Košara
Bljesak mozaika bazilike sv. Marije Formoze u Puli
Tijekom arheološkog istraživanja istočnog dijela južnoga broda bazilike sv. Marije Formoze u Puli 2016. g. pronađena su dva ulomka izvornog podnog mozaika (veći u polju broda: stilizirani prikaz listova vinove loze i manji: prikaz košare između dviju ptica močvarica). Novonađeni figuralni prikaz s košarom ističe se među ostalim znanim jednostavnijim ukrasima (geometrijski i stilizirani biljni motivi) podnih mozaika ove bazilike.
Uz baziliku biskupa Eufrazija u Poreču, bazilika sv. Marije Formoze najznačajniji je spomenik za poznavanje sakralne umjetnosti na tlu Hrvatske iz doba Justinijanove rekonkviste. Biograf Agnellus (I. pol. IX. st.) bilježi da je Maximianus rodom iz današnjeg Veštra kod Rovinja, mudro stolovao kao nadbiskup Ravenne (546.-556. g.). Justinijanov štićenik Maksimijan dovršio je predivna zdanja u Ravenni - S. Vitale i S. Apollinare in Classe, a u Puli, gdje je služio kao mladi đakon, dao je izgraditi prekrasnu baziliku sv. Marije.
Trobrodna bazilika sv. Marije Formoze s poligonalnim apsidama na istočnom začelju imala je dvije bočne, iznutra kružne, sakristije i dodirne mauzoleje križnoga tlocrta. Danas je do krova očuvana samo južna križna kapela iz koje potječe ulomak zidnog mozaika Traditio legis. Bazilika je uobičajeno bila bogato ukrašena mramorom, štukaturom, zidnim i podnim mozaicima.
Nalaz mozaika s prikazom košare
Više ulomaka višebojnog podnog mozaika već je dokumentirano pri sjevernom i srednjem brodu Sv. Marije Formoze 1902. i 1924. g. te u sjevernoj sakristiji 2004. g. Sve ove plohe urešene stiliziranim biljnim i geometrijskim motivima, ali i figuralni prikaz s košarom pripadaju istoj radionici. Sve dekoracije ovih podnih površina stilski su istovjetne ili srodne primjerima s područja izrazitog utjecaja sakralne umjetnosti Ravenne.
Ulomak s prikazom košare i dviju barskih ptica pripada širokoj ukrasnoj podnoj vrpci južnog interkolumnija i očito je bio smješten pravilno u sredinu između dvaju stupova (širina vrpce vjerojatno odgovara širini baze stupova). Ovaj ulomak bitan je za određivanje izvorne hodne površine bazilike, jer je stabilno položen direktno na temeljni zid (za razliku od ostalih koji su postupno ulegnuti).
Motiv je moguće zrcalio sličnu dekoraciju u vrpci luka između stupova, jer je pri Eufrazijani u Poreču očuvana štukatura sa srodnim prikazom (parovi ptica, košare, cornu copia). Košara s voćnim plodovima u kasnoj antici izgleda postupno zamjenjuje rog izobilja iz poganskog mita o Jupiterovu djetinjstvu. Odnosno, antički motiv para ptica s kantharosom očito je paralelno nadopunjen ranokršćanskim motivom ptica s košarom (npr. mozaik: Lin, na Ohridu u Albaniji, sarkofag: Ravenna - S. Francesco). Prikaz se također može interpretirati putem Evanđelja: kao što je izvor vode (života) simbolično izvor vjere, tako su voćni plodovi hrana za ptice nebeske (Matej 6,26,3133), tj. simbolično vjernicima duhovna hrana.
lokacija mozaika
Košara i Novi zavjet
U ranokršćanskoj umjetnosti uobičajeno je prisustvo košara u sklopu prikaza parabole o vinogradu (Ivan 15,1-8; Matej 20,1-16), poput figuralnih scena na reljefnim sarkofazima (npr. Roma-Laterano, Via Appia ili Arles ). Također, košara je dio prispodobe Kristova umnažanja kruha i ribe kod Genezaretskog jezera (Ivan 6,1-15; Matej 14,13-21). Upravo kod ovog biblijskog jezera u Izraelu (odnosno pri samostanu u Tabghi), nalazi se podni mozaik s najpoznatijim prikazom košare između dviju riba. Temu ove prispodobe s prikazima Krista i košara primjećujemo na ranokršćanskim sarkofazima (npr. Roma – Laterano, Girona - S. Felice) ili zidnim freskama najranijih skrovitih kršćanskih groblja u Rimu (npr. cubiculo S. Cecilia ili SS. Marcellino e Pietro u kombinaciji s parom ptica).
Primjeri s prikazima ptica i košara u vinogradu česti su na podnim mozaicima u Izraelu (npr. Jeruzalem Sv. Poleukt, Beth Shean, Cesarea), Jordanu (Madaba - Sv. Stjepan) ili košare s parom ptica (Golan - Kursi samostan). Uostalom, posebno naglašeni plodovi obećane zemlje su grožđe i nar (Mojsije 14,23-24). Najraskošniji prikaz košare s paunovima je iz Antiohije (ulomak danas u Worcester Art Museum, SAD).
Preuzeto iz: Garucci P. R. 1873, T. 51.
Košarica kao kapitel
Košarica je svojim oblikom poput kapitela, doduše prema legendi, bila i izvorište korintskog stila u antičkoj arhitekturi. Grčki kipar Kalimah (oko 400. g. pr. Kr.) navodno je bio nadahnut oblikom košarice obrasle akantovim lišćem, koju je zapazio na grobu djevojke u Korintu. Pri katedrali u Puli, krajem 18. st. dokumentiran je kapitel od prokoneškog mramora, isklesan u dvije zone (dolje prikaz košare, a iznad na uglovima 4 ptice). Brojni slični primjeri znani su na Mediteranu (npr. u Egiptu: Antinoopolis, u Italiji: Roma - S. Clemente, Giurdignano - S. Salvatore, Poggiardo - S. Maria). Kapitel iz Pule je izgleda rad carske klesarske radionice Konstantinopola. Po dimenzijama je vjerojatno pripadao ciboriju.
U južnom mauzoleju bazilike sv. Marije Formoze očuvani su dijelovi izvorne stucco dekoracije. Na vijencu apside prikazan je niz nasuprotnih ptica (paunovi) s križem, a u kupoli svodni lovorov vijenac. Svaki od četiri kraka svodnog vijenca izvire iz svoje košare (poput kapitela) s plodovima. Sličan motiv s košarom i lovorovim vijencem, kao zidni mozaik poznat je iz Italije (S. Maria Capua Vetere: S. Prisco - Saccelo di S. Matrona, Ravenna: S. Croce – mausoleo G. Placidiae). U Ravenni nalazimo motiv košare s pticama izveden u raznim tehnikama: stucco (Battistero Neoniano), zidni mozaik (S. Vitale), zidna slikarija (S. Apollinare in Classe).
Rubna vrpca podnog mozaika
Podna ploha mozaika u južnom brodu bazilike sv. Marije Formoze ukrašena je prikazom stiliziranih listova vinove loze, a od motiva s košarom bila je odijeljena širom rubnom vrpcom. U višebojnoj vrpci duga „S“ vitica tvori dva nasuprotna niza stiliziranih cvjetnih uzorka s trima laticama. Takav rub veoma je raširen uglavnom pri podnim mozaicima u Justinijanovim bazilikama od Bliskog istoka preko sjeverne Afrike. Trag ovog rubnog motiva prati pohod Justinijanove vojske pod vodstvom Belizara, koja je preko Tunisa prešla na Siciliju i pobjedonosno ušla u Rim, odnosno Ravennu.
Istovjetni motiv nalazimo u sakralnim zdanjima u Izraelu (npr. Qir Yat Gat, Hirbet Madras, Negev – Hura, Golan - Kursi samostan), Libiji (Sabratha), Tunisu (Cartaghe), te u Italiji (npr. Fermo, Ravenna – S. Michele in Africisco, Trento – S. Vigilio, Grado - S. Eufemia). Identični završni ures nalazi se u Puli na podnom mozaiku prezbiterija katedrale i naravno, ovako je urešena rubna vrpca podnih polja u oba bočna broda i u sjevernoj sakristiji bazilike sv. Marije Formoze.
U ranokršćanskoj umjetnosti uobičajen je prikaz (duhovna poruka) Kristovih simbola među parom odabranih božjih stvorenja. Bočno su prikazi ptica (češće paunovi – rajske ptice), jaganjci, ribe, košuta/jelen. U sredini je često Kristov monogram (Konstantinov znak pobjede, te lovorov vijenac), križ, ali i kantaros ili košara. Ulomak motiva s košarom doslovce je mozaik, dio raskošne cjeline blještavila bazilike sv. Marije Formoze. Ova dostojanstvena slika upotpunjuje bogatstvo promišljene koncepcije (uz arhitekturu građevine) umjetničkog uređenja interijera u izvedbi izrazito ugledne majstorske manufakture. Naravno, ovu veliku, jednokratnu i cjelovitu investiciju, omogućila je promišljenost i moć nadbiskupa Maksimijana - najznačajnije osobe Justinijanove politike na sjevernom Jadranu.
Katalog
1. Podni višebojni mozaik (S-16040; ulomak 168 x 132,5 cm) s prikazom košare na kojoj je naznačen najdonji, srednji i najgornji obruč. Donji dio pletenja prikazan je okomitim, a gornji nasuprotno ukošenim linijama. Pri vrhu košare smješteno je 9 okruglih plodova (nar?). S obje strane vrha košare nalazi se čuperak listova s kojih pada vrpca sa srcolikim listom. Motiv upotpunjuje par nasuprotno postavljenih ptica močvarica. Obje su dugonoge i dugovrate, a bolje je očuvana lijeva ptica s crvenim čelom (ždral?). Lijevo gore očuvan je dio rubne vrpce poda južnoga broda. Dva nasuprotna niza stiliziranih cvjetova s tri latice tvori „S“ vitica. Tesserae (mramor, vapnenac, opeka): više nijansi zelene i bijele, siva, crna, oker, crvena, ružičasto-crvena boja. Pula - bazilika sv. Marije Formoze – južni interkolumnij – VI st.
2. Kapitel (S-145; 30,5 x 43 cm) od prokoneškog mramora, ukrašen u dvije zone. Dolje je isklesana „na proboj“ košara (pletena mreža dijagonalnih troprutih traka), a iznad na uglovima izviru 4 ptice. Baza (28 cm) su dva, poput užeta izvedena obruča, a ploča abaka ukrašena je nizom stiliziranih vitica. Pula - katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije – krstionica (?) – VI. st.
LITERATURA:
CARLI, G. R. 1790. Antichità Italiche, Parte quarta, Milano. 235.
CUSCITO, G. 1979. Grado e le sue Basiliche paleocristiane, Bologna. 1-42.
FARIOLI CAMPANATI, R. 1974. Mosaici pavimentali dell’alto Adriatico e dell’Africa settentrionale in età bizantina. Antichità Altoadriatiche 5, Aquilea e l’Africa, Udine. 285-310.
FARIOLI CAMPANATI, R. 1986. La cultura artistica nelle regioni bizantine d’Italia dal VI all’XI secolo. I Bizantini in Italia, Milano.137-425.
GARUCCI, P. R. 1873. Storia del arte cristiana nei primi otto secoli della chiesa II, Prato. 1 - 136.
GNIRS, A. 1902. Die Basilica St. Maria Formosa oder de Canneto in Pola. Mitteilungen der k. k. Zentral-Kommission 28, Wien. 57-62.
KANDLER, P. 1876. Notizie storiche di Pola, Parenzo. 171-177.
MARUŠIĆ, B. 1967. Kasnoantička i bizantska Pula, Pula. 52-53.
MATEJČIĆ, I.; MUSTAČ, S. 2014. Umjetnička baština Istarske crkve : Kiparstvo od 4. do 13. stoljeća, Poreč. 98-103, 112-113, 124-126.
MIRABELLA-ROBERTI, M. 1949. Notiziario archeologico. Atti e Memorie della Società istriana di archeologia e storia Patria 53, Venezia. 262.
MIRABELLA-ROBERTI, M. 1979-1980. Indagini nel Duomo di Pola. Atti e Memorie della Società istriana di archeologia e storia Patria NS. 27-28, Trieste. 13-31.
MORASSI, A. 1924. La chiesa di Santa Maria Formosa di Canneto. Bolletino d’arte IV/I, Roma. 125.
PAVAN, G. 1990. Un dimenticato capitello del quinto secolo già nel battistero del Duomo di Pola. Atti e Memorie della Società istriana di archeologia e storia Patria N.S. 38, Trieste. 221-224.
TAVANO, S. 2001. La basilica vigiliana: mosaici e tipologia. L’Antica Basilica di San Vigilio in Trento, Trento. 413-432.
UJČIĆ, Ž. 1993. “Stucco” dekoracija južne kapele bazilike sv. Marije Formoze u Puli. Diadora 15, Zadar. 237-258.
UJČIĆ, Ž. 2005. Ranokršćanska Bazilika sv. Marije Formoze u Puli. Katalog 68, Pula. 1-56.
KOŠARA
Izložba
Carrarina ul. 4, Pula
Prozor u prošlost
21.09. - 21.11.2017.
Autor izložbe, teksta i fotografija: Željko Ujčić
Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre
Za organizatora i izdavača: Darko Komšo
Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović
Autor postava, grafičko oblikovanje: Vjeran Juhas
Konzervatorko-restauratorski zahvati (mozaik): Hrvatski restauratorski zavod
Toni Šaina, Matko Kezele, Tea Trumbić, Ivan Valušek, Andrea Knežević
Tehnički postav izložbe: Đeni Gobić-Bravar, Andrea Sardoz, Zoran Grbin, Admir Dizdarević, Milan Stanić
Prijevod na talijanski: Elis Barbalich-Geromella
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić
Korektura: Milena Špigić, Katarina Zenzerović, Adriana Gri Štorga, Đeni Gobić-Bravar
Tisak: MPS Pula
Naklada: 700
Pula, 2017.