Nalazi koštanih šila i igli s lokaliteta Sveti Mihovil kod Bala. Priča o izradi kožne odjeće i prvih prapovijesnih tkanina

Nalazi koštanih šila i igli na području Svetog Mihovila kod Bala

Tijekom istraživanja 2006. i 2007. godine na brončanodobnom gradinskom nalazištu Sveti Mihovil u blizini Bala (sl. 1) otkriveno je nekoliko koštanih ulomaka koji pripadaju različitim dijelovima šila ili igli.

Koštana šila i igle

Igle i šila s lokaliteta Sveti Mihovil očuvani su u manjim dijelovima (T. 1, sl. 1-3). Koštani materijal u prapovijesnom razdoblju, ali i kasnijim razdobljima, bio je vrlo zahvalan i pogodan materijal za izradu različitih alatki i ukrasa. Po svojim karakteristikama koštane su izrađevine bile čvršće i izdržljivije od rukotvorina od drvene građe, te su se s malo truda mogle bolje oblikovati prema želji majstora i lako se postizala glatkoća površine, što je bilo posebno važno kod izrade pojedinih vrsta predmeta kao što su ubadala ili šila i igle. Šila i igle na istarskom poluotoku u upotrebi su od paleolitičkog, mezolitičkog, neolitičkog i eneolitičkog razdoblja pa sve do kraja brončanog doba. Na etnološkoj razini proizvodnja i korištenje koštanih alatki na području Istre zabilježeni su do kraja prošloga stoljeća. Kada govorimo o koštanom oruđu – šilu, to je alatka koja je služila za probijanje srednje tvrde i mekše kože, tj. za pripremu za šivanje, odnosno za izradu odjeće. Igle su u osnovi slične šilima, od kojih se razlikuju većim stupnjem obrade i uglačanosti, kao i nekim morfološkim odlikama. Nemaju ostavljen zglob ili proširenje na proksimalnom dijelu, što nam govori kako im je namjena da u cijelosti prolaze kroz materijal. Uzimajući u obzir visok stupanj uglačanosti i način obrade, sasvim je jasno da se ovdje radi o iglama. Njihovi tanki i oštri vrhovi govore da su se ovi predmeti mogli koristiti samo pri radu s prethodno pripremanom kožom, a vjerojatno i za šivanje nekih laganijih materijala. O kakvim je materijalima riječ, ne možemo točno tvrditi jer nema izravnih dokaza, ali se vjerojatno radi o nekim vrstama tkanina izrađenih od niti biljnoga porijekla.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Obrada kože i tehnike bušenja kože te šivanje kožne odjeće u paleolitičkom, neolitičkom i eneolitičkom razdoblju te u brončanom dobu

Upotreba i prerada životinjske kože ubraja se među najstarije ljudske djelatnosti, a započela je još u paleolitičkom razdoblju. Uz prikupljanje hrane, prva briga naših paleolitičkih predaka bila je zaštititi svoje tijelo od vanjskih utjecaja (hladnoće, kiše, snijega i slično). Za to su se koristile sirove životinjske kože. Najstarijim postupcima štavljenja smatraju se dimljenje i obrada kože mastima i moždinama ubijenih životinja. Priprema kože započinje s uklanjanjem nečistoća, dlaka i mesa. Kako sirova koža s vremenom postaje kruta i lomljiva, ljudi su razvili razne metode obrade. Močenjem i ispiranjem koži se vraća količina vode koju je imala prije konzerviranja. S kože se dodatno uklanjaju ostatci dlaka s korijenom, epiderma i bjelančevine koje smetaju pri štavljenju (sl. 2). Proces štavljenja kože traje obično od deset do dvanaest sati, a točno vrijeme ovisi o vrsti štavila i tehnološkom procesu štavljenja. Prirodni materijali koji se još koriste za štavljenje kože su kora i drvena masa nekih vrsta drveta poput hrasta, jelke ili smreke. Nakon štavljenja kožnih dijelova započinje proces sušenja. Nakon sušenja rubni dijelovi kože koja se koristila za izradu odjeće bušili su se manjim koštanim šilom i šivali pomoću koštanih igli s kožnim ili biljnim vlaknima ili nitima. Zadnja faza radova na odjeći jest prišivanje ili tehnika spajanja šavova prerezanih ili odvojenih dijelova kože. Nakon toga slijedi prišivanje kožnih ukrasa na samu odjeću. Iz ovih je djelatnosti razvijen zanat, a kasnije i industrijska grana - kožarstvo. Prva odjeća na svijetu pojavljuje se u razdoblju od 500 000 do 100 000 g. pr. Kr. Arheološki nalazi iz mlađeg paleolitičkog razdoblja, od 40 000 g. pr. Kr. do 10 000 pr. Kr., ukazuju na gore navedene postupke obrade i štavljenja kože te šivanja i izrade kožne odjeće (sl. 8a). Na temelju nalaza koštanih šila i igli možemo pretpostavljati da su zajednice gornjopaleolitičkog i ranoneolitičkog razdoblja u Istri koristile slične tehnike izrade kožne odjeće.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Tehnike izrade niti te tkanja ili šivanja prvih prapovijesnih tkanina

Izrada niti od biljnih vlakana ili životinjskih dlaka ima svoje početke u razdoblju gornjeg paleolitika i mezolitika, kada su se za potrebe šivanja kože ili kožne odjeće upotrebljavala usukana biljna vlakna. U mezolitičkom, predneolitičkom, neolitičkom, eneolitičkom i brončanodobnom razdoblju Bliskog istoka i grčkog poluotoka (8000 - 5000 g. prije naše sadašnjosti) prapovijesne su zajednice uglavnom koristile sirovine biljnog porijekla za izrađivanje niti: od lana (Linum usitatissimum), rogožine (močvarna trava), vlakna hrasta, lipe, vrbe; što je vidljivo na očuvanim uzorcima tekstila. U mezolitiku i neolitiku niti konoplje (Cannabis sativa) koristile su se i za izradu užadi. Najstariji otkriveni komad platna izrađen od vlakana konoplje pronađen je u Çatal Hüyüku (Turska) i datira se oko 10 000 godina prije naše sadašnjosti. U Egiptu nalazimo tekstil izrađen od biljnih niti, star oko 7000 godina. Radi se o nalazima prostirki, spiralnih košara i primitivnih tkanina (sl. 3-5), a najstarija pronađena užad s tog područja nekoliko je stoljeća mlađa. Na području Alpa početak korištenja lana i rogožine datira se oko 4000 do 3000 g. pr. naše sadašnjosti. U neolitičkom razdoblju najstarije pasmine ovaca (Ovis aries) nisu imale vunu već kratke dlake koje su bile slične jelenskim, tako da se u klasičnom smislu ovčja vuna po prvi put pojavljuje na području Europe tek na kraju kasnoga neolitika, te eneolitika i brončanog doba, dok je na području Bliskog istoka i Male Azije pojava korištenja ovčje vune zabilježena u neolitičkom razdoblju. Najstariji nalaz korištenja tekstila od ovčje vune s područja Europe ostatak je tkanine iz Clairvaux-les-Lacsa u Švicarskoj, a datira iz 2900. g. pr. Kr., te iz Wiepenkathena u sjevernoj Njemačkoj gdje se tekstil datira u 2400 g. pr. Kr. Osim vune, u kasnijem željeznom dobu na pojedinim područjima Europe za tkanje su se koristile duge niti konjske grive, dok su se pri kraju brončanog i početkom željeznog doba koristile i dlake divljeg zeca te drugih divljih životinja.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Prerada konoplje i lana u vlakna

Proces prerade konoplje i lana u vlakno sastoji se od nekoliko uzastopnih radnji; nakon močenja i sušenja stabljike konoplje i lana najprije se razvezuju iz snopova i slažu prije nego što budu fizički obrađene. Nakon toga, pomoću tehnika tučenja i grebanja odvijao se postupak odvajanja sitne niti ili vlakana od drvenastog dijela stabljike. U daljnjim radovima, češljanjem se odvajaju duga vlakna (kudelja) od kratkoga vlakna (kučina). Tako kratka vlakna, u prapovijesnim razdobljima, služila su za izradu užeta, dok su duža bila upotrebljavana za izradu niti. Ta se vlakna iskorištavaju kod pletenja niti koje su se koristile za šivanje kožne i tekstilne odjeće. Daljnjim postupkom vlakna se slažu i predu te namotavaju na izrađene preslice (sl. 3), odnosno u neolitičkom i eneolitičkom razdoblju na glinena vretena, kakva su pronađena u Grčkoj (Prodromosu, Otzakiju, Serviji, Achilleionu, Soufli Magouli, Elateji, Nea Nikomedeiji i Sesklu) te na području Albanije (Vastëmi I i Dunavec I). Kod pripreme vlakna u pređu, niti vlakna bila su prebačena preko kuke, dok je vreteno bilo slobodno obješeno na nit pređe. Postupak dobivanja pređe izvodio se tako da su jednom rukom ravnomjerno bila izvlačena vlakna iz privjesa, dok se drugom rukom vrtila nit pređe i to tako da se tom prilikom uteg okreće, a vlakna se istežu i čvrsto utkaju u pređu (sl. 3). Za učinkovito predenje niti potrebna su bila idealna vretena s ravnim ili kosim perforiranim ili cjevastim otvorom promjera do 1 cm. Vretena sa slabo izrađenim centriranim otvorom bila su neupotrebljiva. Kod interpretacije vretena važna je težina i njegov promjer. Težina vretena ukazuje na vrstu predenja, jer je za predenje dugih niti vlakana potrebna težina do 150 g, dok su za kraće niti potrebna vretena od 8 do 33 g. Vjerujemo da su prapovijesne zajednice u Istri koristile tehnike izrade niti od biljnih vlakana kao i vertikalne razboje za tkanje tekstila. O tome nam govore i utezi iz brončanodobnog i željeznodobnog razdoblja, neukrašeni i ukrašeni keramički i koštani pršljenovi koji su imali ulogu utega na preslicama, utezi za tkalačke stanove, kalemovi za namatanje niti i slično.

__________________________________________________________________

Obrada i tehnike izrade prapovijesne tkanine

Tekstilna odjeća izrađena od biljnih niti, kao i kasnije izrađene tkanine od vune, razvila se iz tehnika ručnog pletenja košara koje su potvrđene u razdoblju ranoga neolitika Bliskog istoka, grčkog Peloponeza (Franchthi oko 6000 g. pr. naše sadašnjosti) i Trakije (Sitagori). Za izradu odjeće koristile su se neke tehnike pletenja poput pletenja bez čvorova, mreže s čvorovima, tehnike spiralnih stukova i pletenja, itd. (sl. 6). Pripitomljavanje ovaca i koza dovelo je do izuma tkanja, ali tek kada je runo tih životinja postalo pogodno za predenje i tkanje. Nakon toga odjeća od vune postupno je zamijenila odjeću od kože ili krzna. Tako je iz kasnijih faza europskog neolitika poznato nekoliko različitih oblika vertikalnih razboja za vertikalno tkanje tkanine. Osnova tih razboja razapeta je između dvaju okomitih stupova. Kod ovih razboja jako je važna upotreba utega koji omogućavaju primjerenu zategnutost tkane osnove. Postupak tkanja sastojao se od tri vrste niti koje su bile povezane u jednu osnovnu cjelinu - pređu. Dvije osnovne niti bile su pričvršćene ili fiksirane, dok se je treća nit ručno provlačila sa sovjelom kroz njih (sl. 7). Ovakav način izrade tkanina još je uvijek prisutan kod nekih nomadskih naroda Bliskog istoka. Tekstilna odjeća izrađena od biljnih niti, kao i kasnije izrađene tkanine od vune, bile su ukrašene različitim motivima, dok iz razdoblja kasnoga neolitika potječu i ukrasni motivi koji se mogu vidjeti na keramičkim posudama pojedinih kasnoneolitičkih kultura. Površina tekstilne odjeće bila je bojana s prirodnim bojama dobivenim iz različitih biljaka. Ukrašavanje tkanine s ukrasnim različitim motivima izvođeno je tehnikom otiskivanja ili pečatiranja uz pomoć keramičkih pintadera koje su otkrivene na više istarskih lokaliteta (Gromače – Brijuni, Laganiši).

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Izgled odjeće paleolitičkog, mezolitičkog, neolitičkog, eneolitičkog i brončanodobnog čovjeka

Odjeća paleolitičkog, mezolitičkog, neolitičkog, eneolitičkog i brončanodobnog muškarca i žene može se predočiti na temelju otkrivenih i očuvanih arheoloških nalaza tj. predmeta koštane industrije (igle i šila), vidljivih stiliziranih prikaza frizure, tekstilnih izrađevina i nakita na antropomorfnoj figuralnoj plastici, te otkrivenih ostataka odjeće na nalazu tzv. ledenog čovjeka Ötzija. Drugi arheološki nalazi odjeće potječu iz razdoblja brončanog doba u sjevernoj Europi, iz pogrebnih ukopa u hrastovim deblima ili sanducima, gdje su zbog velike vlage ostali sačuvani dijelovi odjeće, te nalazi tkanina iz pogrebnih ukopa Verruchio u sjevernoj Italiji (vilanovska kultura, željezno doba) i u rudnicima soli u Austriji (Hallstatt). Ti nalazi ukazuju na izgled i razvoj tkane odjeće kroz duže razdoblje od nekoliko tisućljeća, gdje dolazi do promjene materijala za izradu odjeće, od neolitičkih tehnika upotrebe biljnih vlakana pa do pojave prve odjeće izrađene od vunenih niti tijekom željeznog doba.

Rezultati istraživanja tzv. ledenog čovjeka Ötzija i ostataka njegove odjeće, te nalazi dijelova tkanina na različitim područjima Švicarske, Danske, sjeverne Italije, Austrije te Bosne i Hercegovine (Pustopolje - Kupres) (od kasnog neolitika do brončanog doba) dali su potpuniju sliku o načinu života i odjeći u kasnoneolitičkom i eneolitičkom razdoblju. Tako je obuća i odjeća ledenog čovjeka Ötzija bila primjerena za hladnije odnosno zimske uvjete (sl. 8b). Ona se uglavnom sastojala od odjeće izrađene od tkanina ispletenih od biljnih niti (višenitno pletivo), zatim od prekrivača izrađenog od prepletene trave, ogrtača od kože, kožnih hlača i obuće; mokasina tj. sandala izrađenih od prepletenih biljnih vlakana. Izgled odjeće prikladne za toplije vremenske uvjete može se pretpostaviti na temelju nalaza dijelova tkanina u grobnim ukopima na različitim područjima Švicarske, Danske, sjeverne Italije, Austrije te Bosne i Hercegovine (Pustopolje-Kupres) kao i na temelju grobnih ukopa iz predkeramičkog neolitika na području Anatolije, u Çatal Hüyüku, gdje je većina umrlih pokopana odjevena u potpuno ili djelomično tekstilnu odjeću. Mušku odjeću čine pojasevi od kože, hlače-dokoljenice i plašt-tunika (višenitno pletivo), dok su žene nosile odjeću sastavljenu od suknji različitih dimenzija i oblika (višenitno pletivo), pojasa i plašta (sl. 9). Možemo reći da su istarske neolitičke, eneolitičke i brončanodobne zajednice koristile slične načine pletenja i tkanja odjeće te su nosile slične tipove odjeće za zimsko i ljetno razdoblje.

Još jedan važan element koji djelomično pomaže u rekonstrukciji neolitičke, eneolitičke i brončanodobne odjeće jesu nalazi antropomorfne figuralne plastike koja pripada ranoneolitičkoj kulturi linearno-trakaste keramike (5500 - 4900 g. pr. Kr.) s područja Mađarske (Bicske, Sé) i Njemačke (Nerkewitz, Ostheim i Eilsleben), srednjoneolitičkoj Lengyel kulturi (4900 - 4300 g. pr. Kr.) na području Austrije (Falkenstein), kasnoneolitičkoj vinčanskoj kulturi (4500 - 4300 g. pr. Kr., Vinča, Kosovska Mitrovica) i fazi eneolitičke kulture Ljubljanskog barja (Ig II) u Sloveniji. Može se reći da takvo bogatstvo oblika i ukrasa ne odražava samo maštu i predodžbu različitih autora figuralne plastike, već se kroz njih uočava dio svakodnevnice u neolitičkoj i eneolitičkoj društvenoj zajednici. No, prilikom tumačenja moramo biti oprezni, jer na svim antropomorfnim figuricama utvrđeni dekorativni elementi ne predstavljaju samo odjeću ili uzorak tkanine, nakita (ogrlice ili medaljona) ili frizure, već to mogu biti oznake tetovaže ili geometrijskog kulta plodnosti i kozmološkog svijeta.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Zaključak

Na temelju arheoloških nalaza kao i još sačuvanih tradicionalnih tehnika pletenja duž cijele Europe, Bliskog istoka, Afrike i Latinske Amerike, vjerujemo da su istarske gornjopaleolitičke, neolitičke, eneolitičke i brončanodobne zajednice koristile slične načine izrade kožne odjeće kao i tehnike pletenja i tkanja odjeće od biljnih niti. Njihova odjeća bila je slična dokumentiranim tipovima odjeće na različitim područjima Europe za zimsko i ljetno razdoblje.

__________________________________________________________________

Katalog

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Literatura

BARBER, E. J. W. 1991. Prehistoric Textiles. The Development of Cloth in the Neolithic and Bronze Age, Princeton.

BAZZANELLA, M. 1998. La tessitura nel Neolitico, Settemila anni fa il primo pane, Ambienti e culture delle società neolitiche, Udine, 193-204.

BAZZANELLA, M., MAYR, A., RAST-EICHER, A. 2003. I telai preistorici tra Neolitico ed età del Bronzo, Museo Civico di Riva del Garda-La Rocca, 24 maggio-19 ottobre 2003, Trento, 87-97.

BENDER JØRGESEN, L., GRÖMER, K. 2012. The Archaeology of Textiles - Recent advances and new methods, Portal - Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda, 3, 45-68.

BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ, K. 1993. Clay seals of Caput Adriae, Poročilo o raziskovanju paleolita, neolita in eneolita v Sloveniji XXI, Ljubljana, 7-15.

CODACCI-TERLEVIĆ, G. et al. 2012. Od pintadere do prehrane, Putovanje kroz prošlost s Edukacijskim odjelom AMI-ja, Katalozi Edukacijskog odjela 10, Arheološki muzej Istre, Pula.

CYBULSKA, M., MAIK, J. 2007. Archaeological Textiles - A Need for New Methods of Analysis and Reconstruction, Fibres & Textiles in Eastern Europe 18.3, 185-189.

DEMOULE, J. P., PERLÈS, C., 1993. The Greek Neolithic, A New Review, Journal of World Prehistory, Vol. 7. N. 4, 355-416.

GIMBUTAS, M. 1989. The Goddesses and Gods of Old Europe 6.500-3.500 BC, Myths and Cult Images, London.

GRÖMER, K. 2016. The Art of Prehistoric Textile Making, The development of craft traditions and clothing in Central Europe, Veröffentlinchungen der Prähistorichen Abteilung 5, Natural History Museum, Wien.

KORKUTI, M. 1995. Neolithikum und Chalkolithikum in Albanien, Heidelberger Akademie der Wissenschaften, Internationale Interakademische Kommission für die Erforschung der Vorgeschichte des Balkans, Monographien Bd. IV, Mainz.

MARIĆ-BAKOVIĆ, M., CAR, G. 2014. Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih analiza na tekstilnome plaštu iz prapovijesnog zemljanog tumula br. 16, Pustopolje, Kupres, Cleuna, God. I, br. 1, časopis Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno, 30-47.

MEDARD, F. 2003. La produzione di filo nei siti lacustri del Neolitico, Museo Civico di Riva del Garda-La Rocca, 24 maggio - 19 ottobre 2003, Trento, 79-86.

MELLART, J. 1975. The Neolithic of the Near East, London.
PERLÈS, C. 2001. The early Neolithic in Greece, The first farming communities in Europe, Cambridge.

ROTTOLI, M. 2003. Il lino, Textiles, intrecci e tessuti dalla preistoria europea, Museo Civico di Riva del Garda-La Rocca, 24 maggio-19 ottobre 2003, Trento, 65-71.

YAKAR, J. 1994. Prehistoric Anatolia, The Neolithic Transformation and the Early Chalcolithic Period – Monograph Series 9/9a, Tel Aviv.

ZLATUNIĆ, R. (2002) 2004. Arheološka interpretacija i rekonstrukcija načina života u neolitičkom razdoblju Istre, Histria archaeologica 33, Pula, 84-85, 90-94.

ZOHARY, D., HOPF, M. 1994. Domestication of the Plants in the Old World, Oxford.

__________________________________________________________________

Nalazi koštanih šila i igli s lokaliteta Sveti Mihovil kod Bala : priča o izradi kožne odjeće i prvih prapovijesnih tkanina

Izložba
Carrarina ul. 4, Pula
Prozor u prošlost
27. 7. – 26. 10. 2021.

Autor izložbe i teksta:
Romuald Zlatunić

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre

Za organizatora i izdavača: Darko Komšo

Uredništvo:
Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Irena Buršić

Autor postava, grafičko oblikovanje :
Vjeran Juhas

Koordinatorica izložbe:
Monika Petrović

Autor fotografija:
Romuald Zlatunić

Crteži:
Romuald Zlatunić

Prijevod na talijanski:
Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski:
Neven Ferenčić

Korektura:
Irena Buršić, Giulia Codacci-Terlević,
Adriana Gri Štorga, Milena Špigić

Tisak: MPS Pula

Naklada: 500

 Pula, 2021.