Tehnike ukrašavanja na rimskim keramičkim posudama za piće

Latinski termin poculum obuhvaća sve vrste posuda za piće. Zbog neujednačene terminologije u literaturi se mogu pronaći različiti nazivi za iste tipove posuda za piće: čaše, pehari, vrčići, lončići, šalice. U ovom radu termin čaše koristit će se za posude bez ručke, a termin šalice za posude s jednom ili dvije ručke. Čaše su stolno posuđe malih dimenzija, maksimalne visine do 15 cm, koje su se svakodnevno koristile za piće. Izrađivane su na lončarskom kolu i u kalupu, od fino pročišćene gline i oblikovane tako da ih se može obuhvatiti jednom rukom. Odabrani primjerci pripadaju vrstama finog stolnog posuđa koje su zapravo imitacije posuđa izrađenog od plemenitih metala i stakla: keramici tankih stijenki i teri sigilati (terra sigillata).

Keramika tankih stijenki izrađivana je na lončarskom kolu ili u kalupu, od kvalitetne pročišćene gline. Debljina stijenki iznosi od 0,5 mm do 5 mm, s prosječnom debljinom od 2 - 3 mm. Najčešće zastupljeni oblici su čaše i polukružne zdjelice, a pojavljuju se i šalice, zdjelice s jednom ili dvije ručke, lončići i vrčići. Proizvodila se od 2. st. pr. Kr. do otprilike kraja 3. st. po Kr., posebno u sjevernim provincijama Carstva.

Terra sigillata naziv je za finu stolnu rimsku keramiku kojoj je glavna karakteristika crvena sjajna prevlaka. Glina za izradu tere sigilate bila je dobro pročišćena i bogata željeznim oksidom. Pekla se na temperaturi od 900°C do 960°C, a nakon hlađenja umakala se u gustu otopinu gline u vodi pa se opet stavljala u peć kako bi se otopina gline pretvorila u tanku koru intenzivno crvene boje metalnog sjaja. Prema načinu izrade izdvajaju se dvije skupine tere sigilate: „glatka“ ili neukrašena i „reljefna“ ili ukrašena. Glatka terra sigillata izrađivala se na lončarskom kolu, dok se reljefna proizvodila u kalupima. Terra sigillata počela se proizvoditi u središnjoj Italiji, odakle se proširila u sve dijelove rimske države. Radionice su osnivane i u Galiji, Hispaniji, Panoniji, Reciji, Africi te na Orijentu, u razdoblju od 1. st. pr. Kr. do kraja 2. st.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Tehnike ukrašavanja

Glina je materijal koji omogućuje primjenu velikog broja dekorativnih tehnika i motiva. Ukrasni ornamenti na keramičkim posudama mogu se raditi prije (na glatkoj ili sirovoj nepečenoj glinenoj površini) ili nakon pečenja (na pečenoj neglaziranoj i na glaziranoj površini), dok je neke tehnike moguće primjenjivati i prije i poslije pečenja. Tehnike ukrašavanja se na taj način i dijele u skupine. Na sirovoj nepečenoj glinenoj površini upotrebljavaju se: urezivanje, utiskivanje, apliciranje, modeliranje, otiskivanje i inkrustacija kao i brojne njihove podvarijante, te glačanje i slikanje. Glačanje i slikanje mogu se izvoditi i na pečenoj neglaziranoj površini, a slikanje i na pečenoj glaziranoj. Na jednoj posudi ove se tehnike mogu pojavljivati samostalno ili kao kombinacija više njih (sl. 1). Također, različite tehnike obrade površine mogu imati dekorativnu ulogu kao što su glineni premazi i glazure.

U ovom radu pobliže su objašnjene samo one tehnike ukrašavanja koje su zastupljene na izloženim primjercima posuda za piće.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Tehnika urezivanja

Tehnika urezivanja u osnovi je grafička tehnika ukrašavanja, jedna je od najraširenijih i ima mnogo podvrsta. Izvodi se urezivanjem različito oblikovanim vrhovima alata i različitom jačinom pritiska u sirovu nepečenu glinenu površinu. Presjek urezane linije oblikovan alatom s oštrim, zašiljenim vrhom ima oblik slova V, dok onaj oblikovan alatom s okruglim, uglatim vrhom ima oblik slova U. Motivi se mogu urezivati nožićem, štapićem, šilom, prstom, noktom, školjkom, zrnom žitarica, tankim koncem, žigom itd., ali i alatima nalik češlju, metlici ili kotačiću. Češljasti i metličasti ukras su slični. Češljasti ukras je dublji, a motivi u obliku užih ili širih vodoravnih, valovitih, kosih ili cik-cak pojasa, dok alatom nalik metlici nastaje plići ukras koji se često nalazi na cijeloj posudi osim vrata i oboda (kat. br. 1). Alatom u obliku kotačića utiskuje se ukras po površini predmeta pa tako nastaje traka s ponavljajućim motivom u obliku različitih vrsta zareza (kat. br. 2), trokutića ili rombova.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Tehnika glačanja

Tehnika glačanja (kat. br. 3) izvodi se struganjem površine posuda kako bi se postigao visoki sjaj keramike. Prije obrade i pečenja keramike, površina treba biti ujednačena i glatka, a glina fine teksture. Takva ujednačena i glatka površina postiže se u nekoliko koraka. Mokra površina glinene posude (prije sušenja) briše se bez dodavanja vode. Na taj je način poravnata samo glina između grubih zrna, a površina ostaje neravna i oštra s tragovima i smjerovima brisanja. Potom se takva mokra glinena površina (prije sušenja) briše pomoću vode kojom se uklanjanju površinske nepravilnosti. Preostale manje površinske nepravilnosti uklanjaju se poliranjem poluosušene glinene površine nakon sušenja. Za glačanje se mogu koristiti komadići tkanine ili kože, glatki oblutci kamena, koštani predmeti ili komadi tvrdog drveta, a samo glačanje se može izvoditi prije pečenja ili nakon pečenja. Ono izvedeno prije pečenja nema ornamentalnog značaja, osim ako nije u kombinaciji s drugim ukrasom. Rjeđe se pojavljuje glačanje nakon pečenja, i to u obliku pravolinijskih motiva. Takva površina dvaput je glačana, a izvodi se tako da se ta površina poslije pečenja ponovo intenzivno izglača zbog čega ima jači sjaj od jedanput glačane površine.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Tehnika apliciranja

Kod apliciranja ukrasna dekoracija ima sekundarnu funkciju, dok bitniju funkciju ima njezina praktična namjena gdje aplikacije sprječavaju sklizanje keramičke posude iz ruku (kat. br. 4). Apliciranje se izvodi na polutvrdoj, još uvijek vlažnoj glini na koju se pričvrsti željeni motiv ili dekoracija. Dekoracija i glinena površina na koju se aplicira moraju biti jednako vlažne kako dekoracija naknadno ne bi otpala. Ukrasi su većinom jednostavnog geometrijskog oblika
(sl. 2), osim onih izrađenih u kalupu (zoomorfnih, antropomorfnih, vegetabilnih, apstraktnih), a do izražaja više dolaze kada su raspoređeni u ravnomjernom redu i u većem broju.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Barbotinska tehnika

Barbotinska tehnika vrsta je apliciranja i njome nastaje reljefni ukras na keramičkoj posudi. Ukras nastaje lijepljenjem glinene paste (tekuće gline) na hrapave površine posude prije pečenja.

Grubi barbotin nastaje kada se glina nanosi debelo, a ako je nanesena okomito zovemo ga kanelirani barbotin. Površina posude prelije se vodenastom glinom ili glinom u polutekućem stanju koju se poprska po površini posude. Potom se površina izravna odnosno razmaže stisnutim ili raširenim prstima. Takvim glađenjem na površini posude nastaju različiti visoki grebeni koji ovise o količini nanesene tekuće gline, čime se dobiva reljefnost površine keramičke posude.

Fini barbotin nastaje kada se tekuća glina nanosi kistom. Barbotinskim ukrasom mogu se napraviti samo jednostavni geometrijski, vegetabilni (kat. br. 5) i stilizirani (sl. 3) motivi bradavica, ljuskica, perlica, strelica, kapljica, točaka, spirala, cvjetova, različitih oblika listova itd. Ovakve dekoracije mogle su se nanositi i izradom u kalupu.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Tehnika otiska

Tehnika otiska tehnika je izrade reljefnih ukrasa izvedenih u jednodijelnom kalupu (negativ). Kalupi se upotrebljavaju za izradu složenijih posuda, i to samo za dijelove posuda koji su ukrašeni, dok se ostatak oblikuje na lončarskom kolu. Mogu biti konkavni, u koje se glina utiskuje ili konveksni, preko kojih se glina prevlači.

Osnova jednodijelnog keramičkog kalupa izrađuje se u debeloj glini na lončarskom kolu. U unutrašnju stranu kalupa utiskuje se ukras pomoću „pečata“ s figuralnim, vegetabilnim i geometrijskim motivima, nakon čega se ukras često dorađivao sitnim detaljima i bordurama izrađivanima kotačićem za ukrašavanje i rukom pomoću pisaljke. Kalup debljine oko 1 cm peče se prije upotrebe. Nakon pečenja kalup se postavljao na lončarsko kolo, a posude su se izrađivale tako da se glina prstima ravnomjerno razvlačila preko kalupa, pritiskivanjem ili ulijevanjem gline u kalup, sve do iznad njegova ruba. Glina se u kalupima vrlo brzo sušila i na taj način gubila dio svog volumena pa ju je zato nakon sušenja bilo lako izvaditi iz kalupa. Različita sredstva kao što su pijesak, suha mljevena glina i pepeo upotrebljavaju se kako se odljev ne bi zalijepio za kalup i kasnije pukao. Prije pečenja posuda se mogla dodatno obraditi, a kalup se odmah upotrebljavao za izradu nove posude.

Na ovoj izložbi predstavljen je po jedan primjerak Aco čaše (kat. br. 6), Sarius šalice (kat. br. 7) i korintske čaše (kat. br. 8). Aco čaše i Sarius šalice dobile su naziv prema oznakama radionica, odnosno imenima lončara na posudama: Aco Acastus i Sarius-Surus. Aco čaše imaju visoko tijelo i mali rub, a reljefna dekoracija nalazi se na donjim dvjema trećinama čaše. Sarius šalice izrađuju se u tehnici tere sigilate, imaju dvije ručke i sastavljene su od dva dijela, trbušastog oblika stegnuta po sredini. Donji dio šalice koji ima reljefni ukras izrađuje se u kalupu. Korintske čaše (zdjele) dobile su ime prema mjestu proizvodnje, Korintu, gdje su i pronađene u velikom broju. Imaju oblik piksida, a najsličnije su tipu Dragendorff 30.

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

KATALOG

Kratice:
v. - visina
š. - širina
pr. - promjer ruba
pd. - promjer dna
ds. - debljina stijenke
vn. - visina noge
vr. - visina ručke

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

Literatura

CRNKOVIĆ, M. 2017. Keramika tankih stijenki s područja rimske Murse, doktorski rad, Zadar.

HAYES, J. W. 1997. Handbook of Mediterranean Roman Pottery, London.

HILGERS, W. 1969. Lateinische Gefässnamen, Bezeichnungen, Funktion und Form römischer Gefässe nach den antiken Schriftquelle, Dusseldorf.

HORVAT, M. 1999. Keramika, Tehnologija keramike, tipologija lončenine, keramički arhiv, Ljubljana.

LELEKOVIĆ, T. 2007. Reljefna terra sigillata s područja grada Vinkovaca, magistarski rad, Zagreb.

MAKJANIĆ, R. 1982. Reljefne šalice tipa „Sarius“ iz Osora, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 14, No. 1, 1981, Zagreb, 49-54.

MALFITANA, D. 2007. La ceramica “corinzia” decorata a matrice. Tipologia, cronologia ed iconografia di una produzione ceramica greca di età imperiale, Rei Cretariae Romanae Fautorum Acta, Supplementum 10, Bonn.

MILETIĆ ČAKŠIRAN, I. 2018. Reljefna keramika tipa Aco s položaja Željeznički kolodvor, istraživanja 2013.-14., Godišnjak Gradskog muzeja Sisak, 12, Sisak, 42-57.

OŽANIĆ, I. 1998. Gradina Osječenica - Antičko razdoblje, Opuscula Archaeologica, 22, 1998, Zagreb, 27-80.

OŽANIĆ ROGULJIĆ, I. 2008. Keramika tankih stijenki s tri odabrana položaja u Vinkovcima, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol. 24, 2007, Zagreb, 173-180.

SHEPARD, A. 1980. Ceramics for the Archaeologist, Washington, D.C.

TONC, A., FILIPOVIĆ, S. 2011. Novi osvrt na ACO pehar iz Osijeka, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 43, No. 1, 2010, Zagreb, 503-518.

ZLATUNIĆ, R. 2007. Nastanak gline, tehnologija i mineralogija keramike, Histria archaeologica, 36/2005, Pula, 61-114.

__________________________________________________________________

Tehnike ukrašavanja na rimskim keramičkim posudama za piće

Izložba
Carrarina ul. 4, Pula
Prozor u prošlost
26. 10. 2021. – 25. 1. 2022.

Autor izložbe i teksta :
Tomislav Franić

Organizator i izdavač: Arheološki muzej Istre

Za organizatora i izdavača: Darko Komšo

Uredništvo:
Darko Komšo, Adriana Gri Štorga, Katarina Zenzerović

Autor postava, grafičko oblikovanje:
Vjeran Juhas

Koordinatorica izložbe:
Monika Petrović

Autor fotografija:
Vjeran Juhas

Crteži:
Ivo Juričić

Prijevod na talijanski:
Elis Barbalich-Geromella

Prijevod na engleski:
Neven Ferenčić

Korektura:
Irena Buršić, Adriana Gri Štorga, Milena Špigić

Tisak : MPS Pula

Naklada: 500

 Pula, 2021.