Magna Mater

Antropomorfne figurice svojom pojavom odavno intrigiraju istraživače, a njihova prva pojava, a samim tim i početak razvoja figuralne umjetnosti javlja se još u razdoblju starijeg kamenog doba (paleolitika) kada su temeljna čovjekova vjerovanja i shvaćanja svijeta i života bila isprepletena s kultom plodnosti. Kult plodnosti sastoji se od niza vjerovanja koja prate običaji vezani za održavanje ravnoteže u prirodi, odnosno očuvanje plodnosti ljudi, biljaka i životinja. Jedan od arheoloških svjedoka čovjekovih tadašnjih vjerovanja su paleolitičke Venere, figuralni ili reljefni prikazi žena koji imaju nekoliko zajedničkih odlika, a neki znanstvenici u njima vide začetak kulta Velike Božice Majke, koji je raširen u razdoblju mlađeg kamenog doba (neolitika).

Neolitik ili mlađe kameno doba razdoblje je prapovijesti u kojem se događaju prijelomne promjene u razvoju ljudskog društva, a koje se u znanosti objedinjuju pod pojmom neolitička revolucija. Promjenom klime, koja se dogodila na prijelazu iz paleolitika u neolitik, započinje dugotrajan proces koji se nije ravnomjerno pojavljivao u svim krajevima svijeta. Novine koje su bitno odredile neolitik i ujedno ga temeljito razlikuju od prethodnih razdoblja su prije svega kultiviranje biljaka i pripitomljavanje životinja, tj. razvoj poljodjelstva i stočarstva s čime je usko povezan sjedilački način života. Treba naglasiti da stari oblici privrede, poput lova, ribolova ili skupljanja raznih plodova prirode nisu nestali, međutim, neolitički čovjek počinje planski i svjesno sudjelovati u proizvodnji hrane, stvara zalihe, a izumom lončarstva (izradom keramičkih proizvoda) razvija mogućnost pripreme i čuvanja viškova hrane.

Zajednice postaju sjedilačke što utječe na duhovni i umjetnički život ondašnjeg društva. Čovjek počinje uglavnom trajno boraviti na jednom mjestu, barem tako dugo dok ne iscrpi zemlju. Razvijaju se složenije zajednice koje se sve više okreću zemlji i onome što im ona pruža. Takav način života dovodi i do drugačijeg shvaćanja svijeta i religije.

Najčešći naziv u literaturi za žensko božanstvo koje je povezano s kultom plodnosti jest Magna Mater, tj. Velika Božica Majka koja je sama davateljica života, simbol plodnosti i blagostanja koje donosi nov način života vezan uz poljoprivredu. Budući da iz Zemlje rastu biljke te ona drži na sebi živo i neživo, ona je uporište za život. Mnogo je religija i nakon neolitika vjerovalo da je plodna Zemlja iz koje se razvija život žena koja odgaja čovječanstvo.

__________________________________________________________________

Ulaz u Pupićinu peć, preuzeto iz fotodokumentacije Arheološkog muzeja Istre

__________________________________________________________________

Neolitičke kulture obiluju brojnim simbolima i prikazima Magne Mater, a najčešće se s njima povezuju figure žena te su čest nalaz na neolitičkim nalazištima. Treba istaknuti da naziv Majka podrazumijeva činjenicu da je uvijek prikazana u trenutku poroda ili s djetetom, što nije uvijek slučaj. Postoje brojni figuralni prikazi kojima čak nije moguće jasno definirati spol, a koji se često pripisuju ženskim figurama. Značenja i funkcije figurica tumačene su na mnogo načina, a s obzirom da se pronalaze u različitim kontekstima (unutar kultnih ili stambenih objekata, ponekad odbačene u otpadnim jamama, te rijetko, u grobovima ili u ostavama) teško je odrediti njihovu točnu namjenu. Većina autora smatra kako su figure obično vezane uz određenu vrstu kulta ili rituala, a zbog svog se izgleda vežu uz kult plodnosti. Njihova funkcija i namjena mogla je biti raznolika te postoje brojne teorije; bilo da je riječ o portretima živih ljudi ili predaka, ili prilozima za zagrobni život. Određeni autori smatraju pak da je riječ o talismanima, amuletima, votivnim predmetima, pomagalima pri liječenju, zatim predmetima koji su se koristili u ceremonijama inicijacije ili pri sklapanju raznih ugovora, zatim kao predmeti koji označavaju teritorij i identitet zajednice, a nije isključeno da su neke mogle biti dječje igračke.

Što se tiče samog izgleda figura, često su malih dimenzija i jednostavne izrade, iako postoje i veći primjerci. Najčešće su izrađene od gline te su finalni proizvod bile keramičke figure, ponekad su se izrađivale i od kamena ili kosti, a vjerojatno i od nekog organskog materijala koji se nije očuvao.

Velik broj figura predstavlja shematizirani prikaz žene s blago istaknutim ženskim spolnim obilježjima, na nekima su grudi, trbuh i stražnjica prenaglašeni, dok je dio zvonolikog oblika. Tijela mogu biti prikazana naga ili s određenim detaljima, urezima i bojama koji predstavljaju odjeću i nakit. Postoji mnoštvo sličnih figura koje se razlikuju po položaju tijela, izrazima lica, materijalu, detaljima izrade i sličnom. Razlike se javljaju na udaljenijim geografskim prostorima, no treba naglasiti da se razlikuju i figure koje se pronalaze unutar iste kulture, odnosno istog prostora. Najčešće se javljaju na području današnjeg Bliskoga istoka, Anatolije i jugoistočne Europe, ali ima ih i u dijelu srednje Europe. Na određenim područjima i u određenim kulturama pojavljuju se često i u velikoj količini, dok se negdje javljaju rijetko ili nikako. To se vjerojatno može objasniti različitim običajima različitih zajednica.

Sve to dodatno otežava njihovu interpretaciju i ukazuje da su se proizvodile za različite društveno-religijske namjene koje znanstvenicima nisu još u potpunosti otkrivene.

__________________________________________________________________

Figurice iz 1. Pupićine peći, Istra i 2. Porovca, Bugarska, preuzeto iz Hulina, M. 2012., sl. 3.

__________________________________________________________________

Neolitička figurica iz Istre

U sjeveroistočnoj Istri, na zapadnim padinama planine Učke, na oko 220 m nadmorske visine smještena je Pupićina peć, špilja u kojoj su u razdoblju od 1995. do 2002. godine obavljena sustavna arheološka istraživanja. Brojni arheološki nalazi koji su pronađeni unutar kulturnih slojeva svjedoče da se u ovoj pećini život odvijao, uz prekide, od starijeg kamenog doba (točnije od kasnog gornjeg paleolitika) pa sve do srednjeg vijeka. Unutar neolitičkog sloja, u ljeto 2001. godine, arheolozima se osmjehnula sreća te je pronađena i antropomorfna plosnata figurica kojoj su sačuvane samo noge i donji dio trupa. Ona je posebno zanimljiva, jer dok su u kontinentalnoj Hrvatskoj antropomorfne neolitičke figurice dosta brojne, na našoj obali su malobrojne, a ova je za sada jedina iz Istre. Značajno je istaknuti i da se oblikom razlikuje od svih ostalih objavljenih figurica s naše obale. Naime, koljena su joj savinuta, bedra razmaknuta, a stopala razdvojena; oko bokova i bedara urezana je jednostavna trokutasta traka. Figurica je bez eksplicitnih oznaka spola, ali pretpostavka je da se radi o prikazu žene.

Prostorno i kulturno, najbliže paralele ovoj figurici trebale bi se nalaziti unutar srednje neolitičke danilske kulture na dalmatinskim nalazištima, kao i s figuricama pronađenim na području tršćanskog Krasa s obzirom da je područje Istre u razdoblju srednjeg neolitika bilo usko vezano za navedena područja.

Figurica iz Pupićine peći nema direktnih tipoloških paralela u Dalmaciji, Italiji ili u bližem susjedstvu. Djelomične analogije mogu se naći u bližoj okolici, pa se tako npr. ukras u obliku urezane trake, koji najvjerojatnije predstavlja neki odjevni predmet, javlja na području Anatolije, Grčke, Balkana i sporadično srednje Europe. Figurice iz Grčke često imaju urezani trokut na području zdjelice koji prikazuje odjeću, ili ponekad, uz dodatne ureze, oznaku ženskog spola. Budući da figurica iz Pupićine peći nema prikaza spola, može se pretpostaviti da njezina traka prikazuje odjevni predmet.

Što se tiče samog oblika figurice, najbliže analogije mogu se pronaći u antropomorfnim ili zoomorfnim kamenim figuricama iz Grčke, Makedonije, Bugarske i Turske koje se spominju kao ženske figure s raširenim bedrima ili nogama, figurice žaba ili pak stilizirane figurice M-forme koje također predstavljaju žene ili žabe. Posljednji tip, figurice M-formi, oblikom su najbliže figurici iz Pupićine peći, te su pronađene na lokalitetima Porovec, Ruse i Azmaška gomila u Bugarskoj, te Hoca Ceşme u Turskoj.

__________________________________________________________________

Crtež figurice iz Pupićine peći, preuzeto iz Hulina, M. et al. 2012., T1:10

__________________________________________________________________

Prikazuju uglavnom plosnatu figuru s razdvojenim bedrima i nogama s naznačenim stopalima, trokutastim dijelom između nogu te gornjim dijelom koji je polukružan ili trokutast. Općenito figurice žena/žaba povezuju se sa stvaranjem, rađanjem ili plodnošću, a zbog raširenog položaja nogu i bedara, smatralo se da neke od njih prikazuju žene tijekom poroda, a ne žabe. Postoje, međutim, teorije koje smatraju da su žabe imale simboličnu vezu s rađanjem ili stvaranjem života. Neke od figurica žaba/žena su od kamena, te pojedine na sebi imaju rupice na proboj, što ukazuje da je riječ o amuletima ili privjescima. Figurica iz Pupićine peći izrađena je od keramike, no oblikom je vrlo slična spomenutim kamenim figuricama koje se kronološki datiraju od posljednje četvrtine 7. tisućljeća pr. Kr. do sredine 6. tisućljeća pr. Kr., a s obzirom da je kulturni sloj iz koje dolazi figurica iz Pupićine peći datiran oko sredine 6. tisućljeća pr. Kr., navedena figurica im, osim tipološki, i kronološki odgovara.

Zaključak

Pitanja funkcije i značenja neolitičkih figurica intrigiraju znanstvenike od prvih pronalazaka do danas. Različiti konteksti u kojima su pronađene također ne olakšavaju shvaćanja njihove uloge u neolitičkim zajednicama. Da li je riječ o nekoj vrsti nakita, bez posebnog simboličnog značenja ili je riječ o predmetima koji su povezani s rađanjem ili plodnošću? Figurica iz Pupićine peći još i više intrigira zbog činjenice da nije pronađena cjelovita te je riječ o jedinom takvom nalazu pronađenom na području Istre. Pronađena je u naseobinskom kontekstu, slomljena i bačena zajedno s ostalom neolitičkom keramikom. Arheološka istraživanja potvrdila su da je špilja za vrijeme srednjeg neolitika vjerojatno služila kao privremeno boravište pastira i njihovih stada, a pored figurice, nema nikakvih dokaza da se na tom području odvijala neka duhovna sfera neolitičke zajednice. Zanimljiva je činjenica da su najbliže analogije figurici iz Pupićine peći u Bugarskoj što dokazuje da su se utjecaji i ideje u razdoblju srednjeg neolitika prenosile i na velike udaljenosti. Na području Balkana, u kontinentalnom dijelu Hrvatske, kao i u Grčkoj, figurice žena su brojne, dok se na našoj obali javljaju prilično rijetko, a ako se prihvati teorija da je riječ o predmetima koji imaju religijsko značenje, dolazi se do zaključka da se ta ista vjerovanja s istoka nisu toliko jako ukorijenila uz samu istočnu obalu Jadrana. U svakom slučaju figurica iz Pupićine peći jedinstven je nalaz koji obogaćuje ostavštinu neolitičkih zajednica na području Istre.

__________________________________________________________________

Katalog

Keramička figurica
Nalazište: Pupićina peć
Datacija: srednji neolitik (sredina 6. tisućljeća pr. Kr.)
Mjesto čuvanja: Arheološki muzej Istre, Pula, Inv. broj: P-47390
Materijal: keramika
Dimenzije: dužina: 2,87 cm, širina: 3,14 cm, debljina: 1,18 cm
Ceramic

__________________________________________________________________

Literatura

Bailey, D. W. 2004. Prehistoric figurines. Representation and Corporeality in the Neolithic, New York.

Facchini, F. et al. 2004. Religioznost u pretpovijesti, Zagreb.
Karavanić, I., Čondić, N. 2018. Religije kamenog doba, Katalozi i monografije 31, Zadar.

Hansen, S. 2001. Neolithic sculpture. Some remarks on an old problem, The Archaeology of Cult and Religion, P. F. Biehl, F. Bertemes, H. Meller (eds.), Archaeolingua, Budapest, 39-52.

Hansen, S. 2007. Bilder vom Menschen der Steinzeit. Untersuchungen zur anthropomorphen Plastik der Jungsteinzeit und Kupferzeit in Südosteuropa. Archäologie in Eurasien 20, Mainz.

Hulina, M. et al. 2012. Prapovijesna keramika iz unutrašnjeg dijela Pupićine peći (iskopavanje 2001. godine), Histria archaeologica 42/2012, Pula, 137-184.
Hulina, M. 2012. Neolitička keramička figurica iz Pupićine peći, Tabula 10/2012, 39-49.

Miracle, P., Forenbaher, S. 2006. Prehistoric Herders of Northern Istria, The Archaeology of Pupićina Cave Vol. 1 / Pretpovijesni stočari sjeverne Istre, arheologija Pupićine peći, sv. 1. Monografije i katalozi 14, Pula.

Težak-Gregl, T. 1983./1984. Neolitička i eneolitička antropomorfna plastika iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s. No. XVI-XVII, Zagreb, 15-48.

Težak–Gregl, T. 1998. Neolitik i eneolitik, Prapovijest (S. Dimitrijević, T. Težak-Gregl, N. Majnarić-Pandžić), Zagreb.

__________________________________________________________________

MAGNA MATER

Izložba

Carrarina ul. 4, Pula

Prozor u prošlost
15. 9. 2020. – 26. 1. 2021.

Autorica izložbe i teksta:
Maja Čuka

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre

Za organizatora i izdavača: Darko Komšo

Uredništvo:
Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović

Autor postava, grafičko oblikovanje:
Vjeran Juhas

Autorica fotografija:
Tanja Draškić Savić

Koordinatorica izložbe:
Monika Petrović

Prijevod na talijanski:
Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski:
Neven Ferenčić

Korektura:
Irena Buršić, Adriana Gri Štorga, Milena Špigić,
Katarina Zenzerović

Lektura talijanskog:
Sarah Zancovich

Tisak: MPS Pula

Naklada: 500

Pula, 2020.