Tajna jednog portreta: Giorgio Edmondo Pons

Tko je bio
Giorgio Edmondo Pons
(1861. – 1922.)?

Giovane intelligente, colto, gentiluomo perfetto („inteligentan, kulturan mladić, savršeni gospodin“) – ovim riječima novinari i kritičari za života opisuju G. E. Ponsa (L’Eco di Pola, 12. settembre 1896., A. XI, N. 555, p. 2).

Nije bio zaboravljen ni nakon smrti, kada su o njemu napisali sljedeće: Brillava per genialità e coltura, Giorgio Edmondo Pons, poligrafo, gran divoratore di libri, che saltava con la massima indifferenza dal palcoscenico al comando delle guardie municipali e da questo alla direzione della Biblioteca civica. Prodigo con tutti delle sue cognizioni, affabile, compitissimo, ma nervoso all’eccesso, pigliava cappello per ogni inezia, adombrandosi perfino delle allusioni più innocenti. („Briljirao je svojom genijalnošću i kulturom, Giorgio Edmondo Pons, poligraf, veliki ljubitelj knjiga, s krajnjom lakoćom prelazio je s pozornice na zapovjedništvo komunalnih stražara, a odatle na upravljanje gradskom knjižnicom. Velikodušan u prenošenju svojeg znanja prema svima, ljubazan, vrlo uljudan, no razdražljiv do krajnjih granica, zamjerio bi na svakoj sitnici, uvrijedivši se čak i na najbezazlenije aluzije.“ (L’Azione, 23. agosto 1924., A. VI, N. 202, p. 3.)).
 
Za mjesto i godinu rođenja (Pula, 1861.) koje se navode u knjizi ukopa i na metalnoj pločici na njegovu portretu, nije nađena potvrda u matičnim knjigama.Otac mu je bio Giovanni Rodolfo Pons, Francuz, rođen u Trstu 1832. godine. Službovao je u austrijskoj ratnoj mornarici, najprije u Veneciji, a zatim u Puli. Došavši u Pulu vrlo vjerojatno oko 1860. godine, obitelj Pons izravno svjedoči vrtoglavom rastu grada, koji se iz provincije pretvorio u moćnu glavnu ratnu luku Habsburške Monarhije i moderno urbano središte. U Puli je Rodolfo Pons osnovao podružnicu Tršćanske tehničke ustanove (Stabilimento Tecnico Triestino) 1867. godine, u kojoj je bio partner i direktor.

Napustivši vojnu službu, zaposlio se u pulskoj općini kao vijećnik i općinski savjetnik (Sezione edile, agiunto tecnico, 1887.), a poznat je ponajviše po tome što je bio inspektor i prvi zapovjednik pulskih vatrogasaca, od njihova osnutka 1878. do svog umirovljenja 1897. godine. Autor je tada vrlo korisne knjige Il Pompiere (Vatrogasac), objavljene 1884. godine. Preminuo je 28. 2. 1898. u dobi od 66 godina.Supruga mu je bila Bartolomea Luigia r. Gianoni († 11. 3. 1919. u dobi od 85 godina). Po dostupnim podacima iz matičnih knjiga, imali su desetero djece, od kojih je četvero doživjelo odraslu dob: Edoardo (rođen u Veneciji, preminuo 3. 2. 1907. u dobi od 49 godina), Giorgio Edmondo, Giovanna Emilia (udana Borovicka, r. 18. 6. 1864., † 21. 8. 1893.) i Amalia Maddalena (udana Löbenhöfer, r. 21. 3. 1867., † Grado, 7. 7. 1947.).

Njihove prve poznate adrese stanovanja bile su na području današnje Flanatičke ulice (Via Campo Marzio 143, 1869.), na današnjem Danteovu trgu, vjerojatno u zgradi sjedišta općinskih vatrogasaca u vrijeme dok je Rodolfo obavljao službu zapovjednika (Piazza Alighieri, ex abitazione), te Flaciusove ulice, u kući Fabro, 1. kat (Via dell’Arsenale, 1889./1890.).
 
Sagradili su potom vlastitu vilu u Preradovićevoj ulici 16 (Via San Michele 16), u četvrti sv. Mihovila (Sobborgo S. Michele), koje je tada bilo predgrađe Pule. Projekt za gradnju kuće na kat. č. 1033 (danas 1253/zgr.), čiji je autor arhitekt Angelo Meÿer, u određenoj je mjeri morao biti izmijenjen zbog blizine vojne utvrde sv. Mihovila. U svibnju 1890. utvrđena je uporabna dozvola za građevinu koja se sastoji od prizemlja i potkrovlja. Kuća je do danas sačuvana.
 
Podaci o školovanju Giorgia Edmonda nisu nam poznati. Vodio je aktivan život, prožet radom i povijesnim istraživanjima. Predano je obavljao funkciju općinskog vijećnika te je bio član više društava kulturno-prosvjetnog i zabavnog karaktera. Svestrano je favorizirao sve one udruge i ustanove koje su zastupale jednakost staleža, slogu i blagostanje građana.

Obavljao je dužnost inspektora općinskih čuvara reda i javne sigurnosti (ispettore delle Guardie municipali di sicurezza) (1891.), osnovanih 1869., s ciljem održavanja

Sl. 1 Projekt za gradnju vile obitelji Pons u Via San Michele 16 (Grad Pula)

mira i discipline na ulicama, a neko je vrijeme bio i glavni inspektor municipalnih stražara (1893.). U svojstvu pročelnika resornog općinskog odjela napisao je priručnik „La sicurezza publica: Un libro d’istruzione“, izdan 1895.

U prosincu 1893. izabran je za direktora i blagajnika Gradske zalagaonice (civico Monte di Pietà), društva za uzajamnu pomoć, sa sjedištem u Vicolo del mare 1 (danas Forum 13). U toj se ulozi pojavljuje citiran u shematskim vodičima Pule za godine 1894., 1901. i 1905.

Djelovao je u dramskim i glazbenim udrugama. Bavio se glumom kao član Amaterskog dramskog društva (Società Filodrammatica) (od 1878.), izvodeći predstave u Politeami Ciscutti, gdje je napredovao do dramskog instruktora, na sve načine potičući amatersko dramsko stvaralaštvo (1910.).

Vodio je operetnu družinu Giovanni Gargano (Compania Gargano) (1884.). Bio
je aktivan u udruzi „Za domovinu“ („Pro Patria“) (1887.), čija je glavna svrha bila „mudra obrana lijepe naše i nježnog materinskoga jezika“, vodeći se načelom „obrane talijanstva“, u kojoj je izabran za tajnika (travanj 1888.).

Bio je dopisnik tršćanskog dnevnika „Il Mattino“, za koji je pisao pod pseudonimom „Monoculus“ (1890.). Poznata je jedna njegova pjesma, „Truchi de Pola“ (1891.), a spominje se i kao autor stihova pjesme „Le fanciulle di Leibniz-Wagna“ (1917.). Bio je i dopisni član Carsko-kraljevskog središnjeg povjerenstva za istraživanje i zaštitu spomenika kulture (1908.).

Djelovao je u Društvu „Armonia“ (Club „Armonia“) (1889.), u svojstvu predsjednika. Osnovao je i predsjedavao Društvom „Rosa“ (Club „Rosa“) (1896.), čija je svrha bila zabava članova dramskim priredbama, koncertima, plesovima i sl., za što su se okupljali u dvorani Apollo.

Bio je dugogodišnji predsjednik Pulskog orkestralnog društva (Società orchestrale polese), od osnutka 1906. godine. Ovo glazbeno društvo utemeljeno je u cilju promicanja glazbene umjetnosti te organizacije simfonijskih koncerata, priredaba i dobrotvornih koncerata.

Posebno se istaknuo kao član Savjeta Gradskog arheološkog muzeja (Civico Museo Archeologico) i Gradske knjižnice (Biblioteca Civica), čiji je bio dugogodišnji knjižničar. Te dvije ustanove bile su objedinjene, smještene nadomak slavoluka Sergijevaca, poznatog antičkog spomenika, u Clivo Santo Stefano 3 (danas Uspon sv. Stjepana).

Na prvoj sjednici Savjeta (Curatorio), održanoj 3. ožujka 1902. godine, G. E. Ponsu, ravnatelju Gradske zalagaonice, dodijeljeno je mjesto knjižničara. Knjižnica s čitaonicom dobila je jednu manju prostoriju u prizemlju Gradskog muzeja (otvoren 3. kolovoza 1902.), a s radom je počela 1. siječnja 1903. Kao jedini djelatnik knjižnice, G. E. Pons se kontinuirano zalagao za poboljšanje rada i uvjeta boravka korisnika te povećanje dotacija Općine za nabavu knjiga. Već nekoliko mjeseci nakon otvorenja ukazao je na potrebu za preseljenjem knjižnice u prikladnije sjedište, što do kraja njegova života nije ostvareno. Njegova izvješća o radu knjižnice od osnutka do 1904. godine tiskana su u I., II. i III. svesku publikacija Atti del Museo Civico della Città di Pola.

Bio je upravitelj Muzeja (gerente provvisorio) kroz nekoliko mjeseci 1906. godine te ponovno od 1912. do 1917. godine. U vrijeme njegove smrti fundus Gradske knjižnice brojio je oko 13.000 svezaka.

Nije bio oženjen. Umro je 15. srpnja 1922., a kao uzrok smrti u matičnoj knjizi navedena je angina pektoris. Pokopan je dva dana kasnije na pulskom Gradskom groblju Monte Ghiro, u obiteljskoj grobnici. O njegovu izuzetnom ugledu u društvu govori i činjenica da ga je na posljednji počinak ispratilo mnoštvo građana, a zastupljene su bile sve gradske udruge. U čast pokojnika pogrebna povorka prošla je kroz slavoluk Sergijevaca, spomenik koji je bio tema jednog njegova djela.

Bibliografija G. E. Ponsa

La sicurezza publica: un libro d’istruzione, Pola, 1895. (Pola : Tip. Editrice C.
Martinolich)
Praktični priručnik za reguliranje lokalne sigurnosti u gradu Puli za zaštitu života, obitelji, časti, imovine i slobode njezinih stanovnika. Na kraju je dan kratki prikaz poznavanju terminologije, abecedno kazalo pojmova i sadržaj.

Nell’Istria: uno studio, Milano : Tipografia Capriolo & Massimino, 1901. (Milano : Tipografia Capriolo & Massimino)
Drama o tragičnoj ljubavi Istranke i Talijana, koju je uništila beskrajna ljubomora domaćeg mladića koji je bio zaljubljen u nju.

Antichità polesi: i fregi d’arme sull’arco dei Sergi in Pola, [Pola] : [s.n.], 1910.
(Pola: Fratelli Niccolini)
Njegovo najpoznatije djelo, predstavlja temeljito istraživanje povijesnog, arhitektonskog i kulturnog značaja slavoluka Sergijevaca, važnog spomenika smještenog u srcu Pule, podignutog u čast obitelji Sergii. Autor donosi detaljan popis i opis svih vrsta oružja prikazanih na frizu slavoluka te razmatra svakodnevne scene iz vojnih kampanja, mitološke motive, kao i simbole moći i zaštite koji se nalaze na frizovima. Bogato ilustrirana i pomno napisana, izdana je u povodu Prve pokrajinske izložbe u Kopru 1910. godine, gdje je Pons želio predstaviti svoje istraživanje i doprinos razumijevanju povijesti Pule i Istre.

Pola antichissima, Pola: Stabilimento Tipografico Francesco Rocco, 1922.
Ova knjižica donosi povijest Pule, s posebnim naglaskom na različite teorije o njezinu porijeklu. Autor razmatra različite povijesne hipoteze, iznosi vlastite zaključke, odbacuje teoriju o grčkom porijeklu imena “Pola” i tvrdi da su prvi doseljenici na ovo područje bili narodi s područja Mediterana ili Afrike, povezani s pelazgijskom kulturom. Upravo zbog nedostatka čvrstih povijesnih dokaza, pitanje o porijeklu Pule ostavlja otvorenim za daljnje diskusije. S obzirom na to da je djelo napisano u 1920-ima, ono je refleksija tadašnjih znanstvenih pristupa, a Ponsovo istraživanje pruža detaljan uvid u prošlost Pule i njezin značaj u rimskom svijetu.

Sl. 4 Objavljena djela G. E. Ponsa. Sl. 5 Dopis G. E. Ponsa iz arhive AMI-ja.

1. Portret Giorgia Edmonda Ponsa
neutvrđeni autor
Pula, 1922.
fotografija, crno-bijela, karton
61,8 × 46,6 cm, okvir 76,2 × 61,2 cm

Lik starijeg muškarca fotografiran do pojasa, u lijevom profilu, s brkovima, uredno počešljane kose. Odjeven je u bijelu košulju i crni kaput te ima leptir kravatu. Pozadina neutralna.
U donjem lijevom kutu signatura: FMelloli (?) / Pola 1922.
Okvir jednostavan, drveni, pravokutni. Na sredini donjeg dijela pričvršćena metalna pločica s natpisom: GIORGIO EDMONDO PONS / POLESE / FONDATORE DELLA BIBLIOTECA E BIBLIOTECARIO / NATO
NELL' ANNO 1861 MORTO NELL' ANNO 1922.

Nije objavljena. Čuva se u Arheološkom muzeju Istre. Konzervatorsko-restauratorski radovi provedeni su tijekom 2024. godine.

2. Inv. br. 14551 (fond Sveučilišne knjižnice Pula)
La sicurezza publica: un libro d'istruzione / G. E. Pons. – Pola,
1895. (Pola : Tip. Editrice C. Martinolich). – 192 str.; 22 cm

3. Inv. br. P 65/2016 (fond Knjižnice AMI-ja)
Antichità polesi: i fregi d'arme sull'arco dei Sergi in Pola / G. E. Pons. – [Pola] : [s. n.],
1910. (Pola : Fratelli Niccolini). – 33 str.; [2] lista s ilustracijama; 30,5 cm