Riba: dva motiva ribe starokršćanske Pule
Uvod
Bazilika sv. Marije Formoze u Puli izgrađena je u doba Istranina Maksimijana,
nadbiskupa Ravenne (546.-556.). Na raznobojnim podnim mozaicima oslikavale
su se kršćanske teme, ali predstavljene jednostavnim, stiliziranim geometrijskim
motivima.
Na mozaiku se mogao osjetiti mistični ambijent primorskog Mediterana.
Tako su vjernici ponizno, korakom pristupali simboličnom Kristovu vinogradu te
prikazu mora gdje se ocrtavao i motiv ribe.
Simbolika ranokršćanske ribe
Motiv ribe jedan je od najstarijih i najpoznatijih simbola iz ranokršćanskog doba. Značenje kršćanskog pojma ribe naglašeno je u patrističkoj latinskoj i grčkoj literaturi. Tertulijan (oko 160. – oko 240.) smatra da su kršćani ribe, poput Krista rođeni u vodi. Riba simbolizira Krista, ali i vjernika spašenog krštenjem. Klement Aleksandrijski (oko
150. – 215.) preporuča kršćanima simbol ribe na pečatnom prstenju.Njegov učenik Origen (185. – 253.) naglašava da je riba znak Krista.
Aurelije Augustin (354. – 430.) smatra da je iskren vjernik nalik dobroj ribi i potvrđuje da riba označuje Krista. Naime, prenosi mistični akrostih pripisan sibilskoj proročici u kojem je simbolički
pojam ribe (grč. ἰχθύς: ikhthys) akronim riječi Isus (Ιησούς) Krist (Χριστός) Božji sin (Θεού υιός) Spasitelj (Σωτήρ). Stoga je simbol ribe u starokršćanskom kriptojeziku ideogram koji predstavlja Krista.
U Novom zavjetu naglašeno je simboličko značenje ribe. Isus nakon čudesnog
ribolova poziva braću ribare Šimuna (Petra) i Andriju u misiju kao "ribare ljudi" (Mk 1,17-18). Znak apostolske službe Petrovih nasljednika kao biskupa Rima je tzv. ribarov prsten (anulus piscatoris). Kristološko-euharistijsko značenje ribe u Evanđeljima naglašeno je kod čudesnog umnožavanja kruha i ribe (Mt 14,15-21; Iv 6,4-44), te kada uskrsli Krist s učenicima blaguje ribu (Lk 24,36-42)
__________________________________________________________________
Riba u ranokršćanskoj umjetnosti
Riba je kao simbolički motiv ranokršćanske umjetnosti bila tajni znak (kriptogram) kršćanske zajednice. Prikaze ribe iz kriptokršćanskog doba nalazimo pri rimskim grobljima (3. st.). Na nadgrobnoj steli iz Rima naslov je ΙΧΘΥΣ ΖΩΝΤΩΝ ("riba života") s prikazom para riba i sidra. Iz katakombi Sv. Sebastijana epitaf je s prikazom riba i sidra, a iz Priscilinih katakombi prikaz ribe iza imena pokojnika objašnjava se kao: Alexander in [Christo]. U Kalistovim katakombama natpis je s cjelovitim objašnjenjem akronima ΙΧΘΥΣ, te freska s motivom ribe i košaricom kruha.
Na podnom mozaiku dvorane antičke gradske stambene kuće u Poreču gdje se okupljala kršćanska zajednica (domus ecclesiae) nalazi se naturalistički prikaz ribe (4. st.) uz umetnute stupiće oltara. Na podnom mozaiku akvilejske bazilike prikazana je scena ribarenja s raskošnom morskom faunom i starozavjetna prispodoba o Joni (4. st.). Slični brojni naturalistički prikazi šarolikog morskoga svijeta u antičkim vilama predstavljaju prvenstveno osvježenje životnog prostora, ali su ujedno pogodni za naglašavanja značenja ribe u teološkom smislu. Ovaj kršćanski simbol prikazuje se i u vremenima nakon carskih proglasa, kada se moglo slobodno propovijedati kršćanstvo.
Riblji svijet prikazan je npr. na podnim mozaicima sakralnih kompleksa u Trevisu (4. st.), Parmi (4. st.), Amfilopolisu, Herakleji Linkestis, Stobima, Nikopolju (5. st.). Uz sami oltar svetišta u Tabghi na Galilejskom jezeru prikaz je dviju riba i košare s kruhom (5./6. st.), te riba u tuniskoj Kelibiji (baptisterij, 6. st.). U Ravenni je prikaz riba na podnom mozaiku (S. Severo, 6. st.) i naročito zanimljiv reljef na ambonima (katedrala, II. pol. 6. st.), s prikazom simboličnih životinja poredanih u redove (gore janjad, zatim rajske ptice i jeleni, a najdonje ribe).
__________________________________________________________________
__________________________________________________________________
Riba i more u bazilici sv. Marije Formoze
A. Gnirs 1902. g. donosi crtež dijela podnog mozaika iz središnjeg broda bazilike sv. Marije Formoze od kojeg je preostao dio prikaza ribe. Motiv triju beskrajno prepletenih vrpci tvore naizmjenično veće i manje kružne medaljone, a u međuprostorima je prikaz ribe i stiliziranih vegetabilnih motiva. Slične isprepletene kompozicije nađene su u Solinu (sj. bazilika i Kapljuč, 5. st.), Puli (Katedrala, 6. st.), Ravenni (S. Appolinare in Classe, 6. st.), a s prikazima riba u Vrsaru (4. st.), Poreču (Eufrazijeva bazilika,
6. st), te u Casarnellu (S. Maria della Croce, 6. st.).
Simbol ribe može se posredno očitati i na mozaiku bočnoga broda bazilike sv. Marije Formoze, gdje je jedno polje ispunjeno mrežom od nizova manjih lukova. Ovaj antički geometrijski motiv preklopljenih uzoraka kao npr. perja (rajske ptice) pauna (opus pavonaceum), zbog izgleda poput ljuske (squama) u kontekstu ranokršćanske simbolike može predstavljati i prikaz ljuskaste površine ribe. Motiv je zastupljen u ranokršćanskoj umjetnosti, npr. ploča u katakombama Rima (S. Agnesa, 4. st.), te pri oltarima s konfesijom za ispovijedanje vjere (fenestella confesionis) kao dekorativna tranzena za mističnu komunikaciju s relikvijama martira i svetaca npr. Rim (S. Alessandro), Milano, (S. Ambrogio) iz 5. st. Isti je ukras oltarnih ograda (pune ploče ili tranzene) npr. Ravenna (S. Agata Maggiore, 6. st.), Salona (Marusinac, Kapljuč), Galovac (Crkvina 6. st.) ili prozorskih tranzena, npr. Pula (katedrala, 5. st.), Omišalj na Krku (Mirine, 5./6. st.). Sličan motiv prikazan je na mozaicima npr. Pula (Sv. Toma, 4/5 st.), Ližnjan (Kuje, 5. st.), Muline na Ugljanu (memorija, 4./5. st.), Salona (Kapljuč, 5. st.), Grado (Piazza della Corte, 4/5 st.), Jesolo (S. Giovanni Evangelista, 6 st.), Poreč (memorija, 6. st.), Herakleja Linkestis (baptisterij, 5. st.), Ohrid (Lin, 5/6. st.), Casarnello (S. Maria della Croce, 6. st.)
Na podnom mozaiku sj. broda bazilike sv. Marije Formoze može se očitati stilizirani prikaz mora (opet ljuskavo i ljeskavo) kao valoviti geometrijski motiv nanizanih nasuprotih "pelti" (grčki štit u obliku polumjeseca). Ponavljanje ujednačenog valovitog motiva stvara aluziju morske površine, tj. valovitog traga što ga ostavlja umirujuće gibanje mora na pješčanim obalama. Helenistički motiv pelte, razvio se naročito kao likovni izraz u antičkim vilama Italije, zapadnih provincija i sjeverne Afrike, te zatim u kršćanskim crkvama. Ovaj valoviti motiv dojmljiv je na podnim mozaicima npr. u mjestu Grado (S. Eufemia, 6. st.), Poreč (memorija, 6 st.), Salona (Kapljuč, kraj 4. st. i konsignatorij, 5 st.), Ravenna (Teodorikova palača, 6. st.), Forli (Meldola,
6. st), Jesolo (S. Giovanni Evangelista, 6 st.), Trento (S. Vigilio, 6. st.).
__________________________________________________________________
__________________________________________________________________
__________________________________________________________________
Sl. 9 Bazilika sv. Marije Formoze, bočni brod - idejna rekonstrukcija podnog mozaika. | Sl. 10 Bazilika sv. Marije Formoze, sjeverni brod - crtež podnog mozaika (Gnirs 1902). |
---|
Ploča s prikazom ribe
Prilikom iskopa 1882. g. nasuprot crkve sv. Franje u Puli pronađen je dio ploče s reljefom ribe i dio pilastra s natpisom o dedikaciji bazilike (5. st.). Ploča i pilastar možda su pripadali istoj oltarnoj ogradi neke obližnje crkve. Naime, u franjevačkom samostanu (kapela sv. Ivana) nalazi se antički mozaik s naknadno umetnutim križem, što ukazuje na hipotetični oratorij ranokršćanske zajednice. Možda je na kamenoj ploči izvorno bilo prikazano jato riba (ribnjak) kao na plutejima (4./5. st.) bazilike na Crkvini (Bugojno). Pluteji su većinom ukrašeni kršćanskom simboličkom porukom na jednoj strani (prema vjernicima), a naša ploča s reljefom ribe na drugoj strani ima prikaz križa u kružnom medaljonu. Krug predstavlja nepobjedivi solarni aspekt (Sol Invictus) Kristove božanske osobe. Kružnica s valovnicom oko križa ujedno predstavlja lovorov pobjednički vijenac (corona triumphalis) slaveći Krista. Izgleda da je reljefe na obje strane klesao isti majstor. Možda je antička ploča s poganskim prikazom ribe dodatno kristijanizirana križem. Moguće da je reljef ribe iz kriptokršćanskog razdoblja, te je naknadno dodan križ. Kada cjelovita ploča više nije bila u sakralnoj funkciji motiv ribe je izdvojen, a ulomak iskorišten kao "ribarska" dekoracija.
• • •
Motiv ribe nalazi se i na kasnoantičkim uporabnim predmetima (uljanice, posude, žlice) te nakitu (prstenje, geme) premda ne mora uvijek imati kršćanski simbolički smisao. Međutim, naročito kao izraz primorskog podneblja prikladna je tema na mozaicima bazilike sv. Marije Formoze na južnoj obali grada koji živi s pomorstvom i ribarstvom. Tako su blizina i svježina mora, te simbolično značenje ribe neposredno nadahnuće kršćanskoj zajednici.
__________________________________________________________________
KATALOG
1. Ulomak podnog mozaika s prikazom ribe.
Očuvan je prikaz (ocrtano crnom linijom) prednjeg dijela ribe s klinastom njuškom (poput delfina). Pri glavi su dvije zakrivljene linije (škrge i usta). Tehnika mozaika upravo odgovara ljuskastoj površini ribe. Glava i gornji dio ribe izrađeni su od sivih, a donji od bijelih mramornih tesera. Duga leđna i manja trbušna peraja su dvobojne (zeleno, sivo-oker). Ispod trbuha tri su paralelne zakrivljene crte morske vode (plava i zelena staklena pasta). Tesere od vapnenca (varijacije bijelo-sivo-oker) su neujednačene (najmanja 1x1 cm, najveća 1,6 x 1,4 cm).
Dimenzije: 45 x 34 cm.
Inv. br. A/18655.
Pula, bazilika sv. Marije Formoze, srednji brod, 6. st.
2. Ulomak ploče od vapnenca s reljefom ribe.
Glava ribe je naglašena uklesanom linijom škrge, a usta su zatvorena. Manje peraje su izdužene poput trnova (po dvije na trbuhu i leđima, jedna bočno). Na drugoj strani ploče je kružni vijenac, prsten ukrašen urezanom kontinuiranom valovnicom. Unutar kruga je prikaz tzv. grčkog križa. Gotovo jednaki krakovi su užljebljeni, a krajevi su blago prošireni.
Dimenzije: 51 x 22 x 9,5 cm.
Inv. br. S/8101.
Pula, područje zgrade ispred crkve sv. Franje, 5 st.
__________________________________________________________________
Literatura
BADURINA, A. et al. 1979. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb.
BANDMANN, G. et al. 1970. Lexikon der christlichen Ikonographie, II, Rom, 35-40.
BOVINI, G. 1968. "Corpus" della scultura paleocristiana bizantina ed altomedioevale di Ravenna I, Roma.
CAMBI, N. 1977. Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog perioda u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 70-71/1968-69, Split, str. 57-106.
CRNČEVIĆ, A. 2014. Zaboravljeni jezik kršćanskih simbola. Živo vrelo 7, Zagreb.
CVETKOVIĆ-TOMAŠEVIĆ, G. 1978. Ranobizantski podni mozaici, Beograd.
DUVAL, N. et al. 1994. Salona I, Catalogue de la sculpture architecturale paleochretienne de Salone, Rome – Split.
FARIOLI CAMPANATI, R. 2008. Temi musivi nei pavimenti d’area adriatica (V–VI secolo).
Antichità Altoadriatiche, 66. Trieste, 435–454.
GARUCCI, P. R. 1873 - 1881. Storia del arte cristiana nei primi otto secoli della chiesa I - VI. Prato.
GNIRS, A. 1902. Die Basilica St. Maria Formosa oder del Canneto in Pola. Mitteilungen der Zentralkommission für Erforschung und Erhaltung der Denkmalpflege, 28, Wien. 5762.
LADAN, T. et al. 1995. Aurelije Augustin, O državi Božjoj, sv. II. Zagreb.
MARCHETTI, L.– SPAMPINATO, B. 2020. Peltae subacquee e specchiatura marmoree,
Quaderni di Venezia Arti 4, Venezia, 53-75.
MARUŠIĆ, B. 1994. Varia Archeologica secunda. Histria archeologica, 13-14, Pula, 36-43.
MATEJČIĆ, I. 2014. Eufrazijana – Katedrala u Poreču. Poreč.
MATULIĆ, B. 1988. Motiv polumjesečastog štita na mozaicima salonitanske škole- radionice mozaika. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 87-89, Split, 359-385.
MEDER, J. 2003. Podni mozaici u Hrvatskoj od 1. do 6. st., Zagreb.
MIRABELLA ROBERTI, M. 1979–1980, Indagini nel Duomo di Pola. Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, 27–28 della N. S., Trieste, 13–31.
MORASSI, A. 1924. La chiesa di Santa Maria Formosa o del Canneto in Pola. Bolletino d’arte del Ministero della pubblica istruzione. Vol. 1, Roma, 125.
PAŠKVALIN, V. 1988. Ostaci starokršćanske bazilike na crkvini u Bugojnu. Radovi XIII. međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju, Split, 549-619.
PRELOG, M. 2004. Eufrazijeva bazilika u Poreču, Zagreb.
UJČIĆ, Ž. 2004. Ranokršćanska bazilika Sv. Marije Formoze u Puli, Katalog 68, Pula 2004.
__________________________________________________________________
Riba: dva motiva ribe starokršćanske Pule
Izložba
Carrarina ul. 4, Pula
Prozor u prošlost
1. 6. – 13. 9. 2022.
Autor izložbe i teksta: Željko Ujčić
Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre
Za organizatora i izdavača: Darko Komšo
Uredništvo: Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović
Autor postava, grafičko oblikovanje: Vjeran Juhas
Koordinatorica izložbe: Monika Petrović
Autori fotografija: Željko Ujčić, Dario Maršanić
Crteži: Ivo Juričić
Grafička rekonstrukcija mozaika: Brac d.o.o. - Medulin
Priprema predmeta za izložbu: Branko Salopek, Andrea Sardoz
Prijevod na talijanski: Elis Barbalich-Geromella
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić
Lektorica za hrvatski jezik: Milena Špigić
Korektura: Adriana Gri Štorga, Milena Špigić, Katarina Zenzerović
Tisak: MPS Pula
Naklada: 500
Pula, 2022.