IZIDA FORTUNA - Sjedinjenje dviju božica

FORTUNA

Sa zapada pristiže Fortuna, rimska božica sreće, prevrtljiva i nepredvidljiva. Rimljani su imali nekoliko božanstava kojima su nastojali uhvatiti duh sreće; Fatum je bila kruta i nepromjenjiva sudbina, dok je Fors bio nepredvidiv slučaj koji se često štovao zajedno s Fortunom - Fors Fortuna. I Fors i Fortuna vuku korijenje iz latinske riječi ferre  što znači nositi, donositi ili podnijeti (sudbinu).

Kult u Rim uvodi Servije Tulije, posljednji etrurski kralj koji je vladao Rimom. Priča kaže da su Servije Tulije i Fortuna bili zaljubljeni. Ona je, kako bi se tajno mogla sastati s njim, bježala kroz prozor, a on joj je u znak ljubavi i zahvalnosti podignuo hram na obali rijeke Tiber.

Fortuna je imala mnoga imena poput Caelestis, Grata i Regina, a tu je još i Fortuna Brevis koja je označavala kratkotrajnu sreću ili Primigenia što znači prvorođena ili prvotna, ona nastala prije svih. No svakako najznačajnija u očima Rimljana je Fortuna Bona, donositeljica dobre sreće koju često poistovjećuju s Bonus Eventus. Njega se štovalo u doba kada je Rim još uvijek bio isključivo agrarna država pa je i on povezan

s poljoprivredom i tek u kasnijoj fazi širi svoje djelovanje na općenitije uvjete te postaje bog dobrog uspjeha. Stoga je i Fortuna Bona u početku bila agrarna božica, zadužena za plodnost zemlje i dobar usjev. No, podrijetlo božice nepoznato je.

Iako je podrijetlo pomalo nejasno, čini se kako je Fortuna prošla dug put od praiskonske i božice plodnosti zemlje do božice sreće i sudbine, ne prestajući apsorbirati utjecaje uvezenih kultova, između ostalih, i egipatsku Izidu.

Sinkretizam

Sinkretizam je pojam koji dolazi iz grčke riječi συγκρητισμός (synkretismos) što znači spajanje ili savez, a sastavljen je od dviju riječi σύν (sin): zajedno i Κρής (Kres): Krećanin, odnosno od njegovog množinskog oblika Κρῆτες (Kretes): Krećani. Pojam je prvi put upotrebio Plutarh u 1. st. kada je opisivao koaliciju svih Krećana koji su se unatoč unutrašnjim svađama i podjelama ujedinili protiv zajedničkog vanjskog neprijatelja. Danas se riječ koristi u filozofiji, lingvistici, a prije svega u povijesti religija gdje označava spajanje i sjedinjavanje različitih kultova i religioznih ideja.

Sinkretističke religije najčešće su u helenizmu, između 4. i 2. st. pr. Kr., kada orijentalni bogovi prodiru u grčku i rimsku religiju. Kako se Rimsko Carstvo širilo, pojavljuju se nova sinkretistička božanstva koja su nastala stapanjem autohtonih i rimskih bogova. U Istri, uz Izidu Fortunu, imamo i dobro zabilježen kult Jupitera Amona, na čijem se prikazu jasno mogu odrediti rimske i orijentalne ikonografske značajke.

Iznimno popularna i široko rasprostranjena je Izidina sinkretizirana forma s rimskom Fortunom. Izida Fortuna je izvrstan primjer religijskog sinkretizma, gdje se stapaju, ne samo ikonografske karakteristike, nego i moći dviju božica. No povlači se pitanje zbog kojih su razloga spajali dva, a ponekad i više božanstava u jedno?! Budući da je Fortuna čista, neuhvatljiva sreća, ali i sudbina, Izida u ovom božanskom spoju pomaže ukrotiti ju, unoseći red u kaos. Štovatelji su upravo iz tog razloga sinkretizirali božanstva, kako bi kombinacijom različitih karakteristika potencirali njihovu moć. Stoga nisu zazivali samo slijepu Fortunu, nego i mudru Izidu koja je svojim štovateljima obećavala sigurniju sudbinu.

Upravo zato božica u desnoj ruci drži kormilo ili gubernaculum, kako bi mogla upravljati srećom i sudbinom. Ono je ujedno i poveznica s božicom zaštitnicom plovidbe i mornara, za koju su smatrane i Izida i Fortuna. Blagostanje i bogatstvo koje donosi Fortuna u likovnom prikazu simbolizira cornucopia, odnosno rog obilja kojeg drži u lijevoj ruci.

Božica je odjevena u hiton, košulju bez rukava koja se rastvara u prorez te u lijepim naborima seže do poda. Preko lijevog ramena zaogrnuta je himationom, plaštem koji je svezan ispod grudi u tipičan Izidin čvor koji predstavlja splet mističnih energija. Lijepo i sofisticirano lice uokvireno je frizurom ukrašenom na izidinski način, s razdjeljkom na sredini i kosom sakupljenom u nisku punđu na zatiljku.

Kompleksna kruna krasi joj glavu i prepuna je atributa dajući božici veličanstven izgled. Izidina kruna sastoji se od lotosovog cvijeta, sunčeva diska podijeljenog na četiri dijela te kravljih rogova koji se ponekad interpretiraju i kao polumjesec. Sa stražnje strane vidljiv je i modij, recipijent za žito koji i poput roga obilja simbolizira Fortunu - donositeljicu dobrih darova i obilja.

Ovakav prikaz Izide Fortune imao je nekoliko varijanti koje se razlikuju samo po radionicama, kalupima i kvaliteti obrade. Simboli Izide i Fortune isprepleli su se u jedinstvenu ikonografiju tvoreći sinkretiziranu božicu, iznimno popularnu i raširenu diljem Carstva.

Katalog

1. Inv. br. A – 4620 Brončana figurica Izide Fortune odjevene u hiton, s rogom obilja u lijevoj ruci i kormilom u desnoj. Na glavi ima visoku Izidinu kapu koja sadrži mjesečev luk, visoki lotosov cvijet, sunčev disk podijeljen u četiri polja, a otraga je vidljiv modij. Donji dio figurice iznutra je šupalj.

Materijal/tehnika: bronca, lijevanje

Dimenzije: visina 9 cm, širina 3,8 cm, dužina 3 cm; masa 109,79 g

Nalazište: Savudrija 1929.; slučajan nalaz

Mjesto čuvanja: Augustov hram, Arheološki muzej Istre, Pula

Datacija: 1. - 3. st.