Spuštaj sidro! Antička sidra iz fundusa Arheološkog muzeja Istre

Sl. 1 Shema razvoja kamenih i kameno-drvenih sidara. Pod brojevima od 1-7, 10 i 11 arheološki su i etnološki artefakti, pod 8 je pretpostavljeni izgled sidra, a pod 9 je rekonstruirano kameno drveno sidro (preuzeto iz Kapitän 1984, 35).

Prikaz prošupljenog kamenog sidra s rupom nalazimo i na figuralnoj sceni na vrču s Cipra iz 8.-7. st. pr. Kr. (Sl. 2). Scena prikazuje sidrenje s pramca broda uz pomoć dugog štapa (motke) čiji je suprotan kraj najvjerojatnije bio opterećen radi protuteže na krmi broda (Sl. 3). Takvo je sidro svojom težinom moglo usporiti brod, ali ga nije moglo držati na mjestu.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Kameno-drvena sidra

Iz kamenih sidara s jednom rupom razvijaju se kameno-drvena sidra koja se prepoznaju po trapezoidnim ili pravokutnim oblicima s najmanje tri rupe kroz koje su bile usađene zašiljene grane ili zašiljeni drveni dijelovi, s ciljem boljeg sidrenja za morsko dno (Sl. 1, 5).

Riječ je o prvim oblicima sidara koja su omogućavala zarivanje i „hvatanje“ za morsko dno (Sl. 5).

Ovaj tip kameno-drvenih sidara široko je zastupljen na čitavom Mediteranu kroz razdoblje 2. i 1. tisućljeća pr. Kr.

Različite forme ovakvih kamenih sidara najviše su pronađene u istočnom Mediteranu, u Egiptu, Libanonu, Siriji, Turskoj, Cipru, Grčkoj, Kreti (Sl. 4).

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Iako su se materijali i oblici sidara postepeno mijenjali odnosno razvijali kroz stoljeća, ovakva kamena sidra smatramo pretečom današnjih sidara. Njihova upotreba seže od prapovijesnog vremena kada je čovjek plovio u izdubljenom deblu ili monoksilu iz kojeg se razvio i čuveni šivani brod iz podmorja uvale Zambratija kod Umaga koji se datira od 12.-10. st. pr. Kr. (Sl. 6).

Kameno-drvena sidra korištena su tijekom brončanog doba i helenizma, ali i kroz rimsko razdoblje. Iako je razvoj brodova pratio i razvoj sidara, praksa sidrenja ovakvim sidrima ponegdje se zadržala čak i u srednjem vijeku. Na području mediteranskih luka Agde na jugu Francuske, Apolonije u Izraelu i kod Palerma na Siciliji, na ovakvom tipu sidra sačuvali su se drveni šiljci koji su datirani od 12. do 13. stoljeća.

Kroz razvoj kameno-drvenih sidara prati se i evolucija korištenja izduženog kamena koji se formirao u dugu kamenu motku koja se vezivala za drvene krakove sidra (Sl. 1, 7-9). Motka je po sredini imala žlijeb (Sl. 7) za koji bi se užetom privezala grana, oblikovana od čvrstog drveta. Na početku je to bila jedna, a kasnije su se vezivale dvije grane, formirajući jednokraka ili dvokraka sidra s kamenom prečkom.

__________________________________________________________________

Sidra s olovnom prečkom

Daljnji razvoj sidara tekao je sukladno razvoju rimske brodogradnje. Oko 500. godine pr. Kr. kameno-drvena sidra zamjenjuju se olovno-drvenima. Upotreba mekanog olova za izradu sidrenih elemenata imala je vrlo široku primjenu te je znatno ubrzala proces izrade sidara budući da je zbog niskog tališta (327,5 °C) olovo bilo lako oblikovati.

Sidro s prečkom sastojalo se od olovne prečke, drvene grede, drvenih krakova (često s metalnim okovima na krajevima) i olovne spojnice (Sl. 9).

Olovna prečka je ovisno o veličini broda mogla biti različitih dimenzija odnosno težine. Ona je predstavljala glavnu težinu sidra, a sastojala se dvaju jednakih krakova s kvadratnim otvorom u sredini kroz koji se usađivala drvena greda, naknadno spajana lijevanjem s olovnom prečkom. Prečke su na početku proizvodnje bile nepomične, a zatim su se s vremenom razvile i kao pomične.

Na prečkama se ponekad nalazio pečat radionice u kojoj su bila izlivena, imena majstora, vlasnika ili zapovjednika broda, a imale su i posvete božanstvima te apotropejske prikaze (Sl. 10).

Omiljeni apotropejski simboli bili su astragali (grč. astrágalos, lat. talus); nožne košćice ovaca ili koza koje su bile omiljene kod igara na sreću (Sl. 11) ili kod proricanja. Svaka od četiriju stranica astragala predstavljala je određeni broj. Ovisno o pravilima igre, kombinacija brojeva na astragalima donosila je dobitak ili gubitak. Igra se sastojala od bacanja četiriju košćica. Konveksna strana kosti davala je 3 boda, konkavna 4, a dvije uže strane imale su po 1 ili 6 bodova. Ako bi sve četiri košćice donijele po 1 bod, to se nazivalo Canis (pas) i smatralo se najgorim bacanjem. Sretno bacanje dobivalo se kada bi svaka od bačenih košćica pala na različitu stranu. To se nazivalo iactus Veneris (Venerino bacanje). Sukladno tome, za sreću u plovidbi, na sidra je izlijevan prikaz Venerina bacanja.

Današnji oblik sidra rezultat je dugog povijesnog razvoja plovidbe, izbora i upotrebe dostupnih materijala za izradu.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Simbolika sidra

Značenje sidra, iako jednostavnog prikaza, ima zanimljivu i snažnu simboliku koju pronalazimo u različitim kulturama i civilizacijama.

S obzirom da sidro svojom težinom zadržava brod, ono simbolizira stalnost, izdržljivost, smirenost i vjernost. U rimskom svijetu, oksimoron Festina lente, latinski prijevod grčke poslovice, propagiran od cara Augusta, u doslovnom prijevodu "Žuri polako", vezuje se uz prikaz dupina sa sidrom (Sl. 12, Sl. 13). U prenesenom značenju, ono simbolizira mudrost i promišljenost osobe pri donošenju brze odluke.

U kršćanskoj simbolici, sidro se poistovjećuje s nadom koja ponekad jedina preostaje u određenim životnim teškoćama. Sveti Pavao u Poslanici Hebrejima (Heb 6, 19) kršćanima o nadi govori: „Nju imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše koje prodire u unutrašnjost iza zastora…“. Sidra kao znamenje kršćanske vjere oslikana su na zidovima rimskih katakombi. Simbol sidra ponekad se u ikonografiji prikazuje uz sv. Klementa, uz kojeg se veže mit da je bačen u more privezan za sidro. Sidro se vezuje i uz sv. Nikolu, zaštitnika djece, putnika i pomoraca.

__________________________________________________________________

Nalazi sidara iz fundusa Arheološkog muzeja Istre

U fundusu Arheološkog muzeja Istre čuva se nekoliko nalaza sidara, od kamena i olova. Najstariji nalaz cjelovito sačuvanog kamenog sidra pronađen je u podmorju rta Stoje u Puli 1966. godine (Sl. 14). Iz arhive saznajemo da je u okviru podmorskih arheoloških pretraživanja za muzej, a koja su tada obavljali ronioci iz ronilačkih klubova „Uljanik“ iz Pule i Centra za podvodne aktivnosti iz Pule, sidro pronašao ronilac Čerin iz Centra za podvodne aktivnosti Pula (CPA Pula). Sidro je pronađeno 26. kolovoza 1966. godine, kao usamljeni predmet na dubini od 15 metara, te je tom prilikom i podignuto s morskog dna.

Od kameno-drvenih sidara s tri rupe, od čega su dvije rupe bile za nasad drvenih elemenata, a jedna za privezivanje užeta, u fundusu se čuvaju necjeloviti primjerci; jedno iz podmorja rta Kaval ispod Kavrana, koje je izvađeno tijekom rekreativnog ronjenja 2004. godine, i sidro iz podmorja Limskog kanala, pronađeno 2009. godine tijekom arheološkog pregleda za potrebe postavljanja plinovoda na trasi Vodnjan – Umag.

Zanimljiv je nalaz trapezoidnog sidra s tri rupe koje je pronađeno tijekom zaštitnog nadzora pri izgradnji zaobilaznice u Fažani 2004. godine.

Cjelovito kameno sidro nedavno je muzeju poklonio ronilac Anton Prekalj iz Ronilačkog kluba Ugor iz Vrsara, koje je izronio tijekom rekreativnog ronjenja u vrsarskom podmorju, između otoka Longa i uvale Vrsar, a koje će ovom prigodom biti predstavljeno Prozorom u prošlost.
Od sidara s olovnom prečkom, u fundusu se čuva nekoliko olovnih dijelova, a kroz Prozor u prošlost bit će predstavljena olovna prečka i olovna spojnica s nepoznatih nalazišta.

Nalazi sidara iz fundusa Arheološkog muzeja Istre tek su mali dio sidara iz istarskog podmorja budući da ih se većina nalazi u privatnim zbirkama, osobito olovnih prečki antičkih sidara.
Njihov pronalazak svjedoči o sidrištima ili lukama, ali i o plovnim područjima na kojima su zbog određenih neprilika tijekom manevriranja ili nevremena, ista završila na morskom dnu (Sl. 15).

Idealna je arheološka situacija kad pronalazak sidra prati ostatke brodoloma ili brodskog tereta što pruža uvid u cjelokupni kontekst nalazišta, luku ukrcaja, vrijeme potonuća i hipotezu plovnog puta.

Nalazi trapezoidnih sidara s rupama iz Arheološkog muzeja Istre, pronađeni su kao usamljeni nalazi, međutim njihov izgled upućuje na oblik sidara kakvi su korišteni kroz prapovijest, a najvjerojatnije i kroz rimsko razdoblje. Kamena sidra iz fundusa muzeja izrađena su od vapnenca i pješčenjaka tj. od kamena lokalnog podrijetla što upućuje na njihovu izradu od strane lokalnog stanovništva.

Nalazi olovnih prečki i spojnica zbog poznatih arheoloških podataka te konteksta korištenja na rimskim brodovima pružaju jasniju sliku. Ona mogu upućivati na sidrište, mjesto na kojem je sidro ostalo u moru pri neuspješnim pomorskim manevrima ili na mjesto gdje je sidro slučajno palo s broda u more.

__________________________________________________________________

KATALOG

Zahvaljujem kolegicama Silvani Petešić na ustupanju prikaza mozaika Kažnjavanje Dirke i Eriki Trbojević na podacima o novcima s prikazom sidra. Zahvale idu i roniocu Antonu Prekalju iz Ronilačkog kluba Ugor iz Vrsara.

__________________________________________________________________

2. Olovna prečka
Opis: Olovna prečka sidra. Mjestimično prekrivena morskim obraštajem.
Dimenzije: ukupna dužina 86,5 cm, krak 1: dužina 37,5 cm, širina 5 – 6 cm; krak 2: dužina 36 cm, širina 4,5 – 6,5 cm; kvadratni utor za nasad: 11 x 15 cm.
Inv. broj: PV-2091 A.
Nalazište: nepoznato.
Materijal/tehnika: olovo, lijevanje.
Datacija: 1. st. pr. Kr. – kraj 4. st

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Literatura

AVILIA, F. 2009. La Storia delle ancore, Milano.
Biblija. 2009. Kršćanska sadašnjost, Zagreb.
BASS, G. F. 1987. Oldest Known Shipwreck Reveals Bronze Age Splendors, National Geographic, Vol. 172, No. 6, December 1987, 693-733.
BULJAN, I. 1985. Sidra i lanci. Sidro, Pomorska enciklopedija, 7, 264.
CHEVALIER, K., GHEERBRANT, A. 1983. Rječnik simbola. Mitovi, sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi, Zagreb, 593-594.
FROST, H. 1963. From rope to chain: on the development of anchor sin the Mediterranean, The Mariner’s Mirror, 49.1, 1-20.
FROST, H. 1970. Bronze age Stone – Anchors from the Eastern Mediterranean: dating and identification, The Mariner’s Mirror, 56.4, 377-394.
GIANFROTTA, P. A. 1980. Ancore romane, Nuovi materiali per lo studio dei traffici marittimi, Memoirs of American Academy in Rome, XXXVI, 297-309.
HOMER, 2006. Ilijada, Odiseja, Zagreb.
KAPITÄN, G. 1984. Ancient anchors – technology and classification, International journal of Nautical Archaeology, 13, 1, 33-44.
KAPITÄN, G. 1989. Archaeological Evidence for Rituals and customs on Ancient Ships, Tropis I, Piraeus, 147-162.
KONCANI UHAČ, I., BOETTO, G., UHAČ, M. 2019. Zambratija - prapovijesni šivani brod. Rezultati istraživanja, analiza i studija, Monografije i katalozi, 33, Pula.
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (ur. A. Badurina). 2000. Kršćanska sadašnjost, Zagreb.
MLAKAR, Š. 1967. Privremeni inventar nalaza amfora i drugih predmeta CPA Pula, od 1. srpnja 1965 do 10. prosinca 1967. Arhiva Arheološkog muzeja Istre, Pula.
Muzeji svijeta : Pompeji i Herculaneum – život i umjetnost. 1983. Zagreb.
PULAK, C. 2008. The Uluburun shipwreck and late bronze age trade, u Beyond Babylon: Art, trade, and diplomacy in the second millennium BC, New York, 289-310.
SEAR, D. R. 1988. Roman Coins and Their Values, London.
VOTRUBA, G. F. 2019. Building upon Honor Frost’s Anchore – Stone Foundations, u In the Footsteps of Honor Frost. The life and legacy of a pioneer in maritime archaeology (ur. L. Blue), Leiden, 213-244.

__________________________________________________________________

Spuštaj sidro!
Antička sidra iz fundusa Arheološkog muzeja Istre

Izložba
Carrarina ul. 4, Pula
Prozor u prošlost
1. 2. 2022. - 1. 6. 2022.

Autor izložbe i teksta:
Ida Koncani Uhač

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre

Za organizatora i izdavača: Darko Komšo

Uredništvo:
Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović

Autor postava, grafičko oblikovanje:
Vjeran Juhas

Autori fotografija:
Philippe Groscaux, Vjeran Juhas, Ida Koncani Uhač, Lucio Lorencin, Erika Trbojević

Čišćenje olovne prečke i spojnice sidra:
Luana Brhanić

Koordinatorica izložbe:
Monika Petrović

Prijevod na talijanski :
Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski:
Neven Ferenčić

Lektorica za hrvatski jezik :
Milena Špigić

Korektura:
Irena Buršić, Adriana Gri Štorga, Ida Koncani Uhač,
Milena Špigić, Katarina Zenzerović

Tisak: MPS Pula

Naklada: 500

Pula, 2022.