej s ostacima žrtve (Slika 5) uz hram povezan s Herkulovim kultom nastavlja grčko-helenističku kultnu tradiciju dokumentiranu hipogejima-heroonima u Pestu (Paestum) i na Trokutnom forumu u Pompejima (Pompeii). Te su sakralne građevine povezane s ritualima utemeljenja i herojskim osnivačem odnosno božanskim zaštitnikom grada. U Puli je temenos hrama funkcionirao kao temenos hipogeja.

Postojala je izvjesna veza između izvora vode, osnutka rimske kolonije Pole, središta centurijacijske mreže (umbilicus) koje pada tek 120 metara sjevernije, Herkula kao zaštitnika grada, čuvara gradskih vrata, mogućeg božanskog pretka i osnivača grada te planiranja hrama na starijoj kultnoj lokaciji. Saznanja o kultu predaka i heroja-osnivača upućuju na niz mogućih tumačenja. Hipogej je možda predstavljao gradski umbilicus – mundus, sveto mjesto protoka sila univerzuma kojemu su se ljudi mogli obratiti tražeći božanski naputak ili proročanstvo. Pored duhovnog središta grada, mundusa i umbilika, hipogej je mogao predstavljati simboličku herojsku grobnicu povezanu s kultom predaka, božanskih utemeljitelja i zaštitnika zajednice. Herkul je u svetištu pored gradskih vrata mogao biti slavljen kao božanski zaštitnik i čuvar ulaza, ali i kao mitski predak i osnivač grada. Hram i njegov temenos mogli su predstavljati monumentalizirani auguratorium, sveti templum u kojem je augur stajao dok je obavljao rituale osnutka rimske kolonije. S obzirom da je gradnja hrama potrajala do kasnog Augustova razdoblja, moguće je da se pri svečanoj inauguraciji hrama Herkulovu kultu pridodao element carskog kulta.

_________________________________________________________

_________________________________________________________

RIMSKI HRAM

Rimsko svetište sastojalo se od hrama okruženog dvorištem (area sacra, temenos) i trijemovima na umjetno izgrađenoj terasi. U dvorištu su se pored ulaza u hram nalazili hipogej, izgrađen iznad spaljenog kasnorepublikanskog svetišta, i bunar, podignut na prirodnom izvoru. Dužina svetišta na terasi iznosi 33 m, dužina dvorišta 25 m. Širina kompleksa bila je veća od istraženog područja širine 31 m (Slika 6). Razina poda dvorišta nalazila se malo ispod razine usporedne rimske ulice. Temelji pravokutnog hrama dimenzija 8 x 16 metara leže na živoj stijeni. Trijemovi su dokumentirani sjeverno i zapadno od hrama, dok je na istočnoj strani posvećeno područje bilo zatvoreno zidom u istoj liniji sa stražnjim zidom hrama. Širina unutrašnjosti trijemova između temeljnih zidova iznosi 5,4 m, dužina svakog trijema tridesetak metara. Južni trijem može se samo pretpostaviti izvan istraženog područja.
Plan svetišta inspiriran je helenističkim grčkim svetištima, osobito onima posvećenima Asklepiju u kojima je temenos imao značajnu ulogu u kultu povezanom s liječenjem i čudesnim ozdravljenjima. Rimska politika unijela je sredinom II. st. pr. Kr. novu dimenziju u koncept hramskog temenosa zatvorenog trijemovima, pretvorivši ga u sredstvo veličanja rimskih trijumfalnih vojskovođa. Izgradnja Herkulova svetišta u Puli drastično je izmijenila konfiguraciju terena, ali zadržala je kontinuitet kultnog mjesta na izvoru. Povezana je s osnutkom rimske kolonije Pole i nadahnuta urbanističkim rješenjima iz Rima. Trokrilni trijem koji završava u liniji začelja hrama više slijedi modele Cezarova i Augustova foruma u Rimu nego italski kasnorepublikanski model svetišta u kojemu je prostor ispred hrama otvoren i ponekad opremljen teatrom. Temenos nije izgubio funkciju vezanu uz lokalni kult izvorske vode, čistoće i zdravlja. Mogao je biti uređen kao zelena površina ili sveti vrt.

_________________________________________________________

DVA RIMSKA STUPNJA IZGRADNJE HRAMA

Gradnja hrama s terasom, trijemom, hipogejem i posvećenim bunarom započela je neposredno po osnutku rimske kolonije Pole 46. - 45. pr. Kr. U dnu nasipa terase pronađen je veći broj krupnih građevinskih kamenih blokova iz ranijeg građevinskog stupnja, jedan ukrašen reljefom toljage (Slika 2). Blokovi su mogli pripadati monumentalnom ulazu u temenos kasnorepublikanskog svetišta, no tome nema arheološke potvrde. Hram je imao dvije građevinske faze prije dovršetka. U prvoj fazi izgrađeni su temelji hrama i ogradni zid hramskog dvorišta i nasuta je terasa, a u drugoj fazi koja je ubrzo uslijedila izgrađeni su vanjski temelji trijema, trijem i hram. Izgradnja vanjskih temelja trijema i nasipanje terase dovršeni su do početka Augustova principata. Nasipanjem u visini nekoliko metara i postavljanjem drenažnog depozita amfora dobivena je podna razina trijemova i dvorišta. Duž vanjske zapadne strane svetišta pružao se prolaz do južnog zida javnih termi i domusa.
Dva ulomka arhitrava potječu iz dviju različitih građevinskih faza. Stariji arhitrav odbačen prije instaliranja na hram (Slika 7), veličinom je malo nadilazio drugi, noviji (Slika 8). Do požara i rušenja započetog hrama došlo je prije no što je dovršen, u doba Drugog trijumvirata i rimskih građanskih ratova nakon Cezarova ubojstva 44. pr. Kr. Nakon pobjede kod Akcija 31. pr. Kr. i uspostave Augustove vlasti, uslijedila je izgradnja hrama i trijema. Uništeni nedovršeni hram nadomješten je novim hramom malo manjih dimenzija.

____________________________________________________________

HIPOTETSKA REKONSTRUKCIJA HRAMA

Drugoj građevinskoj fazi hrama pripadaju ulomci stilobata, stupova, kapitela, arhitrava, friza i vijenaca. Prema njihovim dimenzijama izrađen je prijedlog rekonstrukcije sukladan sačuvanim temeljima, prema kojemu je hram bio tetrastil prostil s dva stupa na bočnoj strani pronaosa, eustil po razmaku među stupovima (Slika 9). Visina hrama iznosila je 8,9 m, dužina 14,6 m, širina 7,3 m. Dužina cele iznosila je 9,2 m, dužina pronaosa 5 m. Stepenište ispred ulaza u hram sastojalo se od sedam stepenica. Visina stilobata iznosila je 1,3–1,4 m, širina u dnu 8,8 m, dužina u dnu 18,4 m. Ulomak natpisa o gradnji ili obnovi građevine posvećene Herkulu (Slika 10) mogao je biti dio obložne ploče stilobata. Svi vanjski elementi hrama bili su izrađeni od istarskog vapnenca. Raznobojne mramorne pločice upotrijebljene su u unutrašnjoj dekoraciji, od koje ništa nije sačuvano in situ. Profilacija baze stilobata karakteristična je za srednjoaugustovsko razdoblje, dok su kapiteli, arhitrav i vijenac inspirirani hramom Marsa Ultora na Augustovu forumu u Rimu, posvećenim 2. pr. Kr. Ukupan stilski dojam arhitektonske dekoracije hrama odgovara srednjem i kasnom augustovskom razdoblju, najkasnije ranom Tiberijevu razdoblju. Kompozitni kapiteli hrama ujedinjavali su korintska i jonska obilježja (Slika 11).
Ogradni zidovi temenosa nosili su kolonadu korintskih stupova u paru s pilastrima na vanjskom zidu trijema. Arhitektonska dekoracija trijema pod znakom je upitnika. Prema stilskim karakteristikama, mogu joj se pripisati vijenac s glatkim konzolama u obliku grede (Slika 12) i pravokutni korintski kapitel (Slika 13).
Hram je zajedno sa stilobatom razoren u kasnom V. st. pos. Kr., najkasnije prilikom seobe Ostrogota u Italiju 488. godine. Prilikom rušenja, razina dvorišta je podignuta, a temelji hrama razidani su ispod razine hramskog poda. Dijelovi arhitektonske dekoracije iskorišteni su u gradnji crkve sa samostanom na temeljima svetišta i susjednih termi. Nad hramskim stereobatom od kraja V. do početka VII. st. podignute su stambene zgrade u sklopu crkvenog posjeda, pri čemu su korišteni ulomci razorenog hrama.

_______________________________________________________

_____________________________________________________________

TROŠKOVI IZGRADNJE HERKULOVA SVETIŠTA

Izgradnja Herkulova svetišta iziskivala je velike količine građevinskog kamena, drva i užadi za skele i dizalice. Izrada arhitektonske dekoracije i proizvodnja vapna obavljala se na gradilištu. Za unutrašnju dekoraciju hrama upotrijebljeni su uvozni mramori u boji iz Italije, Grčke, Afrike i Istočnog Mediterana. Velike količine praznih vinskih amfora Lamboglia 2 uvezene su iz istočne Italije i postavljene kao drenažni materijal prilikom temeljenja. Optimalni broj radnika procijenjen je na dvjestotinjak, a razdoblje izgradnje između 7 i 20 godina. Cijena građevinskog materijala procjenjuje se približno na 31 666 – 37 389 sestercija, a troškovi za plaće klesara, tesara, krovopokrivača i ostalih radnika oko 363 705 sestercija. Ukupna cijena izgradnje svetišta procjenjuje se na približno 400 000 sestercija, bez troškova unutrašnje mramorne i fresko dekoracije.

I COSTI DI COSTRUZIONE DEL SANTUARIO ERCULEO
La costruzione del santuario consacrato a Ercole richiese enormi quantità di materiale edile, pietra, legno e cordame per le impalcature e i paranchi. Nel cantiere si svolgevano le operazioni necessarie alla decorazione architettonica e alla produzione di calce. Per ornare gli interni furono impiegati marmi colorati importati dall’Italia, dalla Grecia, Africa e Mediterraneo orientale. Ingenti quantitativi di anfore da vino vuote, del tipo Lamboglia 2, vennero importate dall’Italia orientale e incastrate come materiale drenante nelle fondamenta. Si calcola che per realizzare l’opera servisse un numero ottimale di operai pari a circa duecento e che i lavori dovessero durare tra i 7 e i 20 anni. È stato stimato anche il costo del materiale edile necessario, costo che si aggirerebbe fra i 31.666 e i 37.389 sesterzi, mentre ulteriori 363.705 sesterzi sarebbero stati spesi per i salari di scalpellini, carpentieri, conciatetti e altri artigiani. Il costo totale dei lavori viene stimato sui 400.000 sesterzi circa, senza contare le spese per i marmi e le pitture a fresco della decorazione interna.

THE COSTS OF RAISING THE HERCULES SANCTUARY
Erection of the sanctuary of Hercules would have required a significant quantity of construction stone, wood, and rope for scaffolding and cranes. The production of architectural decoration and of lime would have occurred on site. Coloured marbles were imported from Italy, Greece, Africa, and the eastern Mediterranean for the interior decoration. A great number of empty wine amphorae of the Lamboglia 2 type were imported from eastern Italy and installed as drainage material in the course of foundation works. The estimated optimum number of labourers is two hundred, with the construction period running between seven and twenty years. The estimated approximate cost of construction materials is between 31,666 and 37,389 sestertii, while the outlay for the wages of stonemasons, carpenters, roofers, and other labourers was about 363,705 sestertii. The total cost of the construction of the sanctuary is estimated to have been about 400,000 sestertii, not including the costs of interior marblework and fresco decoration.

__________________________________________________________

Literatura

STARAC, A. 2009. Nalaz rimskog svetišta u četvrti Sv. Teodora u Puli. Arheološka istraživanja 2008., Histria archaeologica 38-39 (2007-2008), 123-168.
STARAC, A. (ur.) 2011. Pula. Rađanje grada / La nascita della città / The Birth of A Town, Arheološki muzej Istre, Katalog 83 (katalog izložbe), Pula.
STARAC, A. 2018. Hercules' Sanctuary in the Quarter of St. Theodore in Pula, Archaeopress Roman Archaeology 40, Oxford.
STARAC, A. 2020. Deposit of Amphorae in the Quarter of St. Theodore, Pula, Archaeopress Roman Archaeology 75, Oxford.

____________________________________________________________

Herkulovo svetište u Puli
Izložba
Carrarina ul. 4, Pula
Prozor u prošlost
26. 9. 2023. – 23. 1. 2024.

Autorica izložbe i teksta: Alka Starac
Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre
Za organizatora i izdavača: Darko Komšo
Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović
Autor postava, grafičko oblikovanje: Vjeran Juhas
Autorica fotografija i nacrta: Alka Starac
Prijevod na talijanski: Elis Barbalich-Geromella
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić
Korektura:
Irena Buršić, Giulia Codacci-Terlević, Adriana Gri Štorga, Milena Špigić, Katarina Zenzerović
Tisak: MPS Pula
Naklada: 700
Pula, 2023.