Keramička ostava iz Vele peći: fenomen deponiranja ostava u prapovijesti

Vrste ostava

Profane ostave obično se dijele u nekoliko osnovnih kategorija, a to su: radioničke ostave, ostave trgovca, osobne ostave i pljačkaški plijen/blago. Radioničke ostave i ostave trgovca teško je razlikovati, ali trgovačke se ostave u pravilu sastoje od novih predmeta namijenjenih trgovini. Radioničke ostave najčešće se vežu uz metalna razdoblja, ali mogu biti i starije, a sastoje se od sirovine za preradu te oruđa i kalupa potrebnih za izradu novih predmeta. Najstarije radioničke ostave poznate još iz vremena paleolitika, a riječ je o ostavama kamenih jezgri i odbojaka, odnosno sirovina namijenjenih daljnjoj obradi. Osobne ostave sadrže manji broj predmeta, a mogu ih činiti različiti osobni predmeti uglavnom zakopani iz sigurnosnih razloga.

Sve ostave zakopane su s namjerom da ih se jednog dana vrati osim sakralnih/votivnih ostava. Votivne ostave razlikuju se i prema mjestu deponiranja, one mogu biti jednostavno ukopane u zemlju primjerice u sklopu naselja, ali kao mjesta njihove pohrane često su odabrane posebne lokacije poput špilja, dubokih jama ili su predmeti bačeni u vodu (jezera, rijeke, močvare). Ovakve ostave ponekad se ističu posebnošću predmeta, povezanošću s konzumacijom jela i pića te specifičnim načinom na koji su predmeti položeni odnosno organizirani. Osim ritualne konzumacije uz votivne ostave ponekad se povezuje i ritualno uništavanje predmeta prije njihova deponiranja u vidu razbijanja i deformiranja predmeta ili njihova paljenja. Manje votivne ostave mogu predstavljati žrtvene darove pojedinca, dok velike ostave raznolikih predmeta vjerojatno odražavaju ritualnu praksu zajednice.

Keramičke ostave

Keramičke su ostave u stručnoj literaturi često zanemarene, kako zbog manje zanimljivog materijala koji sadrže tako i zbog problematičnosti njihova prepoznavanja odnosno razlikovanja od tzv. jama za otpad. Ovakve ostave poznate su još iz vremena eneolitika, dok se njihova brojnost, kao i brojnost ostava općenito, povećava tijekom brončanog doba. Razlikujemo keramičke ostave sastavljene od cijelih ukopanih posuda koje su često naopako okrenute i one koje sadrže namjerno razbijene posude ili tek dijelove posuda koji su u nekim slučajevima na poseban način posloženi. Ako se isključe neki od utilitarnih razloga ukapanja posuda i posude u funkciji grobnih priloga, može se pretpostaviti kako su razlozi ukapanja keramičkih posuda često simboličke prirode te su one ukopane bez namjere da se jednoga dana iskopaju. Keramičke posude često se tumače kao ostaci žrtvovanja hrane i pića odnosno ritualnih gozbi, nakon kojih je i njih kao sastavni dio rituala bilo potrebno zakopati. Ovome u prilog idu ostaci hrane i kostiju u nekim slučajevima pronađeni s deponiranim posudama.

Keramička ostava iz Vele peći

Cjelina definirana kao keramička ostava pronađena je na lokalitetu Vela peć smještenom u Veloj dragi blizu sela Vranje u sjevernoj Istri, na zapadnom podnožju Učke. U arheološkom sloju datiranom u srednje i kasno brončano doba (sredina i kraj 2. tisućljeća pr.Kr.) pronađen je manji ukop u kojem se nalazila velika koncentracija keramike, točnije 384 ulomka koji su vjerojatno u jednom trenutku položeni i odmah zakopani. Osim brojnosti nalaza na malom prostoru, ovu cjelinu posebnom čini način polaganja ulomaka prethodno razbijenih posuda koji izgledaju namjerno vodoravno posloženi jedan na drugi tako da je dno posude okrenuto prema gore. Ulomci potječu od petnaestak posuda od kojih su neke djelomično sastavljene, a riječ je o šalicama, vrčevima, zdjelama i loncima. Za pretpostaviti je kako su ovi nalazi trajno zakopani, bez namjera da se ikada otkopaju s obzirom na to da je njihova daljnja iskoristivost minimalna, što upućuje na to da je njihovo polaganje moglo imati dublje, možda simbolično značenje povezano s obredima koji su uključivali ritualnu konzumaciju jela i pića te zakapanje u obredu korištenih predmeta koji više nisu imali svjetovnu već sakralnu funkciju. Stvarni razlozi i značenje ovakvih arheoloških nalaza nikada nam neće u potpunosti biti otkriveni niti razumljivi iz današnje perspektive, ali oni ipak svjedoče o jednom obrascu ponašanja koji je vjerojatno učestaliji nego što možemo prepoznati, a odraz je duhovnog svijeta i vjerovanja tadašnjih ljudi.

BARON, J. 2012. The ritual context of pottery deposits from the Late Bronze Age settlement at Wrocław Widawa in southwestern Poland, Journal of Archaeology and Ancient History 2012/3, 1-24.

BEKIĆ, L. 2009. Jalkovec – Police, jama K 8 i ostali nalazi kulture polja sa žarama, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s. 42, 183–194.

FORENBAHER, S., RAJIĆ ŠIKANJIĆ, P., MIRACLE, P.T, 2006., Lončarija iz Vele peći kod Vranje (Istra), Histria archaeologica 37/2006, 5-46.

HARDING, A. F. 2000. European Societies in the Bronze Age. Cambridge University Press, Cambridge.

KARAVANIĆ, S., KUDELIĆ, A. 2012. Ostave keramike s lokaliteta Kalnik – Igrišće II, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu Vol. 28, No 1, Zagreb.

KAVUR, B. 2011. This is how we do it. The pottery depot from Sodolek as an external memory storage device, Beiträge zur Mittel- und Spätbronzezeit sowie zur Urnenfelderzeit am Rande der Südostalpen (Arbeitsgemeinschaft Symposium Tagung Kongress 15), C. Gutjahr, G. Tiefengraber (eds.), Verlag Marie Leidorf GmbH, Rahden, 81–88.

VINSKI-GASPARINI, K. 1973. Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar.

VINSKI-GASPARINI, K., 1983. Ostave s područja kulture polja sa žarama, PJZ IV, Sarajevo, 647–667.